Porto Novi
KOLUMNE

URBANA KALDRMA: Integracije

12734256_493518567505209_3352872336843238846_n-1-2

U prvi mah djeluje čudno, ali kad se udubiš, shvatiš da cijelog vijeka sebe integrišeš. Misliš da se poznaješ, a iskrsne li nepoznata situacija, iznenadiš se vlastitom reakcijom.. A ako te kao pčelu pomjere iz košnice, onda si potpuno zbunjen i iscrpljen oplakivanjem baš tvoje livade.
Ali u prirodi sve je uvijek u pokretu i vječitoj promjeni, tako da ni čovjek nikad dva puta za redom ne zagazi u istu vodu.
Uostalom, koliko god ga banalizovali, život je čudo i to ne bilo kakvo, pogotovo ne cirkuska lakrdija, a ni imitacija. Život je uvijek original, odnosno uzvišenost, naročito ,,u rukama Mandušića Vuka”.

Migracije su neminovnost a time i nezaustavljive.

U tuđini druženja sa ljudima iz naših krajeva predstavljaju zanimljivost, a i podsjete na ponešto čega se iz nužde odreklo.
Neki su moji poznanici, cijela porodica, dugo po dolasku u inostranstvo bili poprilično zbunjeni količinom različitosti.
Jednom je taj naš čovjek, glava porodice, poželio bijele bubrege. Volio ih jesti na žaru, ali nije znao gdje ih nabaviti pa se raspitao kod mjesnog mesara.
Mesar mu objasnio da je sramotno o toj temi i razglabati, ali razumije nostalgiju pa će izaći u susret i zamoliti sve mesare u obližnjem gradu za izuzetak da ih ostave sa strane, umjesto da ih odmah bace.
Jedini je problem predstavljala mesareva žena koja bi, muž je pretpostavljao, ako bi išta čula, odmah minirala akciju. A nije se mogla zaobići jer je i ona radila u mesari. 1459285_1523229344593879_102777735785248889_n
Zbog toga je trebalo krajnje diskretno obavijestiti našeg čovjeka, čim bubrezi stignu da ih dotrči preuzeti.
Te mesar za nekoliko dana, kada je isporuka stigla, zovne na telefon našeg čovjeka, pa bez uvoda, raspleta i zaključka, cijelu priču ugura u tu jednu izgovorenu riječ,
na našem jeziku, da opasnica ne bi razumjela o čemu se radi, nakon čega brže bolje spusti slušalicu.

Odajem tajnu, evo javno, da je dugi niz godina, u tom lijepom prijateljstvu dva čovjeka iz potpuno različitih svjetova, šifra za primopredaju uvijek bila jedna te ista, a glasila je:muda.

Autorka: Lada Krstulović-Alivodić