24.03.2017. u 18:21
Festival „Put svile – Harmonija za miroljubivi napredak“, u organizaciji tri kulturne institucije, Instituta Yunus Emre iz Podgorice, Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana i Instituta Konfučije na Univerzitetu Crne Gore, biće otvoren danas u Podgorici u JU Muzeji i galerije u 18 i 30 časova i trajaće do 30. marta.
Svoj rad predstaviće i Hasan Čolpan iz Istanbula, jedan od najcjenjenijih minijaturista današnjice.
U razgovoru za MNE magazin Hasan Čolpan otkriva da je upravo danas razgovarao sa direktorom Instituta ,,Yunus Emre – Podgorica” dr Džihanom Ozdemirom da izradi minijaturu i za neki od objekata u Podgorici.
Djela Vašeg oca Nusreta žive kroz ovu izložbu. Što je najvrednija lekcija koju ste naučili od njega?
– Ono što sam naučio od pokojnog oca jeste poštovanje prema svom radu i svim ljudima i, takođe, prema kolegama u našoj struci, jer moj otac je bio sa svim kolegama u Turskoj u dobrim odnosima. Da budem dobar čovjek i da se trudim da sa svima budem uvijek u dobrim odnosima. Takođe, kao samostalni umjetnik pomagao sam u određenim segmentima našeg posla arhitektima u Turskoj, u smislu predloga, nacrta, slika i sličnog. Moj otac bio je veoma disciplinovan i kao čovjek i kao umjetnik i kao radnik, i kad je preuzeo neki posao da završi, radio je dan i noć, nezavisno od toga da li je zauzet ili nije. Uglavnom, trudio se da sve završi u datom roku i vremenu. To sam, takođe, od njega naučio i tome se i posvetio.
Da li je prenio ljubav i znanje prema ovoj umjetnosti i na ostalu svoju djecu?
– Imam brata i sestru. I jedno i drugo su, na neki način, umjetnici, s time što nisu kao ja preuzeli ovu vrstu umjetnosti od oca. Sestra se bavi više karikaturama i crtanjem, a brat grafičkim dizajnom i dizajniranjem vebsajtova.
Vaši radovi izloženi su u Institutu Junus Emre, metro stanici u Varšavi, Čileu, aerodromu Ataturk…. Da li je u planu izrada minijature i za neki objekat u Crnoj Gori?
– Već smo razgovarali na tu temu gospodin Džihan Ozdemir, direktor Instituta ,,Yunus Emre – Podgorica” i ja, da vidimo da se neki objekat, vjerovatno u Podgorici, opremi takvom minijaturom. Što se mene tiče, ja sam spreman i bilo bi mi veoma drago da tako nešto ovdje i uradim. Daću vam jedan primjer. Istanbul i Varšava su dva grada pobratima i na osnovu toga je moja minijatura koja je u Istanbulu, takođe i u metro stanici u Varšavi. To nije u domenu mojih odlučivanja, ja sam spreman i voljan da tako nešto uradim, ali to je više stvar dogovora ustanova i institucija u samoj Crnoj Gori.
Koju minijaturu sada radite?
– Trenutno je u izradi projekat minijature grada Burse i ona će biti izložena u muzeju u tom gradu kad se završi.
Kako nastaju Vaši radovi, što Vas inspiriše?
– Ima više načina kako dođem do ideje. Koristim dosta toga, fotografije određenih mjesta i gradova, vizure, preko interneta pokušavam da se informišem o nekim interesantnim mjestima i događajima, tako da sve to zajedno čini mozaik koji me tjera da razmislim i na kraju donesem odluku koju ću minijaturu da radim. Naravno, kada donesem odluku, prelazim na praktični rad. Imam okvir na osnovu kojeg pravim minijature, biram boje u skladu sa svim tim i tako dobijam konačan projekat. Izrada minijature ima jedan preduslov. svaka od njih mora imati formu ptičije perspektive ili sadržaj gdje ima vode – jezero ili rijeku – u mom načinu rada.
Kako vidite minijaturnu umjetnost u svijetu danas?
– Minijatura je, kao što vjerovatno i znate, antička umjetnost koja datira od predhrišćanskih vremena, kineske civilizacije do današnjih dana, tako da je to nešto što uvijek će biti aktuelno i imati svoju ponudu. Mene motiviše ljubav prema samom poslu i želja da se prikaže i predstavi sama minijatura. Svaka minijatura ima poruku koja je u detaljima same minijature. Radove iz minijature možete vidjeti i u starim knjigama, tako da sve to ima neki svoj kontinuitet postojanja. Mi dosta crtamo na zidovima, minijature od keramike, tako da to bude baš interesantno. Suština je u tome na kojem se dijelu radi minijatura, da li je u samoj kući, objektu, na zidu. Ima i jednostavnih minijatura koje mogu da budu slike na prozoru, u kućama.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac