ART SLAJDER

PREDSTAVA ,,O ĆUTANJU I DRUGIM IMITACIJAMA SREĆE“: Danilovgradski gimnazijalci prenijeli snažnu poruku publici u KIC-u

28.03.2017. u 22:34

Učenici danilovgradske gimnazije ,,Petar I Petrović Njegoš“ u nepunih sat uspjeli su večeras da uzburkaju emocije svima u sali KIC-a ,,Budo Tomović“ u Podgorici, prenoseći predstavom ,,O ćutanju i drugim imitacijama sreće“ snažne poruke.
Bilo je suza i smijeha. Scena koja je, kako se čini, najviše uzdrmala publiku bila je peta, pretposljednja. Riječi devetogodišnje djevojčice čiji se roditelji stalno svađaju i čiji je otac nasilnik, odzvanjale su salom i doprirale ravno do srca.
– Sve ja vidim. Sve ja čujem i znam. Sve ja osjećam i preživljavam. Nemam riječi. Nemam kome da se obratim, kome da isplačem sve suze. Živim u strahu, živim u haosu – govorila je djevojčica, dok su licima gledalaca tekle suze.
Knedla u grlu zastala je i u sceni prije te gdje je 17-godišnji dječak iz Doma sanjao o porodici. I samom glumcu potekle su suze dok je govorio.
– Priznajem, treba mi ljubav, treba mi toplina, treba mi djelić koji nedostaje – kazao je mladić.
Treći dio donio je vršnjačko nasilje.
– Čita ,,Derviš i smrt“! A što će ti to, pederu?! Ko te napravi takvog! – odzvanjale su riječi koje svakodnevno možemo čuti u dvorištu škola i na ulici.
Čuo se i glas Roma.
– Imam želju da pobjegnem. Ja sam Rom. Jedan od onih na dobrom putu, koji su uspjeli da završe školu. Kako ih natjerati da shvate? Ne žele da nas prihvate, izolovani smo. Imam 18 godina. Sam sam u borbi protiv običaja i tradicije. Treba mi pomoć – rekao je glumac koji tumači Roma i to nije bio posljednji put da se čuje rečenica ,,Treba mi pomoć“.
Glas omladine čuo se i u želji da se ode odavde.
A onda se vratimo na početak i na kraj predstave.
– Kada je čovjek mlad, voli neistraženo. Oni nikad neće biti ja. Nisam znala kad sam probala drogu da ću postati zavisnica. Izgubila sam porodicu, prijatelje. Imam 17 godina, na heroinu sam. Sama. Niko ni ne pomišlja da mi je potrebna pomoć. I podrška – rekla je glumica koja tumači zavisnicu od heroina.
I dok su se glasovi straha, neizvjesnosti, grča, bola miješali, izdvojio se jedan.
– Dosta! – čulo se iz publike.
Podigla se glumica koja je bila glas svih onih u čijoj glavi bruji upravo taj krik – ,,Dosta!“.
– Ćutala sam kao i ostali. Moja riječ je samo kap u okeanu, ja jesam samo kap u okeanu, ali biću ona kap koja će uzburkati svijet – poručila je u ime svih kojima je krik zaključan u grlu.
Uslijedile su suze. Svi su ustali i ispratili ovacijama, gromoglasnim i dugim aplauzom sve glumce i njihove mentore.
Izgledalo je tada da je cilj predstave ostvaren, a to je podizanje svijesti o značaju lične odgovornosti u životu manjinskih grupa, smanjenje predrasuda, kroz povećanje angažovanosti mladih, isticanje značaja volonterizma u zajednici, povećanje stepena tolerancije, te učenja različitosti kroz drugačije načine funkcionisanja i rješavanja problema.
Učenica trećeg razreda Gimnazije ,,Petar I Petrović Njegoš” iz Danilovgrada Bojana Šolaja je autorka teksta, a osim nje režiju potpisuju direktorica ,,EgoKulta” Anđela Novaković i profesor književnosti Miroslav Minić. U predstavi glumi i statira više od 50 učenika Gimnazije iz Danilovgrada.