30.01.2017. u 11:04
Protekla godina bila je posebna za Biljanu Krstić. Proslavila je 40 godina rada, 15 godina saradnje sa orkestrom ,,Bistrik“, a na svoj rođendan 9. novembra predstavila je spot za pjesmu ,,Dimitrijo, sine Mitre“ kao uvod u 2017. godinu i slavlje koje tek slijedi. U januaru ove godine objavljen je za inostrano tržište, pod etiketom londonske izdavačke kuće ,,Arc Music“, album ,,Svod“, na kojem se pomenuta pjesma i nalazi. Od 14. februara biće u prodaji i na našem tržištu. Već 10. marta u KIC-u ,,Budo Tomović“ publika će biti u prilici da čuje sve te divne pjesme sa bogatog balkanskog podneblja.
Tradicija je utkana u život Biljane Krstić odvajkada, a o značaju očuvanja tradicije, novom albumu, gostovanjima u Crnoj Gori govori za MNE magazin.
Novi album ,,Svod“ je u prodaji za inostrano tržište. Kakvi su prvi komentari inostrane publike na album i koliko Vam znači to što se već nalazi na svjetskim top-listama?
– Album je izašao 06.01.2017 u Londonu i engleska izdavačka kuća ,,Arc Music” je veoma zadovoljna prvim komentarima. Neke od pjesama sa albuma ,,Svod” su već na svjetskim play listama. Roger Holdsworth (Playlist for Global Village (PBS-FM, Melbourne, Australia) – Program #1305 – for Sunday January 22) http://www.pbsfm.org.au/node/62716, Jonathan L's Lopsided World, Tikabasa music, Zekeriya S. Sen iz Istanbula, clan Transglobal World Music Chart, najavio je radio promociju ,,Svoda”, biće tu i kritika, čekamo ,,Songlines” da najavi album.
Da vas podsjetim da smo u tom prestižnom engleskom magazinu sa posljednjim albumom ,,Tarpos” bili u TOP of the World. Veoma je važno to što imamo opet stranog izdavača.
Što publici donosi taj ,,biserni svod, svod dragulja ili nebeski svod“, kako kažete za ime novog albuma?
– Svod ima višestruko značenje kao što ste i u pitanju naveli, ali on je tu i da nas podsjeti na naše uzvišeno porijeklo, da ne upadnemo u zamke samozaborava. Ovaj album donosi 10 pjesama u kojima glavnu riječ ima ljubav. Ljubav je najveća inspiracija i najčešća tema umjetnosti pa tako i u muzici. Brojni su stihovi i melodije kojima se opisuje to neuhvatljivo osjećanje, opaka i neizlječiva bolest, nadahnuće, i izraz istinske radosti. Ove ljubavne narodne pjesme u samo nekoliko rima podsjećaju na život, običaje i doba prošlo; izgubljeno, zaboravljeno.
U Podgorici, tačnije u KIC-u ,,Budo Tomović“, ste 10. marta. Šta ste pripremili i kako pamtite koncerte u našoj zemlji?
– Jedan od prvih koncerata u karijeri ,,Bistrika“ je bio na festivalu Budva grad teatar 2001. godine, kada je muzički urednik bila Maja Popović koja nam je ukazala čast da na tako značajnom festivalu napravimo prve važne korake u karijeri. Imali smo prilike da se predstavimo i na festivalima u Baru, Herceg Novom, Tivtu, Nikšiću… Divna su iskustva i moram priznati da nas je publika primala sjajno svaki put kada smo gostovali.
Radujemo se ovom koncertu jer nismo dugo pjevali u Podgorici u KIC-u ,,Budo Tomović“. Pripremili smo program sa svih naših albuma a ima ih 5. Biće pjesama sa novog albuma ,,Svod“: ,,Dimitrijo sine Mitre“, ,,Kraj potoka bistre vode“, ,,Evo srcu mom radosti“, ,,Svu noć mi bilbil prepeva”…, ali biće i pjesama iz filma ,,Zona Zamfirova” i obavezno pjesma koja se nalazi na našem albumu ,,Tarpos”, ,,Sitna knjiga na žalosti”, koju je maestralno pjevala Ksenija Cicvarić, moj veliki uzor.
Za Balkan kažete da je najljepša svjetska šarenica. Na koji način?
– Na Balkanu žive narodi sa najbogatijom muzičkom folklornom tradicijom. Korijeni su nam isti, iz Antičke Grčke, imamo zajedničke instrumente koje koristimo u našim tradicijama. Ljepota muzike Balkana je upravo u melodiji, ritmovima koji su ostali čvrsto vezani za tradiciju izvođenja. Zadržali smo i sačuvali svoju originalnost, bez obzira na vjekovne uticaje istoka i zapada.
Rođeni ste u Nišu. Na koji način je taj grad utkao sebe u Vaš život i opredjeljenje da se, nakon pjevanja u pop grupama, bavite tradicionalnom muzikom? Iz kojeg to bistrika potiče Vaša ljubav prema tradicionalnoj muzici?
– Moje vrelo i izvor odakle sam krenula jeste moja porodica prije svega u kojoj sam skoro sve naučila. U mom rodnom Nišu sam pjevala na važnim priredbama kao dijete, učila od mame i tate pjesme koje su oni voljeli. Bilo je tu dosta pjesama Ksenije Cicvarić, Mare Đorđević, Cuneta Gojkovića, Vasilije Radojčić… i makedonskih, Aleksandra Sarievskog, Kirila Mančevskog, Esme Redžepove. Od teta Nate sam slušala i učila najljepše pjesme iz Vranja. Imala sam sreće da kroz srednju muzičku školu u Nišu i FMU u Beogradu, nadogradim i obogatim svoje iskustvo i hrabro krenem u istraživanje sa mojim divnim orkestrom ,,Bistrik“.
,,Sa tradicijom živimo, bez tradicije nam nema života“, rekli ste …
– Upravo tako, da objasnimo koliko je važno da čuvamo i njegujemo naše etnomuzikološko nasljeđe koje je osnova za sve muzičke žanrove i važna baza. Da je važno poštovati tradiciju, jer je ona dio naše nacionalne kulture, bez nje nam se svaki trag gubi, nestajemo.
Kako pamtite dane provedene u ,,Ranom mrazu“ i ,,Suncokretima“?
– Pamtim kao najljepše provedeno vrijeme, kada sam bila djevojka. Divni ljudi, muzičari i prijatelji sa kojima sam imala dovoljno vremena da, kada završimo probe, idemo u pozorište, u bioskope. Išli smo na koncerte naših kolega i navijali jedni za druge. Puno lijepih nastupa na raznim festivalima i koncerata širom cijele Jugoslavije. Muzika nam je bila sve, ljubav, radost, strast i život. To je vrijeme u kome sam stekla, kumove i prijatelje za cio život. Obožavam te 70-te.
Bojana Radonjić