DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA BARBARA SIMOVIĆ NA STUDIJAMA U AUSTRIJI: Ovdje djeca imaju dva učitelja
Podgoričanka Barbara Simović skoro dva mjeseca boravi u Austriji gdje zahvaljujući CEEPUS-ovoj stipendiji (Central European Exchange Programme for University Studies) studira na Pedagoškom fakultetu ,,Viktor Frankl” u Klagenfurtu. Kaže da je tamo trenutno jedini student iz Crne Gore i da je profesori često ispituju o zanimljivostima naše države.
-I studentima i profesorima je interesantno da slušaju o Crnoj Gori. Uvijek nešto pitaju i žele da saznaju, a meni je, naravno, lako i milo o tome da govorim – kaže Barbara za MNE magazin.
Ona je Fakultet za crnogorski jezik i književnost upisala na Cetinju 2014.godine, a semestar treće godine pohađa u Austriji. Stipendija koju je dobila traje semestar, ali kaže da postoji mogućnost produženja.
Škola
Razgovor sa Barbarom počeli smo pričajući o utiscima tokom dosadašnjeg boravka u toj zemlji. Analizirajući tamošnji sistem studiranja ocijenila je da se dosta razlikuje od crnogorskog sistema. Ona kaže da je upravo jedan od razloga zbog kojeg joj je drago što je u Austriji ta razlika u načinu učenja i podučavanja.
-Mi imamo jedan sistem, a u Austriji je drugačiji i lijepo ih je uporediti i možda iskoristiti naučeno kad se vratim u Crnu Goru. Osim toga, svi studenti su iz različitih zemalja, pa se dosta govori i o njihovim sistemima studija što je vrlo korisno. Nevjerovatno je to koliko se i najprostiji koraci u podučavanju razlikuju od zemlje do zemlje, a opet je svim sistemima jedno zajedničko – želja za znanjem i put ka istome – rekla je ona.
Austrijski sistem studija, kaže, nije komplikovan. Dosta toga je pojednostavljeno, a navodi da je osnovni imperativ jednakost. Svi studenti i učenici imaju jednaka prava.
– A ono čime se još vode jeste ideja da je svako od nas jedinstven. Na taj način pospješuju talente i potencijale koje svako od nas ima. Sa jedne strane saznajem dosta o njihovom visokoškolskom obrazovanju, jer sam i sama dio njega, a sa druge strane učim i o obrazovanju djece. U okviru studija odrađujem dvije prakse (Primary i Secondary School) i tu imam priliku da najbolje upoznam prosvjetni sistem Austrije – kaže ona.
U školama se, kako pojašnjava, praktikuje tzv. team teaching – dva učitelja u jednom odjeljenju. Ona objašnjava da se na taj način svakom učeniku može posvetiti dovoljno pažnje.
-U odjeljenjima u kojima uče djeca sa posebnim potrebama dolazi i njihov učitelj (učitelj za djecu sa posebnim potrebama), a povremeno i medicinska sestra. To dosta govori o organizovanosti i uređenosti njihovoga školstva. No, ipak, nekad mi se čini da je djeci dosta toga pojednostavljeno. Na primjer, prisustvovala sam času na kojem su radili svoj prvi kontrolni zadatak i kad bih taj test uporedila sa onim koji sam ja imala u prvom razredu osnovne škole razlika bi bila ogromna -moj prvi kontrolni bio je na nekoliko strana – rekla je Barbara.
Karintija
Ona živi u Klagenfurtu, malom gradu na jugu Austrije u oblasti Karintija. Zbog različitih istorijskih i geografskih uslovljenosti kaže da se u Klagenfurtu prepliću tri različite kulture austrijska, italijanska i slovenačka, a samim tim joj je grad vrlo interesantan, kao i cjelokupna regija.
-Na primjer, kad sam tek došla saznala sam da je Karintija trebala da bude dio novonastale Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavija) no ipak je izglasana nezavisnost i postavljanje granica. Ono što mi se sviđa kod ovog grada jeste da u roku od sat vremena mogu vidjeti tri države Austriju, Italiju i Sloveniju – kaže ona.
Ispričala nam je i da li joj je bilo teško da se prilagodi tamošnjem načinu života. Gjde god pošli, kaže Barbara, uvijek mora da postoji određena spremnost na toleranciju i prihvatanje nečeg novog i stranog. Samim tim, kad se to prisvoji, uvjerena je da prilagođavanje drugačijem načinu života ide lakše.
-A rekla bih da sam se dobro uklopila i prilagodila. Ovdje su ljudi vrlo prijatni, čini mi se mnogo prijatniji nego u drugim djelovima Austrije, čak im je i izgovor njemačkog jezika mnogo ,,mekši”, nego na primjer na sjeveru države. Mislim da mi se najviše dopada upravo ta ljubaznost naroda koji živi u Klagenfurtu – rekla je ona.
Naša sagovornica ističe da njihove navike i cjelokupan način života u potpunosti su drugačije nego crnogorske, ali kaže da je valjda u tome i ljepota ovoga projekta.
– Ako bi uporedili crnogorski i austrijski način života glavna bi razlika bila ta što je kod nas život mnogo opušteniji, pa koliko god Austrija bila ,,jača”. Ljudi ovdje uglavnom gledaju samo kuću i posao, bez nekog posebnog akcenta na lični životni užitak – priča Barbara.
Ona svoje slobodno vrijeme provodi uglavnom čitajući, a voli i da prošeta sa društom sa kojima organuzuje neko putovanje ili ekskurziju.
-U Austriji sam skoro dva mjeseca, a iz Crne Gore, pored prisustva mojih voljenih, najviše mi fali naša hrana–kaže Barbara, uz osmijeh.
Kada završi osnovne studije željela bi da nastavi sa usavršavanjem. U kojoj zemlji i gdje tačno bi nastavila obrazovanje, još nije izvjesno, jer Barbara kaže da ne voli da pravi neke dugoročne planove. Jedino što bi željela, kaže, jeste da usavrši svoje znanje i onda ga iskoristi u prave svrhe. Ona ističe da želi da da svoj doprinos crnogorskoj kulturi I obrazovanju onoliko koliko je u njenoj moći.
– Jedno je sigurno – u budućnosti ne planiram da radim ni u jednoj drugoj državi osim u Crnoj Gori – izričita je ona.
N.Đ.
