Porto Novi
DRUŠTVO SLAJDER

PRIČA KOJU JE TEŠKO NASLOVITI: U požaru nestao sprat njegove kuće, ali Alen Efović ne gubi nadu

   

         

        Koliko košta srušeni san? Pitanje je na koje teško iko može da odgovori, a da ne zajeca. Posebno, u ovoj priči , jer su u njoj  snovi  stotine mališana, s teškoćama u razvoju  i njihovih porodica. Snovi  u kojima su neki prvi put  vidjeli more, družili se,  osjetili toplinu barskog sunca, radost druženja, dobrotu naroda ovog kraja,  gdje   nije    važno odakle su, koje vjere, kako se zovu.

         Na žalost, eto, dogodilo se baš  Alenu Efoviću, nosiocu   ideje o ,,Humanitarnoj familiji”. Ideje  koja je donosila osmijeh stotinama djece i odraslih s teškoćama u razvoju.

Alen i Enis Efović

          Naime, čitav sprat njegove   kuće  na Velikom Pijesku, koja je ljeti već deset godina bila višednevni dom djeci s posebnim potrebama, izgorio je  u požaru. Uzrok je, kažu zvanične informacije instalacioni spoj, od kojeg je eksplodirao televizor… Splet okolnosti   koji je izazvalo nedavno  nevrijeme. Vatrogasci su kažu, učinili sve, neki i po cijenu sopstvene sigurnosti. Ali vatra je uzela svoj danak. 

               -U šoku sam. Nisam ni slutio da će mi  novogodišnja sreća, porodični mir i sopstvene želje   biti pomućeni  viješću koju ni u najružnijem snu nisam očekivao.  Zatekla ga je u Parizu, gdje živi  i radi, rekao  mi je, po dolasku u Crnu Goru  i Bar, Alen Efović, šokiran ovim što mu se dogodilo.

              – Proći će, optimista sam. Nastaviću jer  to više nije samo moj san, san koji sam počeo prije deset godina s bratom Enesom i dobrim ljudima s Velikog pijeska i iz Bara, koji su nas podržali. Kućevlasnici koji su, takođe,ustupili   svoje domove-kaže on.

                   Dodaje da je ,,Humanitarna familija” smisao njegovog života i najveća radost, kojoj se predao srcem i dušom.

             -Iznajmiću kuću,  prodati ako bude trebalo, dio ovoga što mi je ostalo, ali moji prijatelji, djeca s teškoćama u razvoju s prostora bivše Jugoslavije imaće  svojih srećnih desetak sunčanih dana u   ,,Humanitarnoj familiji”.

-I u jedanaestoj godini postojanja, dakle već ovog ljeta, nastavićemo -kaže Alen, a u  očima mu  suze, koliko god on pokušava da ih  sakrije. Eto, dodaje, nevrijeme i  strujni udar, kako otprilike i glasi sadašnja informacija, uništili su, ne sprat moje kuće, nego sve što sam s ljubavlju  gradio. A to je neprocjenjivo.

            ,,Humanitarena familija” je postala zajednički imenitelj vjere u dobro a  potvrđuje to i povjerenje ljudi širom  nekadašnje Jugoslavije. Čelnika barske opštine, takođe.  Alenovi gosti iz svih smjena  su godinama, zahvaljujući dogovoru s gradonačelnikom ( ranijim ali i sadašnjim) dr Zoranom Srzentićem,  na poklon    dobijali besplatan autobus za puovanje   do Manastira Sv.Vasilija pod  Ostrogom, što je bio Alenov san, koji on nije nikada   zaboravio.

                Da je riječ o posebnoj misiji dobrih ljudi  govori i novčani poklon, predsjednika Skupštine Bar,  Radomira  Cakana Novakovića i brojnih drugih donatora. Crveni krst na čelu sa  sekretarom Zoricom Crnčević je bio stalni donator. Tu je i Mihael Bader iz Njemačke, koji već osam godina  živi na Velikom pijesku, s njegovim brojnim donacijama, slastičari, vlasnici trgovina. Žitelji Bara i Velikog pijeska, izviđači, kulturnjaci, novinari,  koji su , bilježili radost koju je pružala ova organizacija.

       Alen kaže da nije zaboravio jednu baku koja im je, kada je čula za njihovu humanu misiju,  poklonila dio svoje skromne penzije.

      – Sjećam se radosti jedne djevojke koja je, kako je prošaptala uz  osmjeh, uz muziku što  se  danonoćno orila  u ovoj ,,familiji”  u naručju  jednog mladića iz ove kuće zaplesala prvi put-priča Alen.

       Tokom protekle  godine  ovu važnu  priču su na najljepši način ispričali i ljudi iz Ambasade Njemačke, njena ekselencija, ambasadorka, Gudrun Štajnaker. ,,Humanitarnoj familiji” poklonili su  kuhinju vrijednu 4.000 evra.

      Priče koje piše život   imaju nepredvidiv tok. Kao i ova čiji se dio pretvorio u zgarište. 

-Ali, ovo sigurno nije kraj ,,Humanitarne familije”. I ona narodna ,,da se dobro vraća dobrim”  krenuće sigurno, svojim tokom-kaže  Alen Efović, vlasnik kuće   koju  je cijelu proteklu deceniju obilježila želja da djeca  s teškoćama u razvoju, bez novčane naknade,   osjete sunce.

      Uvjeren je,  biće i ovog ljeta  ispisan  njihov tradicionalni transparent  ,,Dobro došli u Humanitarnu familiju”.

 

Nedeljka Cica Pavlović