Crna Gora će izgubiti jednog velikog farmera, domaćina, gazdu, momka koji je napustio Rudnike boksita da bi počeo da se bavi stočarstvom.

Dosta je bilo, radio sam naporno i zaradio za čitav život. Sve sam. Bez ičije pomoći. Kupio sam stanove u Podgorici i Baru, a na jesen prodajem čitavo stado. Imam dvije predivne djevojčice, još jedno dijete je na putu i sada želim da se posvetim njima“, kaže za naš portal ovaj vrijedni Nikšićanin, koji je dokazao kako se može od vrijednog rada dobro zaraditi u životu.

Upravo mu je razdvajanje od djece najteže padalo, ali sve to radio je upravo zbog njih.

Zimi kod kuće u Podgorici, kod Veljeg brda, u martu Kopilje Pipersko, u aprilu i maju Radovče, zatim Sinjajevina pet mjeseci i katun Starac, decembar Lukavica, mjesto Konjsko, i opet nazad u Velje brdo.

Bila je to ruta kojom se, sa manje više odstupanja, kretao Vanja sa svojim stadima, ali i tome je, kako reče, došao kraj. Kaže da je jedan od onih koji nikad nijesu tražili pomoć od države, radeći sve sam dokazao je kako se predani rad zna i te kako isplatiti. Njemu je trebalo 16 godina.

– Čovjek, kad ima cilj i volju, jači je od svih sistema i države. Upornost, istrajanost, volja, moji su stimulansi. Milsim da je možda ova država trebalo da pronađe sebe u meni, kao što sam ja sebe pronašao u njoj – kaže Vanja ističući da nije to kritika, već možda putokaz za neke slične priče.

Na kraju pitali smo ga šta bi nakon svog životnog puta u poljoprivredi poručio maldima, koji su možda u sličnij dilemi kao on nekad, na raskrsnici životnih odluka.

– Neka stvaraju i organizuju sebe onako kako to sami žele i zamišljaju. Neka ne očekuju ni od koga, bilo kakvu pomoć. Ako si mlad i zdrav, Bog te stvorio da nešto radiš i iskoristi to – poručuje Vanja na kraju.