DRUŠTVO SLAJDER
PUTOPIS: Berlin, opušteni život metropole
Ostrvo Muzeja
„Svi slobodni građani, gdje god da žive, građani su Berlina.“ rekao je Džon F. Kenedi u svom govoru još 1963. godine. Iako sam mogla pretpostaviti šta znače ove riječi, u potpunosti sam ih razumjela tek nakon posjete Berlinu. To je grad u kojem ćete se osjećati kao da tu pripadate, iako ste upravo stigli. Zaista ćete biti slobodni da budete ono što jeste, na način na koji želite.
Čitala sam dosta o Berlinu, o razlikama koje ga karakterišu, o tome da je grad mladih, da je idealan za provod, centar underground i alternativnog načina života, a da su Njemci strogi, poslovni i tačni. Ipak, nijesam imala očekivanja i nijesam znala šta da očekujem, pa me je ovaj grad za samo nekolika dana potpuno osvojio.
Pogled sa Berlinske katedrale
Odmah po dolasku na aerodrom i željezničku stanicu u blizini, shvatila sam šta znači zapanjujuća preciznost Njemaca. Čini mi se da nikada jednostavnije nijesam došla od aerodroma do centra grada. Sve funkcioniše besprekorno, a gužve ima samo u naznakama. Iako je vožnja do glavne stanice Hauptbahnhof trajala samo pola sata, mogla sam da vidim zašto se različitost tako često pominje kada se priča o Berlinu.
Metropola
Glavni grad Njemačke ima oko 3,5 miliona stanovnika i drugi je najveći grad u Evropskoj uniji. Berlin je zaista metropola, na raskršću najvažnijih puteva i jedan od najposjećenijih gradova u Evropi. Centar je nauke, kulture, politike, grad koji prihvata sve različitosti. U naznakama se primjećuju tragovi prošlosti i nekadašnja podijeljenost, ali ujedinjen čini odličan sklad.
Bradenburška kapija
Jedan od simbola Berlina, definitivno je Bradenburška kapija, smještena na Pariskom trgu. U neposrednoj blizini je i Reichstag – zgrada parlamenta i Memorijalni centar posvećen ubijenim Jevrejima. Čuvena kapija se sastoji od 12 grčkih stubova izgrađenih u dorskom stilu i povezana je sa jednim od najljepših bulevara u Berlinu – Unter den Linden. Klasična arhitektura dodatno je uljepšana novogodišnjim ukrasima. Iako mi je zvučalo nemoguće, ovaj trg i bulevar su još ljepši noću. Hladnoća nije baš naivna ali ćete je osjetiti tek kada se negdje sklonite, jer ovaj grad ,,tjera“ na još razgledanja, još šetnje, još fotografija, još pogleda na Berlin, pa se hladnoća jedva i osjeti.
S obzirom da smo bili mala grupa koja baš i ne voli planske obilaske gradova i rokove za te obilaske, mi smo odlučili da nastavimo lutanje gradom. Kao nekim magnetom, bili smo odvučeni do Ostrva Muzeja koji, nažalost, nijesmo imali vremena da detaljno obiđemo, jer je jedan dan premalo. U hodu smo čitali o Berlinu, njegovim zanimljivostima i upoznavali ga na najbolji mogući način – uživo. Tako smo naučili da kroz Berlin protiču dvije rijeke – Špreja i Hafel, da je četvrtina stanovništa mlađa od 25 godina i da obavezno moramo probati currywurst kobasice, koje su se kasnije pokazale kao stvarno odlične ili smo mi bili stvarno gladni.
Stari muzej
Katedrala
Berlinska katedrala je još jedna znamenitost do koje vas put mora odvesti. U pitanju je najveća gradska crkva i sjedište protestantske crkve u Njemačkoj. Posjetu katedrali nijesmo mogli da propustimo, a s obzirom da sam „kolekcionar“ pogleda na grad, impozantna središnja kupola me je posebno privlačila. Naravno, nijesam ostala razočarana… Penjanje uskim i strmim stepenicama se isplati čim otvorite vrata i bacite pogled na Berlin. Poželjela sam poći i na Television Tower, najvisočiju građevinu u Berlinu, ali nažalost red je bio predug, a vremena malo.
Television Tower
Pretpraznična atmosfera i odlično raspoloženje su bili itekako prisutni. Ogromna gužva otežava šoping i od njega smo ubrzo odustali, ali smo božićnu čaroliju potražili u starom Berlinu – Spandaueru. Nema mnogo turista i ovo je mjesto gdje žive uglavnom Njemci i to stariji, ali je ovdje definitivno i najljepši novogodišnji market koji smo mogli zamisliti…nešto kao Coca Cola reklama. Ako vas put nanase ovdje, onda morate probati i čuveno kuvano finsko vino sa votkom. A odlazak u Berlin, ne bi bio potpun da nijesmo otišli u tradicionalnu njemačku pivnicu. Čak se i tu prepoznaje život Njemaca, pa tako iz ogromne pivnice nećete izaći sa mirisom duvana, jer je pušenje strogo zabranjeno, a za pušače koji ne mogu da izdrže bez cigareta postoji posebna prostorija. Noćna vožnja metroom može podsjetiti na neke alternativne, mračne filmove, ali ako vi nikog ne gledate poprijeko, neće ni oni vas. Ne pokušavajte da koristite prevoz bez karte, a naročito ne noću jer smo kontrolu susreli nekoliko puta.
Da je Berlin jedinstven zbog klupske scene i noćnog života, uvjerili smo se tokom noćnog izlaska. U diskotekama i lokalima ima svega i za svakog po nešto. Ipak, ako nijeste ljubitelj underground kulture, možda vam se neće dopasti. Provod i noćni život Berlinu donosi ogromne godišnje prihode, a veliki broj ljudi dolazi upravo zbog toga. Klupska scena je počela da se razvija borbom mladih protiv kapitalističke komercijalizacije. Nakon pada Berlinskog zida, ruševine zgrada su poslužile kao odličan prostor za noćne klubove.
Zid
Iako je sam pojam Berlinskog zida, pa i ono što je ostalo od njega, za moj ukus, previše komercijalizovan, bilo je interesantno vidjeti ga. Pojam iz udžbenika, sinonim za podjeljenost i hladni rat je opipljiv rukom i možda East side gallery najbolje i dočarava čitavu raznolikost Berlina. Zapadni dio je, naravno, moderan i urban, istočni je alternativniji, a Berlinski zid zaista, u ovom slučaju – spaja, a ne razdvaja, i kreira odličnu cjelinu.
Dok ovo pišem, gledam snimke nesreće u Berlinu, nakon što je kamion ,,uletio“ na jedan od najposjećenijih novogodišnjih marketa. Sada je već sigurno da nije u pitanju nesreća. Tužno je što ne možemo bezbrižno uživati u magiji Nove godine i Božića i što nam upravu tu magiju prekida misao, hoće li i kome će pasti na pamet ideja da se poigra našim sudbinama. Sva trenutna međunarodna i geopolitička pitanja su nebitna naspram ljudskog života. Nevini životi su izgubljeni, pa odjednom misao da je u Berlinu zabava na svakom ćošku zvuči čudno i pogrešno. Nadam se da će nevini ljudi, već jednom, biti pošteđeni, a da će razmirnice rješavati oni koji ih zaista i stvaraju. Nadam se i da će Berlin uspjeti da se uskoro oporavi, jer je ovo grad koji možda i najviše prihvata i njeguje različitosti naroda i kultura.
Miljana Lalović
