SLAJDER ZDRAVLJE
DR TATIJANA PERUNOVIĆ-JOVANOVIĆ O POSTPOROĐAJNOJ DEPRESIJI: Od haosa u glavi do sumanutih misli
Mnogi životni problemi i preživljene situacije mogu da doprinesu nastanku depresije, briga o djetetu, poteškoće sa dojenjem, finansijski problemi, manjak podrške partnera i porodice…samo su neki od uzročnika, ove sve češće pojave kod žena nakon porođaja. Ne postoji samo jedan razlog zašto dolazi do postporođajne depresije, koju su stručnjaci nazvali “bebi bluz”. Prema njihovim ocjenama najčešći razlozi za tu pojavu mogu biti fizičke promjene koje se dešavaju porodiljama zbog hormonskog disbalansa, zbog čega se osjećaju umorno i usporeno. Takođe, dešavaju se i promjene krvnog pritiska i imuniteta koje opet dovode do promjena raspoloženja. Naravno, uvijek se ostavlja i mogućnost postojanja nasljednog faktora.
Iskustvo jedne tridesetšestogodišnje Podgoričanke, majke dvije djevojčice koja se više od godinu dana „borila“ sa ovim teškim stanjem, otkriva kako se ona izborila s postporođajnom depresijom.
-Bila je to moja druga, željena trudnoća koju sam veoma dobro podnosila i radila čak do osmog mjeseca. Ni u jednom nisam imala problema, odnos sa suprugom bio je savršen a i druga starija ćerka je željno iščekivala dolazak bebe. Jedina razlika u odnosu na prvi porođaj bila je ta što sam ovdje tražila da mi daju epiduralnu anesteziju – priča sagovornica koja je insistirala na anonimnosti.
Ono čega se sjeća nakon porođaja, kako kaže, bila je situacija kada joj doktorica u porodilištu Kliničkog centra saopštava da „nešto sa bebom nije u redu“.
-Od tog trenutka počinje haos u mojoj glavi, tijelu..ostajem i bez mlijeka, što je vjerovatno i pojačalo osjećaj bespomoćnosti. Provele smo osam dana u bolnici: Beba je zbog nedostatka kiseonika morala da bude pod posebnom pažnjom ali daleko od toga da je bila u kritičnom stanju. U međuvremenu, samo sam ja postajala lošije. Nakon izlaska iz bolnice, kod kuće sam bila kao u karantinu.Samo sam plakala i ležala. Jedna dobra stvar bila je to što su moj suprug i starija ćerka svu pažnju poklonili bebi- kazala je ona i dodala da je trenutak kada prepoznaje problem u kojem se nalazila tada pomalo „filmski“
Naime, kako kaže, gledala je neki film u kojem je glavna junakinja bila u sličnoj životnoj fazi.
– Imala sam osjećaj kao da gledam sebe na ekranu. Bilo je to dovoljno da se sjutradan javim psihijatru i počnem da radim na rješavanju problema. Za početak dobila sam terapiju sa antidepresivima koju sam pila godinu dana i nakon toga prestala. Uporedo sam bila i na psihoterapiji, ali samoinicijativno. Bila je to „paklena“ godina. Nekako kao da mi je to iskustvo bilo potrebno da dođem do sebe. Prošla sam razne radionice, iščitala mnoge dobre duhovne knjige,otkrila „bogatstvo“ meditacije i bavljenja jogom. Jednostavno sam ojačala, pa zato danas kažem da sam jako srećna i da ne bih dala to iskustvo ni za šta. Spremna dočekujem sve što mi život nosi – zaključila je naša sagovornica.
Dr Tatijana Perunović-Jovanović
Doktorica Tatijana Perunović- Jovanović, specijalista psihijatrije u Kliničkom Centru Crne Gore za naš portal kaže da u toj instituciji nemaju tačne podatke o broju žena koje imaju simptome postporođajne depresije, ali da im se često javljaju žene sa ovim poremećajem. Neke od njih, kako kaže, ostanu na ambulantnom tretmanu, dok se teži slučajevi liječe u bolničkim uslovima.
-Kao sva druga stanja koja se u našoj sredini prikrivaju, jer su takve osobe kao i njihove porodice stigmatizovane, tako je i sa ovim poremećajem. Međutim takve se predrasude u posljednjih par godina razbijaju i osobe sa tegobama se sve češće obraćaju za pomoć. Stanja poslije porođaja često budu neprepoznata, a nekad od članova porodice budu okarakterisana kao ramaženost ili lijenost- navodi dr Perunović – Jovanović naglašavajući da simptomi koji traju dvije nedelje i duže, kad osoba nije u stanju normalno da funkcioniše i ne može da se nosi sa svakodnevnim situacijama, a razmišlja o samoubistvu i osjeća se veoma uznemireno i uplašeno su dovoljni da se potraži stručna pomoć.
Na pitanje šta je postporođajna depresija, odnosno o kakvoj dijagnozi je riječ, naša sagovornica kaže da predstavlja niz fizičkih i emocionalnih i drugih promjena u ponašanju koje se dešavaju u ženi nakon porođaja.
-Stanje poremećaja raspoloženja kod žena poslije porođaja ne možemo klasifikovati samo pod dijagnozom postporođajne depresije. Promjene se mogu manifestovati u tri oblika i to kao: postporođajna tuga, postporođajna depresija ili postporođajna psihoza. Postporođajna tuga ili Baby Blues javlja se dva do pet dana nakon porođaja, traje do mjesec dana i doživljava je veliki procenat žena. Glavne karakteristike postporođajne tuge su: manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost. Bebi bluz obično ne zahtijeva tretman. Često pomaže razgovor sa osobama koje su imale iskustvo rađanja, kao i podrška porodice – objašnjava dr Perunović Jovanović.
Prema njenim riječima postporođajna depresija javlja se u prvih četiri do osam nedjelja nakon porođaja, a rjeđe i kasnije tokom prve godine djetetovog života. Doživljava je čak deset do 16 odsto majki.
-Ona traje mnogo duže od postporođajne tuge, simptomi su joj ozbiljniji. Praćeni su osjećajem bespomoćnosti i beznadežnosti, nedostatakom energije i motivacije, poremećajem ishrane i spavanja,nedostatakom seksualne želje, sniženja samopoštovanja. Žena najčešće misli da nije dovoljno privržena bebi i zbog toga ima jak osjećaj griže savjesti. U ovim slučajevima se liječenje uglavnom sastoji od farmako i psihoterapije- naglasila je ona.
Dr Perunović- Jovanović kaže da je postporođajna psihoza mnogo rjeđi i mnogo ozbiljniji psihički poremećaj koji se javlja u 0.1 do 0.2 odsto žena u prvih mjesec dana nakon porođaja.
Ćešće, kako je kazala, od nje “pate”prvorotke, i u 40 odsto slučajeva je u pitanju nasljedni faktor.
-U tom stanju žena gubi dodir sa stvarnošću, ima halucinacije, čuje glasove koji ne postoje ili vidi stvari koje niko drugi ne vidi, ubijeđena je u iracionalne stvari, nesanica je izražena, osjećaji uznemirenosti i ljutnje. Često postaju agresivne, sa epizodama plača i emocionalne labilnosti, konfuznosti , uz opsesivna razmišljanja vezana za zdravlje djeteta, a mogu imati i osjećaj kako ne žele svoje dijete, ili da ga ne vole. Ponekad se kao simptom javlja i želja za samopovrjeđivanjem ili povrjeđivanjem djeteta- objasnila je ona.
Ukoliko se ne prepozna na vrijeme, prema riječima naše sagovornice, i kod težih slučajeva ne otpočne liječenje posljedice mogu biti pogubne za čitavu porodicu jer se mijenja kvalitet života, a kao najveća opasnost je pokušaj ili realizacija samoubistva.
-Uticaj je veliki i na psihološki i fizički razvoj djeteta ako uzmemo u obzir da je prva godina od izuzetnog značaja na emocionalni i spoznajni život osobe. Savjetujem mlade majke da uživaju u trudnoćama i porođajima, da svakodnevno nađu vremena za izlazak iz kuće i da prihvataju pomoć. Da odmaraju kad god im se ukaže prilika,uz obavezno vježbanje koje je blagotvorno u tom period. Posebno sam protiv držanja dijeta tokom trudnoće već treba umjereno nastaviti sa aktivnostima koje su imale i prije trudnoće – zaključila je dr Perunović- Jovanović posebno ističući značaj dojenja.
I.M.
