MAGAZIN SLAJDER

DEJAN ĐONOVIĆ U OGLEDALU: Igra mora vječno da traje!

16.04.2017. u 7:15

Glumca podgoričkog Gradskog pozorišta, rođenog Novljanina Dejana Đonovića najčešće možete gledati u predstavama za najmlađe iako u svojoj biografiji bilježi i značajan broj pozorišnih uloga za stariju publiku. Ovih dana angažovan je na brojnim projektima. Nedavno se vratio iz Zagreba gdje je završio snimanje u novom filmu Boba Jelčića  „Sam samcat“, promoviše lutkarsku predstavu za mlade „Romeo i Julija“, rediteljke Emilije Mrdaković iz Novog Sada, koja je početkom marta izvedena premijerno, a radi i na ulozi u predstavi „Mi djeca sa stanice ZOO“ rediteljke Ane Vukotić.
U razgovoru za MNE magazin  kaže da je vrlo srećan zbog angažmana u filmu „Sam samcat“ i da su koprodukcije prava blagodet  koja se dešava glumcima u našem regionu. Đonović je rekao da se povodom značajnog jubileja – 25. godišnjice Kotorskog festivala pozorišta za djecu priprema da objavi knjigu pod nazivom „Trema“ u kojoj će se naći mnogo pjesama nastalih od ‘98. do danas, ali će u zbirci biti i onih koje su publici već predstavljene na raznim dječijim festivalima. Kao posebno značajan projekat, Đonović je istakao film „Igla ispod praga“ u režiji Ivana Marinovića iz Herceg Novog, koji je bio u trci za ovogodišnjeg Oskara, i za koji ga vezuju divna sjećanja sa snimanja što, kako je kazao, nije čest slučaj među glumcima.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Prve asocijacije na djetinjstvo vezane su za konje. Na livadi, bez ograde, u galopu. Kažu da se čovjek formira od treće godine pa do odlaska u školu te u tom smislu mogu da kažem da sam se formirao na obali mora i dijelom na obali ruba sela Tomići, u Crmnici. Tamo sam na jednoj zaravni Sjenokos stalno gledao konje koji su bili pušteni. Taj moj pogled na konje koje nikad nisam uzjahao mi je omogućio da gradim stav o sopstvenoj slobodi na jedan poseban način i da mi ona bude posebno važna u životu. Shvatio sam tada da slobodu jedino možete i morate osvojiti sami.

Prvi zarađeni honorar i na šta ste ga potrošili?

– Teško da mogu toga da se sjetim. Vjerovatno je to bilo nešto čemu se nisam nadao, pa me neko častio te ga zato nisam ni zapamtio kao honorar. Znam da sam godinama radio bez novčane nadoknade. Dok sam bio momak poezija je bila na cijeni a ja sam je volio i mnogo sam recitovao. Vodio sam sajmove knjiga u Herceg Novom, promocije knjiga ali ne pamtim kada sam dobio prvi  honorar, a naročito ne na šta sam potrošio taj novac.

Na čemu insistirate u poslu?

– Insistiram na igri. Ja sam od onih glumaca koji kad uđu u garderobu digne „vrisku i buku“ i već tada započne predstava. Tako punim svoje baterije i to je već dio igre, predstave. Mislim da je za ovaj posao veoma važno biti odgovoran i tačan, jer je veliki broj ljudi angažovan ali volim kad postoji određena doza neozbiljnosti. Ne volim da stvari posmatram ozbiljno. Što se više igrate u pozorištu ali i u stvarnom životu, duže ćete živjeti, sadržajnije prije svega. Igra mora vječno da traje. I poslije nas.

Koju biste knjigu/film preporučili?

– Nije fer prema meni da idem dalje od sebe, te svakako preporučujem film „Igla ispod praga“ jer je to „vjetar u leđa“ crnogorskoj kinematografiji i višestruko je značajan.

Koje jelo biste preporučili?

– Raštan, sa ili bez mesa, svejedno je (ali nikako bez maslinovog ulja).  Varivo sa više vrsta zeleni je takođe jedno od mojih omiljenih jela ali to još nisam naučio da spremam.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Iskrena ljubav prema sebi. Ona ne podrazumijeva sebičnost, već potrebu da razumijete sebe. Samo tako možete voljeti i drugoga na pravi način.

Kog umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Dug je spisak umjetnika koje bih oživio. Ako to dozvoljava portal ja bih oživio sve koji više nisu tu, a bili su umjetnici. Ne samo iz moje branše jer umjetnost je univerzalna stvar. To je način izražavanja, kroz boju, zvuk, pokret, riječ ili misao. Umjetnost je i kad na divan način nekoga volite.

Putovanje koje pamtite?

– Nažalost, pripadam generaciji koja zbog raznih „gluposti“ i okolnosti u državi nije bila u prilici puno da putuje. Možda će vas iznenaditi ako  kažem da sam prvi put bio u Italiji prije pola godine i to sa ansamblom predstave Kraljevskog pozorišta sa Cetinja „Dokle pogled seže“. Odvojili smo jedan dan da posjetimo Rim i srednjevjekovni gradić Viterbo u kojem se odvijao internacionalni pozorišni festival.   Volim da „petama dam vjetra“ pa se nadam da će i u budućnosti biti prilike za nova putovanja.

Pjesma Vašeg života?

– Uh! Imate li još tako beskrajno teških pitanja? Hajde dobro, kad se mora: Melodija – Adaggio u G molu – Albinoni, a riječi ,,Besmrtne pesme” Miroslava Antića.

I.M.