MAGAZIN PREPORUKA
POZNATI MONAH O RODITELJSTVU: ,,Snimaju vas još iz kolijevke – i ne držite ih zatvorene u stanovima!”
Starac Pajsije Svetogorac je jedan od najznačajnih i najuvaženijih svetogorskih staraca 20. veka, pravoslavni hrišcanski monah koji je proteklih decenija postao jedna od najsvetijih ličnosti u Grčkoj. Kanonizovan je od strane Vaseljenske patrijaršije 13. januara 2015. godine, a veliki broj pravoslavnih u Grčkoj, Rusiji i Srbiji smatrao je oca Pajsija svetim dok još uvek nije bio zvanično kanonizovan.
– Nisu kriva djeca. Danas ih drže zatvorene u stanovima i nemaju prostora da trče, da se igraju. Djeca bivaju prisiljena na nemirnoću. Ne mogu da se kreću, da se isprazne. Da bi se deca prirodno razvijala potrebno im je dvorište. Ako uđem u neki stan sa djecom i vidim da je tu sve do savršenstva uređeno, znaj da to nije dobro. Tu djeca žive pod vojničkom disciplinom i tako strah ulazi u njihove duše.
– Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put. Ona su kao drvenarija koju smo premazali uljem, pa se na nju ne hvata trulež.
– Svoju djecu od najmanjih nogu treba da naučite da se kale, da rade, da budu muževna. I dječake i djevojčice. I djevojčice treba da budu plemenite, da budu hrabre. Treba da rade kućne poslove od malena, jer većina roditelja razmazi svoju djecu, pa kasnije u životu bivaju nesrećna.
– Dobar učitelj je velika stvar, naročito u naše vrijeme! Djeca su prazne kasete: snimiće se na njih ili bezvrijedne pjesme (šund), ili vizantijska muzika. Posao učitelja je sveti posao.
– Mlado drvo vezuje se labavo likom, a ne žicom, jer se žicom povređuje kora mladog drveta, pa ono vene i suši se. Mlado biće treba sapinjati sa blagonaklonošću. Mladića prepunog živosti i egoizma ne treba smiravati odjednom, jer pušta mlade izdanke, baš kao i mlado drvo sa mnogo sokova.
– Djeca još u kolijevci ,,snimaju” roditelje. ,,Kopiraju” sve što čine odrasli i bilježe na svojoj praznoj kaseti. Zato roditelji moraju da se bore da odsjeku svoje strasti.
– Danas ne gledaju da djecu ispune nečim, nego ih ostavljaju praznima. U porodici, danas, jedan roditelj gleda na jednu stranu, a drugi na drugu, i kako će dete naći ljubav pod takvim okolnostima. Treba se prvo pobrinuti da se djeca ispune nekim dobrim sadržajem, a obrazovanje dolazi poslije toga.
– Danas se u civilizaciji dogodio jedan veliki skok, roditelji ne razumiju djecu, a djeca pak roditelje. Trebalo bi svako da se postavi na mesto onog drugog i tako bi se razumeli. Nisu kriva djeca. Bombarduju ih sa svih strana raznim teorijama: ovo je pravo a ono nije itd. Tako djeca, na kraju, ne znaju šta da misle. Treba vezati djecu, ali pažljivo i nježno. Evo, ja sam moj paradajz vezao kanapom, da sam ga vezao žicom šta bi bilo? Zar ga ne bi povrijedio?
– Smatram da će dijete koje je pošlo stranputicom surovi postupci učiniti još gorim. Govorite s njim o dobru i na dobar način i ne dopustite da primijeti koliko vas žalosti što ide takvim putem. Neka se pokažu djela i samo djela, jer ni radost ni patnja neće ostati neprimijećene. Vi ispunite svoju obavezu i posavjetujte ga, a zatim svoje dijete povjerite Bogu.
– Koliko god možete, potrudite se da dijete ne odgurnete od sebe, kao što sam vam već rekao, jer bi on mogao da pokida veze i da pobjegne iz porodice. Zatim se može dogoditi da on zbog egoizma neće htjeti da Vam se približi i Vi ćete ga sasvim izgubiti.
– Roditelji ponekad iz prevelike ljubavi čine zlo djeci. Guše ih pretjeranom pažnjom. To je bolesna stvar. Vidiš, i ljubav hoće neku kočnicu, neku mjeru.
– Starče, treba li tući djecu kad su nemirna?
– Da ih bijete? Malo ili mnogo? (smijeh). Gledajte, i strah je neka kočnica i kad dijete ne razumije izbavlja ga od mnogo čega. Recimo, dijete se penje na stolicu ne znajući šta će biti ako padne. Ako dobije malo batina od majke drugi put će da porazmisli. Međutim, kad djeca počnu da razumijevaju treba im s blagošću i strpljenjem objašnjavati ono što mogu da shvate.
– Neki roditelji mnogo prekorevaju svoju dejcu i to pred drugima! Kao da imaju nekakvu mazgu, pa je zauzdanu vode da ide pravo naprijed. Drže povodac u ruci i kažu: ,,Samo ti koračaj slobodno!” Ne treba previše da navijamo sat… Danas i mladi i stari na ovome svetu žive kao u ludnici. Zato je neophodno mnogo trpeljivosti i mnogo molitve. Mnogo dece danas dobijaju moždani udar. Sat je malčice pokvaren, a i roditelji ga navijaju malo previše, pa opruga puca. Potrebno je rasuđivanje. Jednom detetu treba više ,,navijanja”, a drugom manje…
– Učitelji ne treba da gledaju samo da li učenici dobro znaju lekciju, nego da uzimaju u obzir i druge dobre osobine koje posjeduju djeca, kao što je blagočestivost, dobrota, usrdnost. Božije ocjene nisu uvijek u skladu sa učiteljevim ocjenama. Može biti da učiteljeva jedinica koju dobije dijete vrijedi kao petica kod Boga, a učiteljeva petica koju dobije drugo dijete, da vrijedi kao jedinica kod Boga…
– Svijet je postao ludnica. Mala djeca odlaze na spavanje u ponoć, iako bi trebalo da legnu sa zalaskom sunca. Zatvorena su u mnogospratnim zgradama u betonu i uklapaju se u dnevni raspored odraslih. Šta da rade ta djeca, šta da rade njihovi roditelji? Djeca dolaze i kažu mi: ,,Roditelji nas ne razumiju”. Dolaze roditelji i kažu mi: ,,Djeca nas ne razumiju”. Stvorio se jaz između djece i roditelja. Da bi se to prevazišlo, potrebno je da roditelji sagledaju stvari iz ugla djece i djeca iz ugla roditelja. I ako sada djeca ne poštuju roditelje i njihova djeca kasnije neće njih da poštuju. Jer ako oni danas ne slušaju i ne poštuju svoje roditelje, i njih će kasnije mučiti njihova sopstvena djeca, jer će djelovati duhovni zakoni.
– Roditelji koji ne razumiju značaj discipline ostavljaju djeci na volju, i na kraju od njih stvaraju propalice. Ti kažeš jednu riječ, a oni tebi pet bezobraznih! Takvi mogu da postanu kriminalci. Današnja mladež je sasvim raspuštena. Sloboda! ,,Ne dirajte djecu!” A djeca kažu: ,,Gdje još postoji ovakav režim?” Nastoje stoga da se bune, da ne slušaju roditelje, da ne slušaju učitelje, da ne slušaju ništa, da ne čuju nikoga. Ovo im olakšava njihov cilj. Ako od djece ne stvaraju buntovnike, kako će ta djeca kasnije da unište sve sisteme vrijednosti?
– Sad kad su vaša djeca još mala, dužni ste da im pomognete da shvate šta je dobro. To i jeste najdublji smisao života.
Starac Pajsije Svetogorac: ,,Pouke božanstvene ljubavi” i ,,Čuvajte dušu”.
Izvor: detinjarije.com
Najnoviji komentari