KOLUMNE
FORMULE ŽIVLJENJA: Ženine ljubavi
Kada kažemo „žena”, to se može odnositi na bilo koju odraslu osobu ženskog pola, bilo da ona ima 60, 40 ili 20 godina. Ako pođemo od pretpostavke da tokom svog odraslog života ljudi nisu uvijek isti, da se mijenjanju, da u psihološkom i emotivnom smislu rastu, razvijaju se i sazrijevaju, onda slijedi da se mijenjaju i njihovi stavovi prema nekim važnim životnim pojavama kao što je ljubav. Pitamo se da li postoje izvjesne pravilnosti u mijenjanju odnosa žene prema ljubavi, a u skladu sa njenim godinama, koje naravno ne važe za svaku pojedinačnu osobu, iako važe za većinu generacije.
Žena u dvadesetim godinama osjeća da je na početku odraslog života. Veoma je radoznala šta je čeka u životu, usmjerena je na svoj izgled, privlačnost i istražuje koliko je prihvataju muškarci. Iako se prepušta u ljubavi, ona svoje emotivne veze često doživljava samo kao zabavljanje. Ozbiljno vezivanje odlaže za neko drugo vrijeme kada bude smatrala da je dovoljno proživjela, iskusila, proputovala i zabavila se.
Žena u tridesetim godinama je posvećena onome što se može nazvati „svijanje gnezda”. Ona je emocionalno spremna za ozbiljno vezivanje s odgovarajućim partnerom i za rađanje djeteta ili djece. Nakon porođaja se posvećuje ulozi majke, a majčinsku ljubav stavlja iznad partnerske ljubavi. Često ima problem da uskladi ljubav prema djetetu, partneru i roditeljima.
Zoran Milivojević
Žena u četrdesetim po pravilu je emocionalno zrela žena koja je ostvarena kao partnerka, kao majka, koja se osjeća kompetentno kako u poslu koji obavlja tako i u socijalnim kontaktima. Ona je svjesna svojih kvaliteta, ali i nedostataka, tako da prihvata sebe i zrači samopouzdanjem. Njen brak je stabilan, a kako djeca još nisu odrasla, veoma joj je važna uloga majke.
Partnerski odnos žene u pedesetim je definisan i udoban, ali ona često ima doživljaj da se u prethodnom periodu uglavnom posvećivala sada već odrasloj djeci, ali i partneru s kojim je u braku. Pedesete su one godine kada ljudi emocionalno uviđaju da je život konačan, tako da im raste odgovornost prema sebi i načinu na koji nastavljaju da žive. Žena u pedesetim često zaključuje da je u izvesnoj mjeri samu sebe zapostavljala i da je došlo vrijeme da se okrene sebi, da više voli sebe, da više brine o sebi i svom zadovoljstvu. Često se usmjerava na ostvarenje svojih ličnih interesovanja, počinje da putuje i posjećuje ona mjesta koja je oduvijek željela da posjeti.
Žena u šezdesetim je često u ulozi bake koja se ostvaruje pružanjem ljubavi unucima. Ona otkriva „bezuslovnu ljubav” prema unucima, oslobođenu one vrste odgovornosti koju imaju roditelji.
Iako svaka generacija gleda na svijet iz svoje perspektive, smatrajući da su njene životne vrijednosti i pogledi na ljubav oni pravi, ljubav treba sagledavati transgeneracijski.
Autor: Zoran Milivojević
Izvor: politika.rs
