Izložba radova učenika Gimnazije ,,Petar I Petrović Njegoš” iz Danilovgrada ,,Dnevnik čitanja”, nastalih na časovima književnosti profesora Miroslava Minića kao rezultat potrage za odgovarajućim pedagoškim pristupom, otvorena je večeras u knjižari ,,Karver” u Podgorici.
U pitanju su radovi prvog i trećeg razreda.
Minić je istakao da je ,,Dnevnik čitanja” nastao prošlog novembra.
– Kad sam bio srednjoškolac jako sam patio što nemamo knjižaru, što imamo bioskop koji nije tako dobar, što imamo pozorište koje je tek renovirano ‘97, što nemam neko mjesto gdje mogu da idem. Imao sam divne profesore koji su mi omogućili da tokom časa uživam u tim djelima. Volim što su moji učenici takvi, obrazovani ljudi – rekao je Minić.
Minić je za MNE magazin rekao da mu mnogo znači ovakav vid predstavljanja.
– Vidim da djeca zbog ove izložbe i ovakvih sličnih projekata više uče i rade i srećna su, što je cilj svakog pedagoga. Sasvim slučajno smo počeli da radimo ove radove. To je bilo prije godinu. Imao sam tada dva odjeljenja prvog razreda. Svi su pročitali Kišove ,,Rane jade”. Ja sam tako srećan, jer razbijamo predrasude kad mi kažu ,,mladi ljudi ne čitaju, ne idu u pozorište, ne gledaju dobre filmove, ne slušaju dobru muziku”, što je definitivno netačno – istakao je Minić za MNE magazin. Zadao im je, objašnjava nam, zadatak da svi donesu nešto što ih asocira na ,,Rane jade”.
– Počeli smo to da lijepimo. Pomagao sam im za prvi rad. Direktorica Slavica Pavićević, inače profesorica književnosti, koja se razumije i u muziku i u film, u pozorište, pričala je stalno sa mnom o umjetnosti, pedagogiji, o svemu. Vidjela je ovo i ona i ja smo rekli da je to prava stvar i da moramo nešto da uradimo s tim. Uradili smo onda Selindžera ,,Lovac u žitu”. Onda su treći razredi krenuli sa Kafkom – priča Minić o procesu nastajanja radova.
Kaže nam da imam dosta prijatelja koji su proslavljeni umjetnici, ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo dalje.
– To sam im sve poslao i rekao: ,,Šta mislite o ovim radovima?” Oni su rekli: ,,To je sjajno”, ,,To je odlično, to ne smije da se završi samo da budu izloženi u školi”. Onda sam se obratio princu Nikoli. On je podržao taj projekat i izložba je otvorena u maju u Dvorcu Petrovića – rekao je Minić.
Ističe da je ,,Karver” za njega i učenike hram kulture i da su upravo ovdje nastajali ovi radovi.
– Nastavićemo takve projekte da radimo. Mislim da ima smisla zajedno sa đacima izučavati. To je stvarno najljepši posao i ja ujutru pričam s njima o Majakovskom i Kafki, Borhesu, a ne o nekim ne znam kakvim pričama – objašnjava Minić.
Učenica Mirela Rujović kaže za MNE magazin da ,,na ovaj način mi ne ,,bubamo” o nekim djelima, ne učimo zato što smo natjerani, već mi moramo sami da doživimo to djelo i da mi prikažemo kako se osjećamo povodom toga i kako smo ga mi doživjeli.”
– Veće je interesovanje učenika zato što moramo sami da se angažujemo, da povežemo šta ćemo staviti na taj plakat i oni koji, možda, ne bi bili aktivni na času, oni se sada više zainteresuju, jer žele da na taj plakat stave nešto što drugi nemaju, nešto što je jedinstveno za njih i zbog toga su svi toliko uključeni u to. Svi funkcionišemo kao zajednica i na taj način bolje doživimo djelo – smatra Rujović.
Luka Šćepanović nadovezuje se mišlju da ranije dok čitaju lektire, ,,većina pročita, neki ostanu sa strane”.
– Ovako nekako osjećaju se izostavljeno ako ne pročitaju, nisu uključeni sa čitavim odjeljenjem u sve to što se radi i mislim da je profesor Miroslav uradio fenomenalnu stvar. Uspio je da čitava odjeljenja pročitaju sve što je potrebno i da se uključe u ovo i da to pokažu – kaže Šćepanović.
Kada nešto vizuelno pogledamo, mi ćemo da ga povežemo sa nečim što čitamo u školi, sa nekom slikom, platnom, koja će u nama da pobudi osjećanje, sjećanje na lijepi period koji smo proveli kreirajući to, objašnjava za MNE magazin učenica Kaća Žarić.
– Inspiriše to da, kada pogledamo djelo, vidimo različite umove koji su ga kreirali i koji su dodali neki svoj pečat, neki svoj osjećaj na cijelo djelo. Tako je to kad 40 glava razmišlja o jednom djelu, jednom piscu i iz svog personalnog života daje svoj pečat. To nas je potpuno povezalo kao odjeljenje, kao zajednicu, kao skupinu koja radi zajedno na jednom projektu – kaže Žarić za MNE magazin.
Aleksandar Bošković dodaje da je njegovo odjeljenje bilo inspirisano djelom Majakovskog.
– Profesor je bio odličan, u smislu da se stvarno pokazao kao dobar mentor. Mogli smo da povežemo djela, način na koji smo radili na časovima, a pomoću nekih stvari koje ostaju iza nas i kad odemo iz Gimnazije – rekao je Bošković za MNE magazin.
Vlasnica ,,Karvera” Varja Đukić rekla je da vjeruje da će radovi privlačiti i dalje pažnju i da će biti motivacija da i drugi, profesori koji žele da se bave ovim razmišljaju tako o pedagogiji u književnosti.
– Sve je povezano – muzika, pozorište, slikarstvo, književnost. Nikad ne mislite odvojeno o stvarima, nego uvijek razmišljajte slobodno, da čitate i kad nešto slušate, da sve ono što vas nosi pokušavate nekako da izrazite, kako god znate. To radite uvijek za sebe – poručila je učenicima Varja Đukić.
Nakon otvaranja izložbe, na terasi kafea knjižare započet je program pod nazivom ,,Moj život sa/na filmu”, projekcijom filma ,,Čarlijev svijet” (The Perks of Being a Wallflower), koji je snimljen prema bestseleru Stivena Čboskog. O temama iz filma koje uključuju školu, odrastanje, obrazovanje, mlade ljude sa posjetiocima su razgovarali profesor Miroslav Minić i Svetlana Jovetić – Koprivica.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac