ART SLAJDER
PREDSTAVLJAMO LUKE BLACK-A: Išao bih kuda god me put muzike vodi
Luka Ivanović (23) novo je lice muzičke scene. Ovaj momak, koji se predstavlja pod pseudonimom Luke Black, jedinstven je po mnogo čemu, od glasa, zvuka koji njegove pjesme nose, toga što sam piše tekstove, pravi buklete i omote, dizajnira, producira do činjenice da je prvi solo izvođač iz Srbije koji ima potpisan ugovor sa ,,Universal Music”-om. Sarađuje sa ,,Boomerang Artist Management”-om.
Sada je na turneji u Italiji, Kinezi ga obožavaju i pjevaju sa njim sve pjesme, kao i Francuzi, Austrijanci, Britanci, Amerikanci, a u rodnoj Srbiji, u Čačku napravio je prve muzičke korake.
Seli se u Beograd gdje počinje da studira Engleski jezik i književnost. Februara 2015. godine predstavlja singl prvijenac ,,D-Generation”. Slijede singlovi ,,Holding On To Love”, te EP izdanje ,,Thorns”, praznične ,,Jingle Bell Rock”, ,,Nebula Lullaby” i ,,Seek & Hide”.
Sve ovo donijelo mu je i prolaz u uži izbor za predstavnika Srbije na ,,Pjesmi Evrovizije”, gdje konačnu pobjedu ipak odnosi Sanja Vučić sa numerom ,,Goodbye (Shelter)”. Jedini je predstavnik u ovom dijelu Evrope svjetskog projekta ,,Instagram’s global project @music”, čiji su dio bili Majli Sajrus, 50 cent, ,,Foo Fighters” i drugi.
Još po objavljivanju prvog singla ,,D-Generation” Vaš talenat primijetili su iz ,,Universal Music Group”-a. Od tog momenta počinje ostvarivanje Vašeg sna. U šta vjerujete – sreću, sudbinu ili nešto drugo?
– Vjerujem da je konstantna kreativnost tokom ranijih godina i velika želja za napretkom dovela do toga da budem primijećen u Srbiji kao pop muzičar koji izvodi muziku na engleskom jeziku. Zapravo mi je u nekim trenucima djelovalo kao nemoguće, ali sam zahvalan što se to dogodilo.
Kažete da je ,,D-Generation” pjesma o usamljenosti Vaše generacije. Zašto je Vaša generacija usamljena?
– Zato što više ne postoji veza između ljudi, već veza između ljudi i tehnologije koja ne može zauzvrat da vrati ono što ljudski kontakt može. I čini mi se da se ljudi ponose time.
Da li postoji neki od remiksa ,,Demons” da Vam je posebno drag i s kakvim se to danas ,,demonima” Vi i predstavnici Vaše generacije borite?
– Svi su različiti pa ne bih mogao da izdvojim omiljeni, ali je super što svaki mogu zamisliti u drugačijem prostoru. Na primjer Neco remix vidim sa puno lasera u nekoj velikoj dvorani, Beni Ducent doprinosi mračnijoj klupskoj atmosferi, Lil Taty i ZojaB oživljavaju momenat Björk koji nisam ni shvatio da pjesma sadrži, Otto Von Disko i LULU su za kasnije ili da kažem ranije sate. Što se tiče moje generacije, mislim da svaka individua ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. Moja negativna strana je malo glasnija od pozitivne tako da je pjesma nastala kao mantra za nadglašavanje negativnosti. Pjesma je napravljena da bude glasna i da konstantno zadržava tu glasnoću poput vakuma.
Kako biste opisali svoj muzički pravac?
– Moj muzički žanr je pop muzika prožeta uticajem drugih muzičkih pravaca i različitih medija umjetnosti. Podžanrovski može se nazvati i elektropop-om. Inspiraciju dobijam i kroz druge stvari; filmove, knjige koje čitam ili slike umjetnika, a čak i žanrove muzike koje ne definišu moj stil ali mi zato i ostavljaju prostor za stvaralaštvo. Na primjer, pjesma ,,Demons” je nastala kao zamisao slike nekog slovenskog plemenskog rejva.
Na Vašoj turneji u Kini se tražila karta više. Da li Vas to iznenađuje?
– Turneja u Kini je najljepše iskustvo koje sam imao do sad. Iznenađuje me da se desilo na početku moje karijere, ali me ne čudi jer su ljudi iz Kine vrlo otvoreni prema umjetnosti i svako od njih zna i vlada nekim vidom umjetničkog izražavanja. Imao sam nastup u tri grada: Šangaj, Peking i Guangdžou i u svakom od njih me publika oduševila – znali su sve moje pjesme i pjevali su sa mnom.
Rekli ste za MTV: ,,Mislim da je kul biti iz Srbije i da je kul da inostranstvu prikažeš nešto novo, nešto svoje”. Čime to umjetnik iz Srbije i regiona, sa Balkana, može da se izdvoji i predstavi svijetu?
– Super mi je da pronalazim inspiraciju u slovenskoj mitologiji i našoj bliskoj tradiciji koja možda nije toliko poznata svijetu. Biti iz Srbije je meni kul i to je stvar percepcije. Imao sam priliku da upoznajem ljude koji nisu zadovoljni sa tim odakle su – što sa jedne strane mogu da razumijem, a sa druge i ne, jer treba razdvojiti državu Srbiju i zemlju Srbiju.
Singl ,,Gypsy”. Ciganin je poput vagabunda. Kako Vi doživljavate sebe u ovom svijetu? Da li ste Vi vagabundo?
– Rekao bih da jesam, u smislu da me ne drži mjesto i išao bih kuda god me put muzike vodi. To ponekad može da se loše odrazi na moju blisku okolinu, ali je vrijedno žrtve. Pjesma ,,Gypsy” je baš o tom pobunjeničkom duhu i magičnosti tog puta.
Prošle godine predstavili ste dupli singl ,,Jingle Bell Rock / Nebula Lullaby”. Da li i ove planirate praznične pjesme?
– Trenutno sam na mini turneji po Italiji. Juče sam bio u Rimu, danas u Bolonji, a sjutra u Firenci gdje imam nastup u jednom od najboljih klubova, uz podršku italijanskog DJ-a koji se zove Remo Giugni. Tu ću predstaviti svoju muziku i neke od remixa koji su rađeni upravo za klubove. Nakon Firence, idem u San Marino, gde ću imati još jedan nastup koji će biti akustičan uz klavir.
Krajem ove godine planiram da izdam još jednu pjesmu, koja nije novogodišnja ali je vrlo posebna.
Publika nije bila u prilici da Vas čuje u Crnoj Gori. Da li imate u planu da se predstavite i ovdje?
– Naravno. Baš bih volio da dođem u Crnu Goru. Kao mali sam ljetovao više puta na primorju i zainteresovan sam da vidim muzičku scenu koja tu postoji pa se nadam da ćemo se uskoro i vidjeti.
Bojana Radonjić
Foto: Promo
