MAGAZIN MAGAZIN_IZDVOJENO
PROČITAJTE: Najljepše misli iz ,,Malog Princa”
,,Mali princ” najpoznatija je knjiga francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na više od 230 svjetskih jezika i dijalekta, i prodata u više od 80 miliona primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga na svijetu. Njene misli aktuelne su i danas. Pročitajte neke od njih.
-Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.
-Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
-Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
-Govor je izvor svih nesporazuma.
-Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
-Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.
-Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto hiljada franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lijepa!”
-Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
-Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
-Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, zavisi o razumu.
-Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.
-Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet hiljada ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.
-Čovjek je osamljen i među ljudima.
-Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća.
-Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.
-A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.
-Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
-Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
-Samo djeca znaju što traže.
-Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
-Žalosno je zaboraviti prijatelja.
-Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.
-Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je!
