Podgoričanka Maša Radulović vođena motivom da u životu stekne što bolje i raznovrsnije obrazovanje danas uspiješno gradi karijeru komunikologa u Francuskoj. Ona je već pola godine zapošljena u eminentnoj svjetskoj kompaniji Loreal.
Sa Mašom smo komunicirali putem mejla, a kroz odgovore koje je poslala na pitanja teško je ne osjetiti neopisivu sreću koju ona proživljava u tamošnjoj zemlji.
– Za moje trenutne ciljeve nema većeg izazova ni treninga kao što je ovaj. Ni veće nagrade – počinje Maša priču o kompaniji u kojoj radi.
Ona kaže da svakog dana razvija sve više strasti prema poslu koji obavlja i timu koji je okružuje, a pojašnjava da se bavi komunikacijama i odnosima za javnošću za jednu od marki korporacije. Radni život u Parizu, a pogotovo u ovakvoj kompaniji je, prema njenim riječima napet, zahtjevan, ali i iscrpljujući.
-Ipak, u mojim godinama, energije za to je dovoljno – kaže ona.
Radni dan
Maša, kako navodi, živi u jednom od vrlo dinamičnih i lijepih djelova Pariza. Nakon dvije godine mijenjanja studentskih sobica od desetak metara kvadratnih, sticajem okolnosti, pojašnjava, trenutno živi u lijepom stanu u jednom od najljepših kvartova- punog života, punog pariskog duha i oznaka pariske veličine. Ona je dočarala kako protiče jedan njen radni dan.
-Ipak, sve to je lako propustiti kada jutarnje ludilo nastupi: ogromne gužve, uglavnom najtipičnija neraspoložena jutarnja lica Parižana ipak spremnih da se suoče sa poslovnih obavezama za taj dan. Kao i svi oni, i ja nađem svoje mjesto u punom metrou, čekam svoju stanicu i trčim na posao. Nažalost, ni jedno jutro nije mirno: uvijek se negdje juri, kasni, i nervoza vlada – kaže ona.
Na poslu, ipak, prema njenim riječima, u pravoj interakciji sa kolegama, ona ljudskost se na trenutak vrati.
-Možda se ne podijeli uz brojne kafe kao u Crnoj Gori, ali osmjesi i šale se uvijek razmijene. Ipak, nikad ne ometaju posao: fokus je uvijek na zadacima za taj dan i uglavnom vrijeme proleti upravo zbog količine sastanaka i obima posla. Radi se do beskraja ili se barem tako ponekad čini. Dok se stigne nazad do kuće, dan otišao. I tako u krug – priča Maša.
Kaže da je ova dinamika ono što je uzbuđuje još uvijek, dok vikendi postaju fokus svih planova.
-Zato su uvijek krajnje ispunjeni i bezbrizni. Do narednog ponedjeljka – kaže Maša, uz osmijeh.
Priča o L’oréalu predstavlja za nju jedno potpuno novo poglavlje i nova je vrsta izazova, nešto drugačija od one iz studentskih dana.
Akademske avanture
Maša priča da pojam inostranstva i svega onoga što ono nosi, iako za mnoge apstraktan, njoj je, još od malena, bio sasvim prirodan. Ona kaže da je zbog specificnosti posla kojim se bave njeni roditelji, njen lični i akademski život bio i ostao prožet najljepšim i najraznovrsnijim iskustvima, jezicima, kulturama, bojama, ukusima. Kada govorimo o visokom obrazovanju, ona je precizirala da je osnovne studije završila u Amsterdamu, a u junu ove godine okončaće i dvogodišnje magistarske studije u Parizu.
-Kao i sve nepoznato što počinjemo u današnjem vremenu, i moje dvije akademske avanture počele su internetom i guglanjem. Ideja života u Amsterdamu i Parizu, motivisala me da budem agilna u svom istraživanju i nađem onaj fakultet koji bi obuhvatio sve moje interese, i zadovoljio akademske apetite, kao i omogućio da živim u gradu koji bi me, sa svim svojim sadržajima, inspirisao – kaže ona.
Osnovne studije je završila na fakultetu u Amsterdamu, po sistemu koji se zove Liberal Arts po ugledu na jedan poseban pristup studiranju svojstven najprije studentima u Americi. Njegova jedinstvenost, kaže Maša, je prije svega u širini disciplina koje se izučavaju.
– Iako su tada moji afiniteti bili najbliži politici i diplomatiji, kreirala sam sama svoj sudijski program i paralelno sa glavnim usmjerenjem njegovala i produbila znanje o svojim drugim strastima: filmu, psihologiji, naraciji, pregovaranju…Ovako raznovrstan i krajnje nekonvencionalan spoj izučavanja ostavio me koliko duhovno i umno bogatom, toliko i zbunjenom i nesigurnom. Šta dalje? – prča Maša.
Pauza
Tada je odlučila da se vrati u Crnu Goru, osjećajući da joj je, kako kaže, bila neophodna doza mirnijeg života, manjih očekivanja i pritisaka. Ta godina dana provedena kod kuće pomogla joj je da shvati da svakako želi nešto više od sebe i za sebe, ali prateći svoj tempo i misli.
-I onda, skoro prirodno, potreba da zadovoljim dalje kako svoje akademske, tako i životne apetite, došao je Pariz i studije komunikacija na prestižnom francuskom fakultetu Sciences Po. Shvatila sam da bavljenje politikom ili diplomatijom (koja je skoro pa bila namijenjena za mene, imajući u vidu čitav stil života koji sam vodila i koji me je to tada definisao) u suštini nije nešto što bi me do kraja ispunilo. Svakako ne znajući odgovor na pitanje, šta je to drugo što bi imalo više smisla, odlučila sam se opet za širinu. Za širinu u predmetima i opcijama, i za vjeru da će vrijeme, okolnosti i sve naredne odluke upravo pružiti taj smisao i spontano odrediti moj dalji profesionalni pravac – prisjeća se ona.
Pariz je bio kombinacija svega što je u tom trenutku htjela: priliku da nauči jezik, da živi po ko zna koji put u okruženju koje odiše brzim životom, sadržajem, raznoraznim nacijama, i jedinstvenim ljudima. Same studije su, objašnjava ona, bile vrlo praktičnog karaktera – profesori su uglavnom bili direktori velikih francuskih kompanija, dok su manji dio činili profesionalni akademici.
-U toj fazi, skoro spremna na prve profesionalne korake, takav set-up je bio nešto što me je u potpunosti zadovoljilo. I u krajnjem dovelo do prvog ozbiljnijeg poslovnog angažmana: igrom slučaja, do L’oréala i najpoznatije francuske korporacije – rekla je Maša.
Svi gradovi koji su obilježili njeno odrastanje imali su, kaže, razne elemente – Kairo i njegovo toplo šarenilo, Kopenhagen i njegov mir i jaka ličnost, Berlin u svojoj širini i raznolikosti, Amsterdam u svojoj ušuškanosti, ali karakterističnoj dinamici i vječnoj mladosti. Ali Pariz je za Mašu nešto posebno.
– Spremna sam da mu oprostim skoro pa sve nedostatke; jer njegova velićina, istorija, kultura, i ljepota je zaista u vazduhu. I u vinu – kaže ona.
Ukoliko je neki student u dilemi da li da pođe negdje u inostranstvo da studira ili da se profesionalno usavršava, Maša je preporučila:
-Ako možete, idite u svijet, učite na dobrim fakultetima, stičite razna znanja, govorite više jezika, ali nemojte nikad zaboraviti odakle dolazite, i ostavite širom otvorena vrata za povratak Crnoj Gori, jer ćete, možda, znanje koje ste donijeli iz svijeta, najbolje moći da primijenite u zemlji i među ljudima koje najbolje znate. Uz sve to, možda ćete se kući i najbolje osjećati. Najljepši i najprirodniji krug života.
N.Đ.