9.07.2016. u 10:48
Mojkovčanin Bojan Bošković je prije neki dan očistio prvu od dvije godine magistarskih studija na Ekonomskom fakultetu Finansijkog univerziteta pri Vladi Ruske Federacije, na smjeru upravljanje rizikama u komercijalnim bankama.
On za MNE magazin kaže da je u Moskvu došao manje –više slučajno. Početkom drugog polugođa četvrtog razreda gimnazije od profesorice ruskog jezika saznao je da postoji mogućnost odlaska na studije u Rusiju. Bojan priznaje da ga u tom trenutku i nije mnogo zainteresovala ta priča, jer je sebe više vidio na nekom od univerziteta Zapadne Evrope. Kasnije je, odnosno početkom maja 2010.godine zajedno sa školskim drugom Ognjenom Ćorićem odlučio da, ipak, svrati do Ambasade Rusije kako bi se informisali o studijama u toj zemlji.
-Posle kratkog razgovora sa predstavnikom ambasade počeli smo da sakupljamo sva neophodna dokumenta i u roku od nekoliko dana predali smo dokumentaciju sa željom da oprobamo svoju sreću u hladnoj Moskvi – kaže Bojan.
Jedan dan
On priča da nije dobio nikakvu stipendiju za odlazak u Rusiji, ali mu je tamošnje Ministarstvo obrazovanja i nauke obezbijedilo besplatne studije. Sve troškove snosio je na početku uz pomoć roditelja, a u posljednjih nekoliko godina je finansijski samostalan.
-Radim u jednoj velikoj građevinskoj firmi, nešto kao pravnik u jednoj od uprava. Svakako da u skorije vreme imam namjeru da se oprobam u okviru svoje struke, ali ovdje su, kao i svugdje verovatno, u bankarskom sektoru studenti nedovoljno plaćeni i dosta je teško naći posao- kaže on.
Bojan je zadovoljan trenutnim radnim mjestom, jer stiče iskustvo u finansijama, računovodstvu, a spoznaje i zakone RF.
Opisujući kako izgleda jedan njegov dan, naš sagovornik kaže da u posljednje dvije godine živi u takvom ritmu da ustaje u šest ujutro, u sedam ide na trening, a od devet do 18 sati je na poslu.
-Od 19 do 22 sata sam na predavanjima. Poslije toga sam slobodan čovjek. I to vrijeme uglavnom izdvajam na druženje i šetnje sa prijateljima. Imao sam sreću što mi je stan svega na nekih 15 minuta pješke od posla- kaže on.
Rusi su, prema Bojanovim riječima, dobroćudni. On kaže da su ga svi svuda dobro prihvatili, počevši od kolega sa fakulteta, preko profesora, pa do ljudi koje srijeće na ulici.
-Kolege na fakultetu su mi mnogo značili na početku studija zbog toga što nisam dobro znao ruski jezik – prisjeća se Bojan.
On kaže da je sistem obrazovanja na univerzitetima u Rusiji sličan crnogorskom, a razlikuje ih što tamo nema ,,vječitih” studenata.
-Tokom godine postoje dva ispitna roka, ljetnji i zimski. Student koji ne položi neki ispit ide na popravni, a ako se desi da ne položi ni tada, onda polaže ispit ispred komisije koju naznačava rektor Univerziteta. Nepoložiti ispit ispred komisije automatski znači i ispis sa fakulteta, bez ikakvih ,,pomilovanja”, ali sa mogućnošću upisa sljedeće godine, doduše, isključivo na samofinansiranju – priča Bojan.
Upoređujući osnovno i srednje obrazovanje u Crnoj Gori i Rusiji, on kaže da ima utisak da je kod nas temeljnije, ali i opširnije.
-Srednjoškolac u Crnoj Gori ima širu bazu znanja – kaže on.
Rusi emotivniji
Moskva je, priča Bojan, ogroman grad u kojem, nezvanično, živi oko 16 miliona stanovnika, tako da se stalno nešto dešava i mogućnosti za razonodu mladih su ogromne. On kaže da ljudi svakodnevno idu na koncerte raznih svjetski poznatih grupa, premijere filmova su za dan-dva poslije premijera u američkim metropolama.
-Ono što je za mene bilo čudno je to da su teatri ovdje bukvalno krcati, nevažno o kojoj se predstavi radi ili o kojem glumačkom sastavu je riječ. To je dio kulture koji ljudi ovdje jako njeguju – kaže on.
Vikendom glavna mjesta razonode su parkovi kao Парк Горького, ВДНХ, Царицыно, gdje ljudi uživaju u tišini, daleko od gradske buke. Tu, kaže on, mogu da raspale roštilj, igraju frizbi, bagminton ili prošetaju.
-Mladi ovdje vole da izlaze u klubove i umiju da uživaju u izlascima- kaže on.
Rusi su, smatra Bojan, emotivniji od Crnogoraca. On kaže da su u svakoj situaciji spremni da pomognu kako prijatelju, tako i nepoznaniku. S druge strane, ukoliko, priča Bojan, nekome nešto zamjere, to ne praštaju nikada.
-Rusi uglavnom pričaju pozitivno o nama i gledaju na nas kao na ,,slovensku braću”. Sa druge strane, dešavalo mi se da moram da objašnjavam gdje se nalazimo, ali je dovoljno da im pomenem Jugoslaviju – kaže on.
Dok boravi u Moskvi nedostaju mu roditelji, drugovi iz djetinjstva, ali kaže da ,,ne umire od nostalgije”, jer je već dugo van naše zemlje.
-U svakom slučaju, sa najbližim sam stalno u kontaktu, tako da i nemam osjećaj da se nalazim tako daleko od njih – kaže on.
Da li će Bojan nakon okončanja magistarskih studija i dalje živjeti u Rusiji, nije izvjesno. On kaže da sebe u budućnosti svakako vidi na radnom mjestu u jednoj od važnih banaka. S.Đ.