KOLUMNE
PSIHO TEMA: Strah od izlaganja i javnog nastupa
Za tri dana imam javni nastup na jednoj važnoj konferenciji. Toliko sam se opteretila, da bukvalno ne znam kako ću to da preživim. Prošli put, kad sam govorila pred publikom, jedva sam završila izlaganje. Ne znam uopšte kako sam ostala pribrana. Srce mi je toliko lupalo, gubila sam dah i tako mi je drhtao glas dok sam govorila da mislim da su svi primijetili. Sigurno su se ljudi čudili i pitali šta nije u redu sa mnom. Jedva sam nekako uspjela da završim. Ko zna šta su sve pomislili. Niko ne očekuje od mene da se tako obrukam… Sad neprestano vrtim po glavi kako ću da se zbunim, pocrvenim, blokiram, možda čak izgubim kontrolu nad sobom ili onesvijestim… Toliko sam napeta, da imam konstantne bolove u zelucu, sanjam noću kako mi se publika smije i budim se mokra, izgubila sam apetit, samo mislim na to. Kad bih mogla jednostavno da zaspim i probudim se kad sve prođe…
Marko Minić
Trema pred odgovaranje, pismeni zadatak, ispit ili neki javni nastup, je osjećanje koje je većina ljudi imala u svom iskustvu. Ukoliko nije stimulativna, trema može biti veoma neprijatna i poprimiti oblike intenzivnog straha od izlaganja i pokazivanja pred drugim ljudima. Strah da će biti ismijani, da će razočarati ili začuditi druge jer će ispasti glupi, da će se osramotiti svojim ponašanjem ako se zbune, ili “blokiraju”, “izgube kontrolu” ili čak onesvijeste, zna da se pretvori u mučnu agoniju pred nastup. Osoba se fiksira za događaj, preplavljujući sebe katastrofizacijama o neuspjehu.
Ova vrsta problema spada u socijalne fobije i podjednako je zastupljena i kod muškaraca i žena. Socijalna fobija predstavlja intenzivan strah od izlaganja i posmatranja od drugih ljudi, i posljedičnom izbjegavanju socijalnih, fobičnih situacija. Karakteriše ih početak u adolescenciji i osim navedenih simptoma mogu da uključuju crvenjenje, pojačano znojenje, drthtanje ruku i nogu, grčevi u stomaku, nagon za učestalim mokrenjem i mogu narastati do paničnog reagovanja.
Ljudi koji imaju problema sa socijalnom fobijom obično manifestuju snižen nivo samopoštovanja i imaju fragilnu sliku o sebi koja je povišeno osjetljiva na kritiku. Postavlja se pitanje zašto su osobe koje se suočavaju sa socijalnom fobijom pojačanog senzibiliteta na situaciju procjene i kritiku? Klinički podaci i psihoterapijska praksa pokazuju da u većini slučajeva osoba sa socijalnom fobijom imaju iskustva u djetinjstvu sa važnim figurama kojima je uspjeh bio veoma važan i koji su pokazivali naročitu ljubav i pažnju kada bi dijete bilo najbolje, ili ne bi pravilo greške. Poruka koja je emitovana (manje ili više eksplicitno) je: volim te i prihvatam samo ako si savršen/a. Osoba potom zauzima takav odnos prema sebi, a to znači da mora uvijek ili neprestano da bude perfektna kako bi sebe uvažavala i poštovala. Biti savršen, po logici isključuje mogućnost greške, a ako se desi greška ili predviđa situacija procjene u kojoj bi moglo da se pogriješi, savršena slika o sebi će napući i aktiviraće se doživljaj bezvrednosti. Anksioznost će biti utoliko intenzivnija i neprijatnija ukoliko su unutrašnje imperacije da se ne pogriješi i uruši savršena, ali rovita slika o sebi, jače.
Psihoterapija je metod izbora u prevladavanju socijalne fobije. Kroz terapijski proces, osoba postepeno osvješćuje pounutrene poruke važnih figura (najčešće roditelja) kojima uslovljava sopstvenu važnost (nekad i postojanje); preispituje različita iracionalna uvjerenja poput ideje da svako mora uvijek biti savršen, da je u redu samo ako je savršen i dok je savršen, i da nikada ne smije da pogriješi, itd. i na kraju, donosi nove odluke koje se tiču njenog samopštovanja i samopouzdanja, adekvatnog samoprihvatanja i pogrešivosti.
Autor: Marko Minić
dipl. psiholog
transakcioni analitičar savjetnik
mob./viber: +382 68 448900
email: [email protected]
