NAŠE PRIČE
MUSTAFA DEDEOGLU PRED IZLOŽBU U PERASTU I PODGORICI: Istanbul me je naučio da napravim fotografiju
Turski fotograf Mustafa Dedeoglu prvi put boravi u Crnoj Gori. Izložbu fotografija pod imenom ,,Anadolija” otvoriće večeras u 19 sati u Muzeju grada Perasta, dok će podgorička publika sjutra u 19 sati u prostoru JU Muzeji i galerije imati priliku da vidi izložbu pod nazivom ,,Bezvremeni grad Istanbul i lica“. Institut ,,Yunus Emre Podgorica“ ovo gostovanje organizuje u saradnji sa Muzejom grada Perasta i JU Muzeji i galerije Podgorice.
Interesantno je to da je ovaj umjetnik, rođen, odrastao i školovao se u Istanbulu, na Kipru diplomirao industrijski inžinjering na Eastern Mediterranean Univerzitetu, a fotografijom se počeo baviti 2006. godine. Akcenat njegovih fotografskih eseja je priča, emocija i estetika. Za Montenegro magazin kaže da ,,sa svakim novim gradom u koji dođe prije nego što napravi fotografiju bitno mu je da taj grad osjeti”.
Njegovi radovi su objavljivani u domaćim i stranim umjetničkim magazinima, a izložbe pod nazivima ,,Bezvremeni grad Istanbul i lica“, ,,Čovjek nakon svega“, ,,Anadolia“, ,,Dan Ashura Oplakivanje“, ,,Ptica iz zatočeništva“, ,,Jedan / Pretraživanje“, ,,Radnici“, ,,Ručne izrade“, ,,Cigani“, ,,Februarsko raspoloženje“ imao je u Rumuniji, Grčkoj, Češkoj, Iranu, Gruziji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Rusiji, Španiji, Francuskoj i SAD.
Prvi put ste u Podgorici. Kako Vam se dopada grad, da li ste već napravili neke fotografije?
– Tek sam došao. Nisam imao priliku baš mnogo da obiđem grad, ali nadam se da ću danas imati prilike da više prošetam i da ću napraviti neke fotografije.
Rekli ste da je Vaša velika želja da otvorite izložbu u Istanbulu sa fotografijama koje ste napravili u gradovima u kojima ste izlagali. Da li će se to desiti i da li će Perast i Podgorica biti dio toga?
– To mi je poslije ovog projekta u Istanbulu najvažniji projekat na kojem radim. Ime ovog projekta će biti ,,Boje svijeta“. Uglavnom moje fotografije su crno-bijele, ali, u ovom projektu će biti u boji i definitivno će dvije-tri odavde naći mjesto u postavci. Bar se nadam da ću uspjeti da napravim nekoliko fotografija i odavde za taj svoje projekat.
Što Vas inspiriše?
– Moram reći da je sve ono što je mene inspirisalo da radim sa fotografijom u Istanbulu. To je moja polazna tačka, tu su moji počeci. Istanbul me naučio da napravim fotografiju. Osim toga, nivo obrazovanja, muzika koju slušate, literatura koju čitate takođe su elementi koji utiču i koji vas opredjeljuju u stvaralaštvu.
Interesuje Vas i istočna kinematografija. Da li crpite inspiraciju iz nje i ko Vam je omiljeni režiser?
– Prvo ko mi pada na pamet je Nuri Birge Čejlan, poznati turski režiser. Njegove filmove mnogo volim. Ljubitelj sam njegovog rada jer u svojim filmovima predstavlja najobičnije priče, iz svakodnevice. Osim toga, i iranska kinematografija je, takođe, nešto što utiče na mene. Tu je, naravno, i evropska kinematografija. Svjedoci smo da u posljednje vrijeme izlaze veoma dobri filmovi čija je tematika svakodnevica, ono što se stalno dešava.
Što čini Istanbul bezvremenim?
– Za jednog umjetnika, Istanbul je zaista neiscrpan izvor. Veliki je broj fotografa u Istanbulu koji su slikali i zabilježili različite djelove Istanbula i veoma su uspješni u tome što rade. Ono što mene inspiriše u Istanbulu, pored tog modernog, jeste više to što je ostalo iz prošlosti, melanholični djelovi grada, zabačeni sokaci. U fotografijama koje napravim vrlo je važno da se pri pogledu na njih ne shvati kada su nastale. To je ono što je meni veoma inspirativno. Ono što definiše ovaj moj projekat jeste sažeto u jednoj rečenici: Nije mi važno ono što sam slikao, nego ono što još nisam slikao. Nije interesantno da se vidi nešto što je sjajno, moderno nego upravo ono što je ostalo iz prošlosti. To mi je važno da prenesem. Kao ličnost, moram reći da nisam perfekcionista, ali kada je fotografija u pitanju, tu dajem sve od sebe, svoj maksimum, da bude baš to sve perfektno.
Lica su nešto što je zaista zanimljiva tema. Kako Vi vidite lica?
– U samom nazivu izložbe stoji ,,Bezvremeni grad Istanbul i lica“. Pored istorijskih mjesta i zaostavštine zabilježenih na svojim fotografijama, dajem mjesto i licima, to jest, ljudima koji su domaćini tog grada. Istanbul je zaista savršen grad, ali, u isto vrijeme i zamara jako, naporan grad. Tako da, na tim licima koje ja fotografišem pokušavam i to da prikažem, sve ono što nosi sa sobom taj grad.
Na fotografijama vidimo starije ljude, djecu, pa i ptice.
– Naravno, kada se pomene Istanbul, prvo što vam na pamet padne su galebovi, golubovi i mačke. Oni su u suštini pravi vlasnici ovoga grada, pored nas ljudi, tako da sam i njima želio da dam mjesto koje zaslužuju.
Kako pravite fotografije da odaju utisak kao da je riječ o umjetničkoj slici?
– Hvala. Ovo je diskutabilna tema. Nekome može da se svidi, nekome ne, ali, ono što ja pokušavam da uradim sa svojim fotografijama jeste da predstavim ne ono što se vidi, nego atmosferu, da se prosto osjeti to što ja fotografišem. Nije to samo moj kriterijum, nego i kad pogledate fotografije drugih umjetnika, to su neki kriterijumi kojima se oni rukovode. To su naši principi. Definitivno kad pogledate jednu fotografiju, trebalo bi da osjetite tu atmosferu, to što vidite na njoj.
Koliko je potrebno vremena dok ne napravite fotografiju?
– Za ovo ja ne mogu reći da postoji neka formula. Interesantno je, ali sve ove fotografije koje sam predstavio na izložbama su nastale u istom danu. Dešava se da nekad u jednom danu napravite na hiljade fotografija i to dobrih, a opet ima dana kada napravite dosta snimaka, a nemate ništa. Recimo, ako ću sad da pođem u drugu zemlju, da napravim fotografiju, odmah to neću uraditi. Neću samo izaći i napraviti fotografije, nego ću prvo pokušati da osjetim to mjesto u kojem se nalazim. Evo recimo, sad sam došao u Crnu Goru, da, lijepa je, ali moram da je osjetim. Osim toga, ne bih rekao da postoji neka priprema za nastanak fotografije. Prosto, moram osjetiti atmosferu mjesta koje ću da fotografišem.
Da li imate omiljenu fotografiju?
– Napravio sam dosta fotografija u cijelom svijetu, sa različitom tematikom, ali, fotografije Istanbula zauzimaju posebno mjesto.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
