ART SLAJDER
DRAGAN MITOV ĐUROVIĆ NA PROMOCIJI KNJIGE ,,DA NAS SAN NE PREVARI”: Ne mora svako dobiti Nobelovu nagradu, ali može ostaviti trag
Crnogorski novinar, publicista, hroničar, dokumentarista Dragan Mitov Đurović promovisao je sinoć, u okviru manifestacije ,,Podgoričko kulturno ljeto“, na platou ispred Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović“ u Podgorici knjigu ,,Da nas san ne prevari“. Djelo, u kojem su sabrani razgovori koje je autor vodio sa uglednim umjetnicima i novinarima, je objavljeno u izdanju kuće ,,Obod“. Knjiga sadrži i portrete koje je napravio Radojica Bulatović.
– Sačuvati dušu, osjetiti prostor i vrijeme, ne zaboraviti minulo, to su samo neke poruke ove knjige- kazao je urednik rubrike za kulturu dnevnog lista ,,Pobjeda“ i medijator večeri Vlatko Simunović.
Razgovori Dragana Mitovog Đurovića objavljeni u knjizi ,,Da nas san ne prevari“ imaju uporišta u nesvakidašnjem umijeću slušanja sagovornika, objašnjava Simunović.
– Razgovori Dragana Mitovog Đurovića traže pažljivog slušaoca, njegovi tekstovi pažljivog čitaoca i takva je i ova knjiga. Za autora je razgovor isto što i življenje, traganje, putovanje, saznanje, otkriće ljepote. Ovo je knjiga koja se čita sa zadovoljstvom i nostalgijom – smatra Simunović koji za Đurovića kaže da je čovjek koji razgovor doživljava kao fenomen stvaralačkog djela.
Direktor Direktorijata za medije Željko Rutović pitao se da li je ova veče san ili stvarnost.
– Kazali bi da bi možda bilo primjerenije da ovu vrstu štiva čitamo četiri ili pet decenija ranije. Utoliko više, ova knjiga nije san, ona je stvarnost. Zašto bi kazali ili pomislili da je san? Upravo iz dominantnog posve nepovoljnog razloga današnje svekolike medijske industrije. Ova štiva nisu tabloidna, nisu štiva senzacionalizma i sve manje njih traži, ili preciznije, sve se manje kao takvi nude današnjoj publici – kazao je Rutović podsjetivši da u kolektivnoj medijskoj memoriji štiva poput ,,Da nas san ne prevari“ ne stanuju i zato ih treba nuditi generacijama koje dolaze.
Ova knjiga je osebujna čitanka, ističe Rutović.
Iščitavajući pojmovni dualizam između sna i javnosti uvijek se treba prenuti iz sna kad je najslađi, poručuje Rutović, te se dodatno propitivati o svekolikoj živućoj stvarnosti.
– Jedan od njegovih sagovornika koji na svoj lucidan, jasan i filozofski način tretira to pitanje stvarnosti, a koji je portretisan u ovoj knjizi jeste i Borislav Pekić koji govoreći o svijetu dostojnom življenja, između ostalog, kaže: ,,Mi moramo pokušati, u stvari, da budemo u njemu srećni, ne nanoseći patnju jedan drugome, donoseći slobodu jedan drugome, ne smetajući jedan drugome i biti dobar jedan prema drugome. To je san.“ – citirao je Rutović Pekića, a isti citat mogla je publika čuti i u audio snimku razgovora Đurovića sa Pekićem, kao i djelove razgovora sa Mirom Alečković, Veljkom Radovićem i Dušanom Kosovićem.
Pjesnik i diplomata František Lipka prisjetio se kako je upoznao Dragana i njegovog mlađeg brata Boba u Pragu gdje je Bobo studirao pozorišnu režiju na čuvenoj Akademiji.
Napravili su, kaže, više intervjua u periodu tog druženja, a jedan od tih razgovora našao se i u knjizi.
– Ovo je knjiga razgovora, a razgovor je nešto što u ljudskom životu igra veliku ulogu, možda veću nego što mi mislimo. Nažalost, ovaj vid komunikacije sve više se gubi – kazao je Lipka.
Velika vrijednost Đurovićeve knjige po njemu je što nas vraća u svijet ljudske komunikacije. Svaki od razgovora u ovoj knjizi, kaže dalje Lipka, predstavlja drugačiji svijet.
– Razgovor koji je Dragan napravio sa mnom je star 25 godina. Danas sam ga ponovo pročitao i baš sam iznenađen nekim stvarima. Tema je književnost, kultura i samo na početku pominjemo Evropu i promjene u njoj, demokratizaciju. Upravo sam shvatio da taj dio razgovora koji se odnosi na kulturu, literaturu i poeziju važi i danas, a dio gdje govorimo o tome kako se mijenja Evropa, to je bilo godinu nakon revolucije u Čehoslovačkoj, mi smo tada počeli da mijenjamo društveni sistem, da sanjamo o ulasku u Evropu – prisjetio se Lipka.
Autor knjige rekao je da je njegova majka Julka bila domaćica, a otac Mito učitelj. Prvu punu riječ, kažu, koju je naučio pored ognjišta, bila je ,,hvala“. Zato je on zahvalio svima.
– Kada je već riječ o snu, san je nerasvijetljena priča. Ja sam o snu na vrijeme rano saznao. Čim sam krenuo u školu ,tad smo spavali na slamaricama, baba mi je turala ispod jastuka knjigu dako mi što pređe u glavu tokom noći. Prelazilo je malo. Kad sam odlazio u školu, druga baba Joša Uroševa zborila je: ,,Pazi se usput, e sam nešto grdno sanjala.“ A onda su počeli oni dječački sni, pa poslije momački snovi. Onda je bio jedan lijepi san, a to je da budem novinar i da pišem knjige. I, eto, vidite, ponekad ako jako želite, ako se onome što volite posvetite, dođete i do cilja – kazao je Đurović.
Ne mora svako dobiti Nobelovu nagradu, ali, može ostaviti trag, vjeruje on. Ako je čovjek, ne mora biti puž.
– Mnogo ima definicija sna. Najbliža mi je: ,,Budućnost pripada onima koji sanjaju“. Dragi prijatelji, sanjajte, ali nemojte da vas san prevari. Ni nas, ni vas, ni našu Crnu Goru – poručio je za kraj Đurović.
B.R.
Foto: B. Šekularac
