ART PREPORUKA
BOŽO VREĆO ZA MNE MAGAZIN: Ne želim da se vraćam u današnje doba
Bosanskohercegovački izvođač sevdalinki Božo Vrećo danas je doputovao u Podgoricu. Uslijedilo je druženje sa novinarima, a povod je sjutrašnji koncert u KIC-u ,,Budo Tomović“.
Ovaj nastup je svojevrsni bis, jer publika KIC-a je nastup Vreća proglasila događajem 2016. godine. To ga veoma raduje i ne iznenađuje jer zna koliko ga ljudi ovdje vole.
Za MNE magazin govori o Foči, Crnoj Gori, današnjem vremenu i Pandori, kako se naziva novi album koji će predstaviti publici sjutra u 20 sati u KIC-u.
Pomenuli ste korijene, majku i Crnu Goru. Kako onda, s obzirom na sve to, doživljavate Crnu Goru, kakav utisak ona ostavlja na Vas?
– Kao i u Foču, svaki put kad odem. Ne živim u tom gradu već godinama, moji su se izmjestili pa ne žive u centru grada, prodali smo taj stan i kupili mali prostor u šumi i oni bukvalno su izolovani od trača, od lakrdije ljudske i od mahale. Znate kako mahala zna da Vas optereti. Oni su u suživotu sa prirodom, sa svojim zenom i sa svim divnim pričama koje imaju za prijateljstvo sa ljudima sa kojima žele. Međutim, svaki put kad se vraćam Foči upravo vidim Foču u tom vremenu kada je ona meni bila najljepša, u mom odrastanju, u tome kada su tu bile sve te stare ćertičare. Ne želim da se vraćam uopšte u današnje doba gdje su partije, gdje su zgrade koje su užasne, gdje se ljudi parkiraju samo što se na glavu ne parkiraju, gdje žive neki divlji ljudi. Tu više nema Fočaka. Da smo iskreni, tu više nema ljudi koje sam ja poznavao. Svi moji prijatelji su se odselili i tu su došli neki strani ljudi koje ja ne razumijem, koji ne razumiju ni sami sebe i bolje što je tako, nemam nikakvog kontakta sa njima. Međutim, vraćam se upravo tom nekom istorijskom gradu Foči. Ista je stvar i kad dolazim u Podgoricu i u Crnu Goru globalno. Ja gledam uvijek te ljepote. Ja se uvijek zaljubim i uvijek se oduševim tim jezerom Mratinje i čak ću, čini mi se, snimiti i spot tu, jer to me fascinira, samo ako me neko dolje spusti, da se ne skljokam. Fasciniran sam prirodom, veoma dobrim ljudima koji su uvijek u mom okruženju, jer da nije tih ljudi, ne bih ni svijeta bilo.
Šta se to krije u Vašoj ,,Pandori“? Kakva su to nadanja?
– Ne krije se više ništa. Ja sam sve dao i uvijek sve dajem. Za Pandoru mnogi smatraju, kao što je pogrešno mišljenje, sad se dotičem opet te arheološke note, i za svastiku, simbol. Svastika je izvor svjetlosti i jedan od najljepših simbola koji postoji i koji upravo ovaploćuje svu tu svjetlinu, svu pozitivnost i svu dobrotu svijeta. Međutim, znate zbog čega je svastika to što jeste danas. Za mene nije, ali za veliku većinu jeste. Ista stvar je i sa Pandorom. Ljudi iz svog neznanja pročitaju negdje neki citat od neke ,,šlj“ osobe i onda zaključe ustvari da je Pandora zlo, odnosno, kutija u kojoj je svo zlo svijeta. Onda sam ja čak i u par navrata objasnio. Rekao sam da Pandora nema veze sa tim, da Pandora samim svojim otvaranjem sve što je čovjeka pritiskalo, sve što ga je godinama tovarilo i opterećavalo je izašlo i ostala je samo nada. Pandora je ustvari naše srce, kao što i kažem u pjesmi, jer ako opteretimo glupošću naše srce, oboljećemo. Ja zamalo ga nisam opteretio, ali sam se trznuo i spoznao sam da ne treba mi to. Hvala Bogu, sad je sve dobro i radim to što radim.
B.R.
