Porto Novi
DRUŠTVO SLAJDER

SOCIOLOG SRĐAN VUKADINOVIĆ: Država da osnuje fond za osamostaljivanje mladih ljudi

 

14813590_10209828795210081_995137965_n

Jedna tridesetdvogodišnja Podgoričanka ispričala nam  je da je prije četiri mjeseca počela da živi samostalno, ali da nije mogla finansijski da izdrži plaćanje svih obaveza zbog čega se vratila kod roditelja.

Ona za MNE magazin kaže da prima prosječnu platu u Crnoj Gori, ali da tim novcem nije mogla da priušti sebi da redovno plaća stanarinu, račune za struju i vodu. Kaže i da joj je bio ograničen izbor i prilikom kupovine hrane.

-Pošla sam od roditelja zato što se brat oženio i ima djecu, svi smo zajedno živjeli. Malo mi je bilo tijesno kod kuće i nijesam imala svoj mir. Mislila sam da ću se lako snaći kad se osamostalim, ali se to nije desilo. Svakako ovo ne gledam kao svoj poraz, već je ovo jedno iskustvo – rekla je ona.

Srdjan-Vukadinovic-4

Sr]an Vukadinović

Fenomen kasnog osamostaljivanja mladih, kako pišu često mediji, nije svojstven samo Crnoj Gori, već i zemljama u regionu. Mladi u Hrvatskoj roditeljski dom, prema tim navodim, napuštaju tek poslije 32 godine, šest godina kasnije od prosječnog stanovnika Evropske unije. Kada se sagleda crnogorska statistika, prema popisu stanovništva iz 2011.godine dolazi se do podatka da od ukupno 167.177 porodica u Crnoj Gori čak 33.868 je njih u kojima sa roditeljima, ili sa jednim roditeljem, žive djeca starija od 25 godina, što čini 20,26 odsto. Stručnjaci često ukazuju na činjenicu da je ključni razlog zbog čega mladi ne napuštaju ,,svoja gnijezda“ ekonomski, a sa tim je saglasan i naš sagovornik sociolog Srđan Vukadinović.

-Ova djevojka nije mogla da opstane sa prosječnom platom, jer je to teško, vrlo teško i ne treba se zanositi. Da ima supružnika sa dvije prosječne plate bi već mogli da žive privatno – kaže on.

Kako se u društvu često čuju kritike na račun mladih koji ,,vječno“ žive sa roditeljima, Vukadinović kaže da se taj problem može lako riješiti. On je uvjeren da država može da pomogne finansijski mladim ljudima kroz određeni servis preko kojeg bi im subvencionirala onoliko novca koliko ne bi mogli da ostvare kroz svoj lični prosječni dohodak.

-To može da se realizuje po konceptu države blagostanja. Mogu da postoje posebni fondovi za mlade koji bi punile neke profitabilne firme na način da imaju olakšice prilikom carinskih uvoza, poreza, doprinosa.. – kaže Vukadinović.

Takvi fondovi, prema njegovim riječima, bili bi apsolutno održivi. Vukadinović je prokomentarisao i podatak što je Monstat ranijih 130 prehrambenih artikala sveo na 92 i da se zadovoljavanje dnevnih potreba za hranom može postići sa 2,08 eura.

-Monstat ima pogrešne metodologije. Mnogo više od dva eura treba pojedincu. Ta statistika služi za zavaravanje dokonih ljudi i slobodno se može reći za manipulisanje lakovjernima. Dobro znamo koliko nam dnevno treba novca ako smo skromni. Svakom u prosjeku treba od pet do sedam eura dnevno, bez luksuza slobodnih aktivnosti – kaže Vukadinović.

N.Đ.