MAGAZIN PREPORUKA
STENDAP KOMIČAR O SUDBINI KOJA GA JE ZADESILA: Žena mi je umrla u snu, ostao sam sam i smotan s djetetom
Paton Osvalt američki je stendap komičar. Ove godine njegova supruga i spisateljica krimi romana Mišel Meknamara, umrla je u snu u 46. godini. Osvalt je preko noći postao samohrani otac njihovoj sedmogodišnjoj djevojčici Alis. Otvorio je svoje srce i napisao koliko mu je to bilo teško jer je smotan i jer je većinu stvari obavljala njegova supruga.
Ali znao je da je odgovoran za svoju curicu. I zato je napravio sve što može. Njegovu priču objavio je GQ. Evo šta je napisao: 
,,Prije pet mjeseci i deset dana postao sam samohrani otac.
Bio sam druga polovina fantastičnog roditeljskog tima, osim što nijesmo bili jednaki. Mišel je bila osoba koja provodi stvari, istraživač, planer, izvršni čovjek. Ja sam bio roktalo, kancelarijski asistent, osoba koja slijedi instrukcije i urbani Sherpa. Ja sam radio provjeravanja prije nego bi izašli iz hotelske sobe i liste s popisom koje treba ponijeti i napraviti prije školskih obaveza i ukrcavanja na avivon. Ali Mišel je sastavljala te liste.
Znala je kako iskoristiti moj opsesivno-kompulzivni poremećaj za porodično dobro. A njene vještine supermame bile su samo dio njenog briljantnog uma – crnog dijamanta koji je bila – istinski kriminalistički novinar, neumorni pretraživač napola zaboravljenih činjenica, online detektiv i izrađivač veličanstvene proze o ubistvima. Veselio sam se provesti cijeli život s najoriginalnijim umom koji sam ikad sreo.
A sad? Nema je. Nema je.
Osjećaj je kao da osoba koja je dobila ulogu s jednom rečenicom odjednom mora nositi epski film nakon što je zvijezda tog filma izbrisana s ekrana.
Ne mogu to. Ne mogu to. Ne mogu to. Želim se ugasiti iz ovog svijeta i sakriti pod prekrivačem i nikad ne izađi iz kuće, a našu kćer Alis poslati da živi s rođacima u Čikago jer je oni neće sj…. kao što znam da ja hoću. Neka mi neko pomogne! Ne mogu to. Ne mogu to. Ne mogu to.
A onda se sjetim kad sam postao otac – kad smo Mišel i ja postali roditelji zajedno. Osjetio sam taj isti strah. Čeznuo sam za istim tim povlačenjem. Ali nekako sam uspio, dišući na pola i smotano koračajući naprijed. Pritom sam zeznuo puno stvari – mi smo zeznuli puno stvari, Mišel i ja – ali s vremenom smo to savladali. Ukapirali smo to. Ili našu verziju “toga”.
Pa razmišljam još dalje. Onda kad smo se Mišel i ja vjenčali. Nekako sam uspio osvojiti ženu daleko izvan moje lige, finansijski, izgledom, inteligencijom i karakterom. I tada sam osjetio isti taj teror i potrebu da se vratim na staro, na sigurnost onog poznatog, životu glumca komedija bez obaveza u njegovim 20-ima i 30-ima u Los Anđelesu. Ali uspio sam i to.
Nikad nećete biti spremni za ništa što trebate učiniti, nikad. Ne prvi put. Treniranje i praksa padaju u vodu sekundu nakon što upoznaju iskustvo. Ali bićete bolje. To je moje subjektivno znanje.
Ovo je moj prvi put da sam samohrani otac. Izgubio sam formulare za školu. Zaboravio sam napuniti frižider namirnicama koje volim. Nestalo joj je čarapa. Nestalo je i meni čarapa. To je sr… i zamorno je svaki put kad pogriješim, ali svijet se nastavlja vrtjeti. Kažem ,,ups, moja greška”, popravim to i nastavim se kotrljati naprijed. Sad znam gdje kupiti čarape koje ona voli. Zamolio sam dvoje roditelja u njenoj školi da mi pomognu ispuniti formulare i raspored.
Postajem sve bolji u pronalaženju vikend-aktivnosti i organizovanju igranja i upravljanjem vremena da bih sebe i nju odvezao gdje treba svaki dan. Radim kreativan posao, ali živim praktičan život. Ako mogu uvjeriti klub stand-up komedije pun indiferentnih pijanaca da me zavoli mogu i spremiti svoju ćerku na fudbal subotom ujutro.
Nastaviću ići naprijed, izgledati glupo i smotano i neiskusno na prvu, s vremenom shvatajući stvari, do sljedeće nepoznate situacije i do sljedećeg poda koji će mi iskliznuti pod nogama sve dok ne bude podova.
Ne znam kakav ste vi samohrani otac, ako to uopšte i jeste i hoćete li ikada biti. Ako ste udovac ili razvedeni, usvojili ste ili imate starije dijete. Ako osjećate bilo kakav strah ili sumnju u sebe, uvjerite sami sebe činjenicom da JA radim ovo. JA. Provedite sat vremena sa mnom. Ja ne mogu voziti auto s mjenjačem. Ne znam napraviti kajganu. Ne znam klizati. Ali radim ovo. Očinstvo. Odgovoran sam za drugo ljudsko biće. Zato, možete to. Obećavam.
Da vam pokažem da sam napredovao i u psihičkom smislu? Lagao sam vam. Jer ništa od ovoga nije za vas.
To je za Alis.
Idem naprijed – smotano, glupo, slijepo – zbog osobe kakva je Alis. Ima toliko Mišel u njoj. A Mišel je živjela svoj život idući naprijed. I vukla je mene sa sobom naprijed. Kao što znam da će i Alis učiniti. Zato ću i ja jednostavno ići naprijed. Zato da bih mogao biti s tobom, ako me zatrebaš Alis.
Jer, ja trebam tebe.
Ja ovo mogu. Ja ovo mogu. Ja ovo mogu. Zbog tebe, Alis.”
Izvor: 24sata.hr
