ART SLAJDER
SLAVKO KALEZIĆ: Singlovi ,,Freedom“ i ,,Sudnji dan“ su najbolji u mojoj karijeri
Slavko Kalezić je jedinstveni umjetnik na našim prostorima. Član je Crnogorskog narodnog pozorišta već devet godina, magistar je dramskih umjetnosti. U njegovom izražaju sadržani su pokret, ples, glas i gluma, a prije svega ,,sloboda”.
Upravo ,,slobodu” predstaviće 29. septembra u klubu ,,Stefan Braun“ u vidu singlova ,,Freedom“ i ,,Sudnji dan“ povodom deset godina karijere koja se, simbolično, podudara sa deset godina obnove nezavisnosti Crne Gore.
O tome i još mnogo ostalih stvari razgovarali smo jutros sa Slavkom.
Šta ste to pripremili za 29. septembar?
– To je moj poklon, prije svega sebi, za deset godina karijere. Tekstovi singlova ,,Sudnji dan“ i ,,Freedom“ opisuju ono što ja jesam dubinski, što ja jesam kao umjetnik i tu slobodu, prije svega umjetničku, koja je jako bitna za izražavanje, jer ako postoje stege u artu onda posao nikako ne valja. Oba singla biće prikazana u sklopu velikog šoua koji spremam, a koji će trajati oko 50 minuta. Ovoga puta na prvom mjestu želim da stavim crnogorske medije, takođe i MNE magazin, koji na najdivniji mogući način podržavaju to što ja radim punih deset godina koliko stvaram. Konačno sam ostvario saradnju i sa Marinom Banović -Džuver, kreatorkom koja je radila sve kostime koje će publika imati priliku da vidi 29. septembra. Napravila je nešto što sam ja htio, a opet nešto što je njen pečat i njen stil. Mnogo sam zadovoljan.
Promocija je deset godina moje karijere, ali u isto vrijeme je proslava deset godina nezavisnosti Crne Gore. Moj projekat je podržan od strane Ministarstva kulture. Simbolično je. Na neki način jeste na najvišem nivou poruka razvitak pojedinca koji slavi deset godina u državi koja slavi deset godina. Dvadeset devetog se vidimo i slavimo svi na najvišem nivou život.
Ko su autori singlova?
– Poznato je da za sve svoje pjesme pišem tekstove. Ovoga puta sam želio da to bude moj muzički producent, kojeg smatram da nikada neću promijeniti, Marko Drežnjak. On je magija od čovjeka, vrhunski umjetnik. Pisao je tekst, muziku i aranžman za oba singla. Novina je i to što sam išao u Srbiju. Do sada sam sve pjesme snimao u Podgorici i slao vokale preko interneta. Želio sam da dođem kod njega, smatrao da treba da smo zajedno, da mi govori, da me vraća. To je jedan od velikih faktora zbog čega će ova dva singla biti najbolji u mojoj karijeri. Suština je da uvijek prevaziđeš samog sebe i da uvijek odskočiš ljestvicu dalje.
Da li će biti specijalnih gostiju?
– Na sceni će sa mnom biti dva predivna plesača Leontina Vukčević i Slavko Paunović. Konačno da mi se ostvari želja da na sceni sa mnom bude muški plesač koji se, eto nevjerovatno, zove Slavko. Sjajni su. Plesna tehnika je u skladu sa mojom energijom i ono što mi je jako važno jeste da ću te večeri imati njihovu podršku i da ćemo imati božanstvenu formaciju gdje će ljudi imati priliku da uživaju i u njihovom talentu i u svemu onome što oni rade godinama. Na svim dosadašnjim probama to je bila erupcija energije, plesni vulkan.
Sloboda se ogleda u Vama, a samim tim i Vašem radu. Što za Vas predstavlja sloboda?
– Sloboda za mene predstavlja sve, od načina mišljenja do načina hoda, načina zapažanja, načina na koji se ophodiš prema prirodi. U ovom poslu imam predivnih prijatelja s kojima govorim o svemu što radim, vrlo sam samokritičan, uvijek želim bolje i bolje. Za mene takmičenje u odnosu na druge ne postoji. Postoji isključivo takmičenje u odnosu na sebe. Tu sam vrlo precizan, ambiciozan. Skoro sam pričao sa prijateljicom koja se zove Mara Radović, koja je pisala kritike za FIAT festival, diplomirana je glumica, ali se nikada nije bavila glumom, homeopata je. Imam privilegiju da mi je prijatelj. Ona kaže: ,,Ti nisi glumac. Ti si umjetnik. Sve što radiš, bilo da je to uloga u pozorištu, sa scene, prvo ono što izbije jeste Slavko Kalezić. Ti imaš toliko jak personaliti, da uvijek Slavko Kalezić nadjača sve to što radiš.“ Stao sam, razmislio o tome i rekao: ,,Da, to je to“. Zato ja kažem da sam umjetnik, zato što 24 sata živim u kreaciji, stvaranju svega toga što moj život čini smislenim, umjetnost. Počeo sam prije deset godina kao student glume. Razvijaš se i poslije deset godina shvatiš da si došao do nivoa umjetnosti gdje si zgrabio sve medije u umjetnosti – gluma, pjevanje, ples – i ti si kompletan. Marljivo radim na sebi u svakom smislu. Za ovih deset godina desile su se velike promjene. Postao sam vegetarijanac, što je jako bitna stavka u mom životu više od godinu i po. To je donijelo nevjerovatne promjene u odnosu na moje tijelo, prije svega fizički, da ne govorim o spiritualnom momentu, jer ja sam neko ko je i u reikiju pet godina. Kad se sve to sklopi, dobijaš uzvišenu umjetnost. Kako bi rekla Bijons: ,,Vrlo često su najmoćnije umjetnosti pogrešno shvaćene.“ Kada pričamo o tom negativnom koje je logično u svijetu, vidim ga oko sebe, ali ne dozvoljavam da se bavim time ili da me na bilo koji način dotiče, nego se suštinski bavim svim onim pozitivnim što život nosi i što nas čini ljudima.
Kad kažemo sudnji dan, onda se to možda odnosi i na kosmičku energiju, je li tako?
– Apsolutno. Ista je suština oba singla, ali namjerno sam stavio ,,Freedom“ i ,,Sudnji dan“. I ljudima je bilo strašno – sudnji dan. Imaće prilike da čuju. Sudnji dan u tom kontekstu je vrlo pozitivan. Znamo šta je sudnji dan, ali kada ti radiš neke stvari kao da ti je sudnji dan, e onda to postaje velika razlika. Htio sam da bude simbolično, mistično, a opet da ima srž u sebi koju ta sintagma ima. Volim da kažem, ne mogu da se sjetim ko je to rekao, ,,u opuštenosti leži velika snaga“. To je ono na čemu treba ljudi da rade, jer iz opuštenosti dolazi najveća snaga.
Jedinstveni ste u svom izražaju. Koliko se to vrednuje kod nas, kako je Vama da radite u Crnoj Gori?
– Prije mjesec i po sam se ubacio u avanturu, a to je da sam bio potpisao ugovor sa kruzerom ,,Royal Caribbean“ na poziciji ,,entertaininga“. Bio sam tamo deset dana. Mene je to uvijek privlačilo, godinama mi se vrzmao kruzer po glavi kao nešto što je avantura. Višeslojno je. Putuješ, istražuješ, radiš, zarađuješ. Vrlo sam svjesno ostao u Crnoj Gori, želio tu da stvaram. Tek kad sam otišao na tih deset dana sam shvatio da ja jesam ovdje uspješan, da ljudi vole to što ja radim.
Početak moje karijere nimalo nije bio lak u Crnoj Gori. To su prvih tri-četiri godine. Od starta sam pokazivao to nešto što ljudi za mene govore – kao ispred vremena. Svoju umjetničku viziju koja je uvijek prevazilazila ove granice Balkana. Primitivizam sigurno da je svuda prisutan, međutim, Balkan jeste područje koje jeste prosto na neki način začaureno, gdje postoji puno ljudi koji sa Balkana nikad nisu otišli. Oni ne znaju šta je to umjetnost, šta je to biti drugačiji. Tih prvih tri-četiri godine su za mene bile stresne, kad sam počeo da se sudaram sa negativnim komentarima koje nemaju veze sa umjetnosti. Onda je bilo: ,,Čekajte, o čemu se ovdje radi? Da li ja nekoga diram? Zašto nekome smetam?“ Samo plasiram ono što je umjetnost, za što sam ja školovan. Jedina moja teorija u vezi sa tim je – postoji puno ljudi koji se nisu pronašli, koji nemaju svoje živote. Sigurno da svaki čovjek u životu ima određeni broj kompleksa, a to je dato da bi ti prevazilazio to, da bi se sudario sa tim izazovima i saznavao ko si. Ili si ili nisi. Kod mene ne može napola. Kad prevaziđeš komplekse, zavoliš svaki dio svoje ličnosti ili ostaneš mali, začauren, isfrustriran, da ti smetaju drugi, da svo svoje nezadovoljstvo ispoljavaš na druge. U početku nije bilo lako, a sada je predivno jer sam u Crnoj Gori prepoznat kao umjetnik koji je, prije svega podržan od institucija kao što je Ministarstvo kulture. Kada dobiješ takve komplimente da kažu da ti kao pojedinac radiš revolucionarne stvari, da ja kao pojedinac šaljem vrlo ozbiljne poruke, onda mogu samo da ostanem zatečen i kažem – dobro, to je pravi put.
Na koji dio karijere ste najponosniji?
– Prije neki dan sam slao svoj CV. Bacim pogled na njega i tu ima svašta. Ono što je moja najveća ljubav jeste pozorište. To su sve uloge koje sam stvorio u pozorištu. Prva uloga u Crnogorskom narodnom pozorištu bila je u predstavi ,,Art Export“ gdje sam igrao opersku divu, transvestita. To je bilo jedno ludilo koje je mene preporučilo i poslije toga sam dobio angažman. Primljen sam na pripravnički. Onda sam dobio i produžetak ugovora i tu sam već punih devet godina. Ne postoji nijedna pozorišna uloga koja se meni nije dopala, to su sve moja čeda koja ja jako volim. Sa velikim žalom gledam na neke koje se više ne igraju kao što su ,,Art Export“, ,,Večera budala“ ili ,,Ovo nije što mislite da jeste“. Muzika i sve to što radim u vrsti performinga je jedna vrsta nadogradnje, pomoglo mi je kao umjetniku da se oslobodim, proširim svoje vizije. Ponosan sam i na filmove koje sam snimio kao što su ,,Lokalni vampir“ i ,,Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa“, ,,Desant na Prčevo“, serije ,,Budva na pjenu od mora“ i ,,Dojč cafe“.
Ovih dana u toku su probe za predstavu ,,Bura“, po Šekspirovom djelu?
– To je za mene najveća pozorišna avantura do sada. Moram da pohvalim novu upravu Crnogorskog narodnog pozorišta – Branimir Bane Popović, glumac, na poziciji umjetničkog direktora i Zorana Kralj na poziciji poslovnog direktora. Oni su za pola godine napravili nevjerovatan bum u našem pozorištu, u svakom smislu, krenuvši od međuljudskih odnosa, od unutarnjih stvari u pozorištu, sjajnog balansiranja u smislu pozorišnog sistema, do produkcija koje se stvaraju. Predstava ,,Šćeri moja“ je prva pozorišna produkcija za vrijeme njihovog mandata i zaista je dobila sjajne kritike. Za otvaranje nove sezone na čelu sa rediteljem Dejanom Projkovskom iz Makedonije mogu publici da obećam da će to biti najbolja pozorišna produkcija od ‘97, od kada je otvoreno novo Crnogorsko narodno pozorište. Neko sam ko prati od otvaranja rad ovog pozorišta, a ovo što će publika imati priliku da vidi 12. oktobra je zaista nešto neviđeno na našoj sceni. Krenuvši od ansambla, od 30 glumaca koji su na sceni, koreografija koje je uradila Olga Pango, direktorica Makedonskog baleta i opere, studenata treće i četvrte godine Fakulteta dramskih umjetnosti do doajena CNP-a, zaista će biti nevjerovatan spektakl. Mi čak imamo probe po 11 sati dnevno, podijeljene u dva bloka. Opasan rad, fantastični kostimi, spektakularna scenografija – stopostotni pogon Crnogorskog narodnog pozorišta je uključen, hidraulika, sve što je napravljeno i nije godinama korišćeno Bane i Zorana ovoga puta su stavili su u pogon.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
