Ivana Vojinović, generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma današnja je gošća naše rubrike ,,U ogledalu”. Ivana je u Podgorici završila osnovnu školu i gimnaziju, diplomirala na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore kao jedan od najboljih studenata i magistrirala na postdiplomskim studijama „Preduzetnička ekonomija“ 2007. godine. Doktorant je na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis (Univerzitet Donja Gorica). U svojoj dosadašnjoj karijeri radila je na više od 50 projekata u oblasti ekonomskog istraživanja i projektovanja. Autorka je više od 20 stručnih radova koji su objavljeni u domaćim i međunarodnim zbornicima i časopisima. Učestvovala je na velikom broju konferencija i okruglih stolova i obavila brojne studijske boravke u zemlji i inostranstvu. Vlada Crne Gore imenovala je za šeficu Radne grupe za pregovore Crne Gore i Evropske unije za Poglavlje 27-životna sredina i klimatske promjene.
Za MNE magazin se prisjetila odrastanja u Titogradu, samostalnosti koju joj je donijela prva plata, ali i otkrila da se u poslu užasava nerada i manipulacija. Smatra da se na ljubavi ne može insistirati, jer ,,ili je ima ili nema”. Otputovala bi bilo gdje, kada bi mogla da čuje kako Fredi Merkjuri izvodi Don't Stop Me Now, Bohemian Rhapsody, Don't Fool Me…
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Asocira me na bezbrižnost i neke drage ljude kojih više nema. Asocira me i na odrastanje u duhu tadašnjeg Titograda. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno neizmjernom ljubavlju koju su mi pružali roditelji i sestre.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara i na šta ste ga potrošili?
-To je prva plata koju sam 2004. godine dobila kao pripravnik na Institutu za strateške studije i projekcije, i od koje sam kupila televizor za svoju sobu. Bila sam beskrajno srećna jer sam osjetila prvu „samostalnost“ u tome što ne moram da gledam tv u dnevnoj sobi ili sobama mojih sestara.
Na čemu insistirate u poslu?
-Insistiram na odgovornosti i kvalitetu obavljenih zadataka, kao i ostvarenju planova. Trudim se da svojim primjerom podstičem saradnike na sličan tempo rada i da od njih ne tražim više od onoga što ja dajem poslu. Posebno mi je bitno da se gaji timski duh i međusobno povjerenje. Znam da to nije lako i da zahtijeva vrijeme i pomirenje različitih etičkih i profesionalnih standarda. Užasavam se nerada i manipulacija.
Koju knjigu ili film biste preporučili?
-Preporučila i sebi i drugima da čitamo više, jer ćemo proširiti vidike, stvoriti veću empatiju i bolje razumjeti sebe. Moja preporuka su Zločin i kazna (Dostojevski) i Gospoda Glembajevi (Krleža), a od novije literature Kad je Niče plakao (Jalom). Kad je riječ o filmu, jedan od upečatljivih je No Country for Old Man, meni drago ostvarenje zbog maestralnog Javier Bardema-a. Sa našeg govornog područja, fenomenalni film Prije kiše sa Radetom Šerbedžijom. I moram da dodam da sam nedavno naišla na nekom od tv kanala na Kuma. Iako sam ga gledala 5-6 puta, potpuno me je obuzeo, da sam zamalo zaboravila dogovoreni izlazak to veče?. Stoga, taj film je vanvremenska preporuka.
Koje je Vaše omiljeno jelo?
-Remek djelo raštan sa povrćem koji sprema moja majka. Uglavnom volim mediteransku kuhinju sa puno maslinovog ulja i rukole, a bez paradajza i sira nijedan dan ne mogu da zamislim. Kad sam baš gladna i fali mi proteina, biftek u ulju moj je izbor.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Iako se kaže da su za pravu ljubav potrebni povjerenje, strpljenje i slično, univerzalni recept ne postoji. Na ljubavi se ne može insistirati. Ili je ima ili nema. A kako dođe do nje? Mislim da nevidljive sile nenametljivo ukrste puteve dvije osobe prije nego one postanu svjesne toga. Svaka prepreka nestane pred čarolijom ljubavi. Upečatljivi stihovi George Michael-a za to su: ,,I guess that cupid was in disguise, the day you walked in and changed my life. I think it's amazing. The way that love can set you free. So now I walk in the midday sun, I never thought that my saviour would come” 🙂 .
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Spektakularnog i neopisivo harizmatičnog Freddie Mercury-ja. Mislim da bih otputovala gdje god da čujem kako izvodi Don't Stop Me Now, Bohemian Rhapsody, Don't Fool Me…
Putovanje koje pamtite?
-Svaka država i grad koje sam posjetila ostavili su trag na meni. Najviše izdvajam boravke u Londonu i Veneciji. Dva različita, ali za mene mistična i privlačna grada. Želja mi je da otputujem u Brazil zbog plaža, energije, prostranstva, kontrasta, ali i portugalskog jezika.
Pjesma Vašeg života?
-Nemoguće je izdvojiti jednu, jer mi je muzika važan momenat u životu. Kod mene svaki životni događaj (čak i svakodnevica) ima muzičku podlogu. Odrasla sam na muzici The Ramones, The Clash i taj pravac je opredijelilo moju životnu filozofiju. Sada prednost dajem novijem zvuku, poput Arctic Monkeys, Muse, Radiohead…
Mn.M.