DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANIN MILOŠ ĐIKANOVIĆ NA MASTER STUDIJAMA U INOSTRANSTVU: Projekat o Plužinama predstavlja u Indiji
Miloš Đikanović iz Podgorice završio je Arhitektonski fakultet u tom gradu, a potom je upisao magistarske studije u Pragu, na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna ( UMPRUM – VŠUP ). Sada je tamo na istraživačkoj godini.
On je za MNE magazin ispričao koliko mu je bilo teško da upiše studije u inostranstvu, kako se snašao u Češkoj, a sve je to ostalo u sjenci kada smo počeli da razgovaramo o njegovom projektu iz snova.
-Bio bih mnogo zadovoljan kada bih uspio da ostvarim dio svog diplomskog projekta, jer bih time ostvario bolji život stanovnicima Plužina – rekao je on.
Bolji život
Prije nekoliko godina, prisjeća se, počela je njegova fascinacija ovim regionom. Tako je diplomski rad posvetio dijelu Pive i isplanirao novi grad Plužine koji bi, tvrdi on, pružio mnogo više mogućnosti građanima.
-Projekat je ostvario i nagradu na 23.Međunarodnom salonu urbanizma u Beogradu 2014. godine, a trenutno je izložen na prestižnom studentskom međunarodnom takmičenju u Indiji, Archiprix 2017. Nadam se da ću uspjeti da budem prisutan na glavnoj javnoj izložbi na koju pozivaju sve učesnike kako bi lično prezentovali svoje radove i učestvovali u radionici koju organizuju- precizirao je on.
Miloš se nada da će odlazak u Indiju biti značajna prilika za promociju njegovog rada, kao i potrebe stanovnika naše države kako bi se povećala i svijest naših ljudi o potencijalima pomenutog regiona.
On je istakao da je ovaj projekat obiman zbog čega je pojasnio samo neke pojedinosti, odnosno zone koje formiraju novu matricu grada. Prva zona je, kaže on, najjednostavnja i najmanje je finansijski zahtjevna.
-Moj prijedlog je ,,permakultura”. To su razni sistemi uzgoja voća i povrća uz koje se, naravno, mogu uključiti razne grane stočarstva. Rješenje nije ekstravagantno, već je funkcionalno, praktično i omogućava konekciju sa prirodom i njeni veliki potencijali se lako mogu iskoristiti uz kvalitetnu korespondenciju sa životnom sredinom – kaže on.
Permakultura, dodaje Miloš, pruža jednostavne i efektivne sisteme koji uzgoj čine lakim i poželjnim, a ujedno utiče i na socijalni aspekt čitavog stanovništva koje će zajedničkim snagama ostvariti plan. Naš sagovornik je naveo primjer da je jedno selo u Maroku u kratkom periodu zahvaljujući permakulturi oživljelo i danas nastavlja svoj prosperitet.
-Veliki dio gradskog naselja Plužine koji se prostire od uzvišenja pod nazivom Gojkovića Do, sve do gradskog groblja, može biti organizovan za razvoj permakulture. Organizacija prostora je glavni element koji se mora potkrijepiti finansijskom pomoći i nadam se da će državne institucije Crne Gore prepoznati ovu priliku kao mogućnost rješavanja nekih od problema ovog regiona – rekao je on.
Miloš je istakao da permakultura ne zahvata čitavu površinu koju je naveo, već je predvidio da se na jednom dijelu formira i novi ulaz u grad, kao i novo naselje kolektivnog stanovanja.
– Predlažem i razvoj kulturnih ustanova i prostora, javnih institucija, turističkih kapaciteta, kao i približavanje postojećih prirodnih ljepota svim posjetiocima, u vidu pješačkih, biciklističkih staza – pojašnjava naš sagovornik.
U projektu je predviđeno i formiranje glavnog gradskog trga, a u srcu čitave matrice se formira zona individualnog stanovanja, povezanom velikim parkom sa školskim i predškolskim ustanovama, domom zdravlja, muzejom i malim sportskim centrom. Tako se, smatra on, ostvaruje i veza sa jezerom i novim pristaništem, kao i sa pješačko-biciklističklm pojasem, koji povezuje čitavu matricu.
-Razmišljao sam i o planu koji se može nastaviti u slučaju ostvarenja novoplaniranog grada, pretpostavio sam i pravce širenja naselja i novih aktivnosti stanovništa koje će samo nastaviti prosperitet ovog regiona- uvjeren je on.
Kada je odbranio ovaj diplomski rad Miloš je odlučio da se u sljedećem projektu bavi prostorom na drugačiji način-mnogo manjih razmjera. Miloš je ispričao da je upravo završio drugu godinu master studija, ali zbog obimnosti istraživačkog rada koji je započeo u prošlom semestru prolongirao je master tezu do sljedeće godine.
– Siguran sam da nakon objedinjenja istrazivanja magistarske teze prostora moje traganje tek počinje što me raduje – rekao je on.
Miloš se, između ostalog, usredsrijedio na metal, njegove specifikacije i mogućnosti manipulisanja istim. Počeo je da gradi seriju skulptura koje će prikazati forme, uticaj i ponašanje svjetla u saradnji sa metalom.
-Iako skulpture neće biti veće od 1 m2 pokušaću dočarati i prostor koji želim postići finalnim produktom ovog istraživanja, a to je paviljon – izričit je naš sagovornik.
Ljubav prema ljudima
Odgovarajući na pitanja kada je shvatio da želi da se bavi ovom profesijom Miloš kaže da ne može da odredi tačno vrijeme te odluke, ali je uvijek bio senzibilan, radoznao i uporan u ostvarenju postavljenih ciljeva. Vremenom je, kako kaže, izgradio i počeo shvatati te senzacije.
-Jedan od glavnih motiva koji me najčešće pokreće je ljubav prema ljudima, želja da pomognem u svakoj situaciji i konstantno unaprijeđivanje svojih shvatanja i vještina, da bih mogao bolje odgovoriti na probleme koje arhitektura može da riješi – rekao je on.
Ova sedmice je u Budvi upriličen kulturni projekat Open Air Art galerija gdje je upravo prikazan Milošev video na temu prostora, kao i nekoliko fotografija membrane. S.Đ.
