NAŠE PRIČE

LET OKO SVIJETA: Sejšeli, putovanje kroz jedan san

31.03.2017. u 8:24

 Vasko de Gama je na svom drugom putu ka Indiji spazio arhipelag sejšelskih ostrva, stoji u putnim zapisima portugalskog moreplovca, ali on će za njega i ostati samo to – nevažna tačka u Indijskom okeanu pomenuta u par redova, sitni pejzaž na putu ka većem otkriću.

Kopna nema ni na vidiku. U oku dugo ostaje urezana slika savršenog poljupca neba i mora, čak i nakon hiljade sitnih treptaja kada su nastale nove igre u oku naivnog posmatrača. Izgubljena negdje u srcu Indijskog okeana, hiljadama kilometara daleko od Afričkog kontinenta i obala Indije, sejšelska ostrva mirno čekaju nove istraživače da otkriju dugo čuvana blaga.

Od nepoznatog do nezavisnog

Bez sumnje, ona imaju čime da zavedu – plaže od sitnog bijelog pijeska ukrašene krupnim granitnim stijenama, flora i fauna bogata endemskim vrstama, koralno morsko dno, tropske kišne šume među kojima su ušuškani vodopadi. Nije teško zamisliti ovaj mali raj na našoj planeti koji je dugo bio nenaseljen i potpuno netaknut. U 18.vijeku francuski doseljenici nastanjeni na obližnjem Maurucijusu počeli su istraživati “ničiju zemlju”, nedugo zatim proglasili je svojom i dali joj ime Sejšeli – u čast francuskog ministra finansija Jean Moreau de Séchelles. Tako je počelo novo vrijeme za grupu ostrva koja su bila važna tačka u trgovačkim poduhvatima između Evrope, Azije i Afrike pri razmjeni šećera i začina. Nepun vijek kasnije, i Britanci će prepoznati potencijal sejšelskih ostrva, doći i staviti tačku na robovlasnički sistem. Konačno, 40 godina unazad rodila se nezavisna Republika Sejšeli, danas najmanja suverena afrička država.

Dugo skrivano parče raja

Ostrvski život je poseban. To što ga za kopno ne vezuje nijedan jedini most odaje utisak tanane slobode i osjećaj da stvarno jeste u nekom drugom kutku svijeta. Malo parče zemlje u Indijskom okeanu kome kada se približite, shvatite da je mogao proći cio život, a da i ne pomislite kako ovo malo ostrvo živi i njeguje rijetku floru i faunu koja ne postoji nigdje drugo na svijetu. Ovdje je dom džinovskim Aldabra kornjačama koje teže i do 200 kilograma. Na ostrvu ih ima gotovo isto koliko i stanovnika – 80 000. Nije potpuno jasno kako su se nastanile baš pod ovim dijelom neba, niti odakle su došle, ali sigurno je da su i one, kao mnogi koji dođu, ovdje pronašle svoj raj i poželjele da tu provedu vječnost – njihov životni vijek nije  kraći od 200 godina.

Igralište za one dubokog džepa i slikarsko platno onima kojima je za dobar dan potrebna osamljena plaža za duge šetnje vlažnim pijeskom, palma kokosa ispod koje će pročitati nekoliko kvalitetnih redova neproslavljenih pisaca i malo nemirnih talasa da raspale maštu. Veoma je jednostavno doživjeti samotnjačko iskustvo u stilu Robinzona Krusoa, jer sa više od 70 plaža koliko se na Mahe ostrvu nalazi možete veoma lako provesti cijele dane sami.

Viktorijin mali London

Mahe je najnaseljenije i najveće u ovoj grupi ostrva, a Viktorija njegov administrativni i komercijalni centar, glavni grad i jedna od najmanjih prijestonica na svijetu. Glavno obilježje grada čije ime slavi britansku kraljicu je l’horloge, stotine puta umanjena kopija londonskog Big Bena iz doba britanskog kolonijalizma. Kao i u Britaniji, vozi se lijevom stranom puta i saobraćaj funkcioniše neometano, iako u gradu postoji samo jedan semafor. Jedini gradski prevoz je autobus kojim se možete voziti od Viktorije cijelom dužinom ostrva za sedam hiljada sejšelskih rupija ili malo više od pola eura. Ostrvska klima je prijatna, rijetko se spušta ispod 23 stepena celzijusa, i ne prelazi 34. Prozori autobusa su otvoreni, a klima uređaj ne postoji. Da biste osjetili puls ovog sićušnog grada dovoljno je da od starog sata na ulazu u grad, prošetate uskim ulicama do luke i pijace Sir Selwyn Selwyn-Clarke, gdje se prodaje svježa riba i egzotično voće na francuskom, engleskom i zvaničnom jeziku Sejšela – kreolskom. Koji god jezik da razumijete i govorite, lako je shvatiti da su riba i turizam glavni  ekonomski motori ove zanimljive zemlje. Viktorija ima svega 25. 000 stanovnika, ali prepoznaje i poštuje njihove različitosti. Tako se na 20 kvadratnih kilometara, koliko ukupno prijestonica zauzima, nalaze katolička katedrala Bezgrešnog začeća i hindu hram Arulmigu Navasakti Vinayagar. Na ostrvu živi 2% indijskog stanovništva i njihov religijski hram, smatraju mještani, bio je neophodan u centru glavnog grada.

Ponekad nam sitne, nazigled nevažne odluke donesu najvrijednije iskustvo koje možemo doživjeti. Slučajan pogled koji ste zadržali duže donio je, ponekad, novog prijatelja, kafa popijena baš u tom restoranu koji je samo bio “usput” – novu poslovnu nadu, čekanje autobusa na sljedećoj, umjesto na uvijek istoj stanici jer ste htjeli da udahnete još malo svježeg vazduha – partnera za cio život. Tako je bilo i sa svakom naizgled sitnom odlukom na ovom ostrvu – “slučajne odluke” donijele su suđena iskustva.

Izvan glavnog grada, Mahe ima samo jedan put sa dvije trake koji vas vodi cijelom dužinom obale. Prva takva “slučajna” odluka da skrenete lijevo i započnete obilazak u smjeru kazaljke na satu, donosi mogućnost da polako, nenametljivom logikom složite u glavi prizore pješčanih plaža gdje spavaju džinovske kornjače, divljih tropskih šuma čije sijenke na putu prave bal i luksuzne luke urbanog glavnog grada. Zato to jedno skretanje lijevo znači tako puno.

Južno od Viktorije, na mapi svijeta u pravcu Kenije, u sijenci palmi kokosa nalazi se najpopularnija plaža Beau Vallon. Najduža je i najposjećenija, ali mještani vjeruju da se njena popularnost vezuje za legendu o skrivenom blagu. Ona kaže da je prije svoje smrti, pirat po imenu Le Buse zakopao svoje blago i ostavio kriptogram kao vodilju, koji je istraživače doveo baš do ove plaže.

Daleko mirnija je Takamaka, tiha plaža u istoimenom mjestu. Ovdje je smješteno nekoliko restorana u drvetu koji služe svježu ribu i imaju ne više od dva stola postavljena na pijesku.

 Iznenađenje sa sjevera

Svjež vazduh, miris mora i ritam Afrike koji pokreće kukove povešće vas na sjever. Oko 1500 kilometara od istočne obale Afrike, iz Indijskog okeana izranjaju kišnom šumom pokrivene planine ostrva Mahe. Najviši vrh, Mourne Seychelles visok je 905 m i do njega se sa obale može doći za svega dva sata. Ni odavde nema kopna na vidiku – ovdje je luksuz osamljenosti čovjeka u prirodi potpuno moguć.

Skrenite li desno sa glavnog puta i divlja staza vodi ka novoj avanturi. U vazduhu se miješaju miris cimeta i vanile. Nekoliko koraka i nepoznatih cvjetova niže i pred vama je farbrika čaja. Ona je otvorena za posjetioce koji u muzejskom dijelu mogu naučiti o istoriji i stvaranju ovog mjesta, a onda i vidjeti proces prozivodnje i pakovanja sejšelskog čaja. Kler se bavi poslovima u čajnoj industriji posljednjih 15 godina, a ljubav prema tome prenijele su joj dvije generacije žena u porodici.

-Na ostrvu najviše pijemo čaj, umjesto kafe koju uglavnom traže turisti. Nekada smo čaja imali u izobilju, ovdje se proizvodio samo onaj uzgajan na sejšelskim ostrvima, pa je ispijanje umirujućeg toplog napitka ostao svakodnevna navika ostrvljana- priča Kler na tečnom engleskom jeziku sa neodoljivim francuskim akcentom. 

Danas je broj plantaža čaja gotovo upola smanjen kako bi se napravilo više mjesta za voće i povrće esencijalno za život. Zato    se lišće čaja u velikoj mjeri danas uvozi sa Šri Lanke, a na Sejšelima prolazi kroz procese sušenja, fermentacije, odvajanja vlakana i pakovanja.

Kraljevski divlji kokos

Uz Madagaskar,  jedino je mjesto na svijetu gdje raste drvo morskog kokosa u svom prirodnom okruženju. Endemska biljka  Coco de mer specifično je voće, posebno svojim izgledom. Sugestivnog oblika i senzualnih linija, plod palme Lodoicea Mer pod zaštitom je sejšelske ostrvske fondacije koja brine o njegovoj zaštiti, očuvanju, prikupljanju i izvozu. Ime ove porodice palmi, koje je i dalje ostalo u nauci kao zvanično, je Lodoicea Maldivica jer se prije otkrića Sejšela vjerovalo da potiče sa maldivskih obala. Vijekovima unazad, mještani Maldiva pronalazili bi morski kokos na plažama i ne znavši odakle dolazi vjerovali da ima veliku vrijednost i visoku trgovačku cijenu. Sve do otkrića istinskog porijekla ploda sredinom 18.vijeka, smatralo se da šume morskog kokosa, čiji plod teži često i do 30 kilograma, rastu na samom dnu okeana. Dok nije postao predmet naučnih istraživanja i bioloških definicija, Coco de Mer uživao je status čudesnog voća koje se ukrašeno draguljima prinosilo kraljevima u znak poštovanja i uvažavanja.

Talasi okeana još uvijek šapuću priče o skrivenom blagu. Dragulje, zlatne poluge i relikvije katedrale iz indijske Goe za koje se vjeruje da su sakriveni negdje u bijelom pijesku sejšelskih plaža do danas niko nije pronašao. Možda je vrijeme da kupite kartu u jednom pravcu?

Marija Rašović

(Marija Rašović iz Podgorice, nakon što je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i završila masters  u Madridu, živi i radi u Abu Dabiju. I putuje… Njena zapažanja pretočena u tekstove bićete, uvaženi čitaoci, u prilici da čitate na portalu MNE magazin)