MAGAZIN PREPORUKA
DVADESET DVIJE GODINE OD ODLASKA MILANA MLADENOVIĆA: Dječak iz vode i dalje živi kao glas i opomena
– Dvadeset dvije godine od odlaska Milana Mladenovića. ŽIVIŠ! – napisali su prije sat kreatori Facebook stranice Inicijativa za TRG Milana Mladenovića u Beogradu.
Mladenović zaista živi u srcima svih nas koji smo ili slušali muziku EKV, ,Limunovo drvo“, ,,Šarlo akrobata“, ,,Katarina II“, i ,,Rimtutituki“, gledali koncerte ili ga poznavali lično. Živi kao borac za pravdu, živi kao glas omladine, živi kroz pjesme i riječi.
– Život je ovdje postao nemoguć. Strašno je samo što se ljudi ne bune zbog toga. Svako se plaši da ne izgubi neki osnovni minimum koji mu je ipak zagarantovan do sada bio, a sada i taj minimum prestaje da postoji. Vrlo sam razočaran u ljude koji su dozvolili da ih sahrane i moralno, i ljudski, dozvolili su da ih prijatelji izdaju, da oni izdaju svoje prijatelje i braću i sve živo, i da se sve to završi u jednoj opštoj kaljuzi. Danas smo pričali kako si ti došao dovde, i kako sam ja vidio klince koji su sat vremena čekali tramvaj da bi došli u školu, i nisu ga dočekali. Sve mi liči na čekanje nekog tramvaja koji treba da se pojavi, a ustvari treba učiniti nešto konkretno, tako da je to strašno sve zajedno: koliko su ljudi neangažovani i koliko je taj osnovni minimum važniji od ljudskog dostojanstva koje je sve dublje u blatu – govorio je Mladenović za nedjeljnik ,,Intervju“.
Na slici Inicijative piše – Ostavi trag. Mladenović ga je ostavio. Dubok je i trajan. Neprekidan. Jugoslovenski Dječak iz vode.
I dan-danas odzvanjaju riječi ,,Mir brate mir” ili stihovi ,,Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude, ovo je kuća za nas, ovo je kuća za svu našu decu.” Ili stihovi koji se vide na podgoričkim zgradama: ,,U svakom porazu, ja sam video deo slobode i kad je gotovo, za mene, znaj, tek tad je počelo”.
Kada pominjemo Crnu Goru, ovaj vizionar koji je predvidio sve što će se dešavati u Jugoslaviji, posljednji koncert održao je u Budvi 1994. godine. Nakon toga, prebačen je u bolnicu gdje mu je ustanovljena strašna dijagnoza – rak pankreasa. Tri mjeseca poslije toga Mladenović umire.
Pamti Crna Gora Mladenovića i po koncertima u Sportskom centru ,,Morača”. Pamtim ga i ja. Tada je za bubnjevima bio Srđan Žika Todorović. A kako samo zaboraviti Margitu Stefanović za klavijaturama i pjesme koje su odzvanjale salom – ,,Krug”, ,,Neko nas posmatra”, ,,Zemlja”, ,,Ti si sav moj bol”, ,,Oči boje meda” i druge.
Milan Mladenović rođen je u Zagrebu, živio je u Sarajevu i Beogradu. Upravo je u Sarajevu upoznao Amera Haverića, koji će mu postati najbolji drug. Često se Mladenović prisjećao kako je sa Amerom šetao ulicama i pjevao omiljenu numeru ,,Bitlsa“ koja se zvala ,,Obladi oblada“. Počeo je da svira u četvrtom razredu osnovne kada mu je otac kupio gitaru marke ,,tango“.
– Ovdje je razlog zbog koga se bavim muzikom – ova zemlja, ovi ljudi. To su lijepi, pametni, interesantni, drugačiji ljudi. Postoje ovdje i oni drugi – glupi i ružni, pa to stvara jedan emotivni naboj koji te hrani i tjera dalje da nešto uradiš, nešto promijeniš zbog onih koji su dobri. Bez obzira na sve, ovo je zemlja u kojoj bi svima moglo da nam bude dobro, samo kada bi se dobro organizovali. Neću zato nikud otići, ali ću sigurno putovati kako bih upoznao i nešto što je drugačije – govorio je Mladenović.
Taj put je stigao 1994. godine. U Sao Paolu je snimio album na portugalskom i srpskom jeziku pod nazivom ,,Angel's breath“ sa Mitrom Subotićem, Žoaom Paraibom i Fabiom Golfetijem. Izdanje, koje je okarakterisao kao neku vrstu psihoeličnog samba-roka sa balkanskim uticajem, trebalo je da bude objavljeno na jesen.
– Ovaj razgovor bih volio da završim porukom koja je upućena svima koji me (ne) vole: kroz život se možete boriti protiv svega, samo protiv sebe – ne! Dakle, borite se za svoju ličnu slobodu i demokratiju; ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo „opravdane“ norme uguše i opterete. Borite se za svoj život – poručio je Milan Mladenović u jednom intervjuu.
B.R.
