
Kineska medicina i posebno kineska farmakologija s jedne strane, i kineski način ishrane s druge strane, pripadaju bogatoj kineskoj kulturi. Prema riječima dr Huang Shile iz Specijalističke ambulante Kina Medika u Podgorici, u razvoju farmakologije i principa ishrane, često su se ove dvije oblasti miješale, pa su namirnice koje se svakodnevno koriste u ishrani postajale ljekovi, a neke biljke koje su se dugo godina koristile u ljekovite svrhe postale su važan dio zdravog obroka. Mnogo je takvih primjera, poput anđelike, đumbira…
– „Piramida ishrane“ koja se koristi u zapadnoj medicini i nutricionizmu previđa da ljudi u svojoj ishrani treba u određenim proporcijama da koriste različite namirnice ili grupe namirnica, gdje su neke zdravije i hranljivije od drugih, ali samim tim piramida praktično predstavlja jednaka pravila za sve ljude. U kineskoj medicini se pacijentu uvijek pristupa individulano, tako da se i režim ishrane određuje na osnovu svakog organizma zasebno, naših energija jin i jang i ostalih važnih parametara i upravo zbog toga se „piramida ishrane“ samo djelimično podudara sa principima kineske medicine- kaže dr Huang Shile.
Komentarišući holistički pristup liječenju, naš sagovornik kaže da je ovaj pristup otjelotvorenje teorija materijalizma i dijalektičkog razmišljanja u kineskoj medicini, te da prožima sve aspekte tradicionlane kineske medicine, fiziologiju, patologiju, dijagnostiku, otkrivanje uzroka bolesti i proces liječenja.
Dr Huang Shile ukazuje na to da je zdrava hrana veoma zastupljena tema u savremenom društvu, širom svijeta. Smatra da loše navike u ishrani narušavaju zdravlje organizma i rast i razvoj kod djece, a povratak pravilnoj ishrani često je važan preduslov za oporavak od čitavog niza bolesti. On podsjeća da je svaki organizam različit, tako ne postoje univerzalna pravila za ishranu u kineskoj medicini. Ali, postoje neki savjeti koji generalno važe za većinu pacijenata i dr Huang Shile izdvaja nekoliko njih:
- Na osnovu našeg uzrasta, visine, težine, nivoa šećera u krvi i nivoa fizičke aktivnosti treba odrediti prosječan dnevni unoskalorija i rukovoditi se tim parametrom.
- Unos ugljenih hidrata treba da čini 50% -60% ukupnog unosa kalorija, ali se pritom mora strogo kontrolisati unos monosaharida (glukoza).
- Jedite više sirovih namirnica i povrća bogatog vlaknima, tako da dnevni unos vlakana bude 40-60g, a posebno povećajte unos rastvorljivih vlakana.
- Što manje jedite slatkiša i namirnica sa velikom količinom šećera, a potrudite se da koristite hranljivije zaslađivače, kao što je ksilitol i dr.
- Unos proteina treba pravilno kontrolisati, tako da čini 15 – 20% od ukupnog unosa kalorija. Pored toga, unos proteina treba mijenjati u skladu sa uzrastom, fizičkom aktivnošću, bolešću i ostalim uslovima koji utiču na njegovu kvalitetnu apsorpciju.
- Unos masti ograničite na 20 -25%, te se trudite da ne unosite zasićene masne kiseline, kao i da u trenucima velike gladi ne hrlite odmah ka restoranima brze hrane, jer vas ove namirnice neće zasititi.
- Količina holesterola dnevno ne bi trebalo da prelazi 300mg.
- Dnevni unos soli treba kontrolisati ispod 6g, a ukoliko patite od hipertenzije onda treba da bude manji od 3g.
- Voće se preporučuje između obroka, nikako kao zamjena za obrok i to takođe u ograničenim količinama.
- Veoma je važna redovna fizička aktivnost, kao što je brzo hodanje, trčanje, penjanje, taiđi itd. Naravno da pacijenti sa teškim cerebrovaskularnim bolestima, neuropatijom, oštećenjem vida i raznimdrugim akutnim komplikacijama treba da paze da im treninzi i vježbe ne izazovu kontraindikacije.
- Cigarete i alkohol strogo izbjegavati.
- Treba jesti manje, a češće. Preporučuje se od 5 – 7 manjih obroka u toku dana.
Mn.M.