KOLUMNE
STRAHOVI: Svašta bih ti rekao
Piše: Igor Karanov
Igor Karanov
Dugo si se tuširala, spremila si se i izašla. Trebalo bi da budem potpuno siguran, ali nešto ću ti priznati: kad ostanem sam, ispružim prste na ovim velikim šakama, gurnem ih sebi duboko u dušu i kopam tražeći strahove. A to za onoga ko voli uopšte nije komplikovan posao. Prosto može da bira, hoće svježiji, stariji, manji veći, čvršći, mekši, može da ih proba kao sireve na pijaci i da se naposletku odluči za onaj koji će najbolje da mu legne. To što se ne plašim smrti, starosti i samoće uopšte nije prepreka. Evo, na primjer, sasvim slobodno mogu da se plašim da nisam dovoljno dobar. To može svako. Uvijek ima jačih, većih, pametnijih i darovitijih koliko god da sam velik, jak i spreman da poginem. Uvijek ima nekog ko je vrijedniji ljubavi. Zapravo, kad čujem kako zatvaraš vrata za sobom, uvjeren sam da su svi vredniji ljubavi nego ja. Znam da si se presvukla prije nego što si izašla, ali meni si još uvijek u tom haljinčetu u kom ti sapi cio dan veselo poskakuju pred mojim očima. Znam da si kod drugarice, ali do njene gajbe na Bežaniji ćeš proći kroz hiljade subotnjih ljudi, hiljade pastuva i vranaca, vrelih i vedrih, vrijednih ljubavi, ma vrijednih života. Četiri serije po trideset sklekova, pet serija po deset zgibova. Raspored je zgodan jer sve to može da se uradi, a da se pogled ne skida s vrata: možda sad uđeš? Ikjo undo – vježba fokusa snage u jednu tačku sa disanjem koje derviši koriste da padnu u trans. Raskopavam strah i smijem se cijeloj igri: što sam jači, to sam slabiji. I dalje gledam u vrata. Sad kad bi ušla, svašta bih ti rekao. Rekao bih ti, bre, kako smiješ da te toliko volim? Rekao bih ti: anđele, bježi od mene. Rekao bih ti: gubi se da moja osjećanja ne bi srušila svijet, jer nikad nikog nijesam tako volio i iz bezbjednosnih razloga odbij! Tako ćemo svi biti sigurniji. A onda pomislim: čemu bi služio život kad bih bio siguran? I kakvu rečenicu uopšte treba da ti kažem? Kad bi istina mogla da stane u jednu rečenicu, svijet bi prestao da postoji.
A onda, kad uđeš, samo se nasmijem jer znam da će te moj osmijeh držati čvršće nego ove koščate ruke pune ožiljaka koje su sve do sad polomile.
Izvor: AllMe
