ART SLAJDER
SAŠA VASIĆ ZA MNE MAGAZIN: Pjesma ,,Zagrljaj” promoviše prave vrijednosti
Nakon sedam godina diskografske pauze, publika će imati priliku da uživa u novim pjesmama kantautora Saše Vasića. Prva od njih je ,,Zagrljaj” za koju s ponosom kaže da promoviše vrijednosti koje su iznad materijalnog, vrijednosti kojima bi svi trebalo da se vratimo – porodici, prijateljima i zagrljaju.
Crnu Goru pamti po jednom od najsvjetlijih momenata u karijeri, nastupu sa Kornelijem Kovačem na budvanskom festivalu sa pjesmom ,,K’o lijana”.
Muzička scena danas, smatra on, jako je loša, što ga i ne čudi jer muzika, kao i kultura uopšte, uvijek su odraz stanja u društvu.
Srećan je i blagosloven, kaže nam, što radi posao koji voli i što ima divnu porodicu. To je sve što mu treba.
Kako vidite muzičku scenu danas i što je presudilo da se vratite i počnete rad na novom albumu?
– Muzička scena danas je jako loša, što me ne čudi jer je muzika, kao i kultura uopšte, uvijek odraz stanja u društvu. Sistem vrijednosti našeg društva je ozbiljno uzdrman, pa se efekti te krize mogu osjetiti i na muzičkoj sceni. Velika je kriza autora, površno se radi i prave se instant pjesme za jednu sezonu. Mladim ljudima se servira neukus, bahatost i nekultura, a sve to bitno doprinosi formiranju kako njihovog ličnog sistema vrijednosti, tako i razvoju kolektivne svijesti bazirane na lošim polaznim osnovama. Umjetnost je stavljena u zapećak i sada su najpopularniji pop izvođači, ljudi koji umjetnost posmatraju kao sredstvo za sticanje materijalnog bogatstva, a pri tom ne shvataju da je bavljenje umjetnošću jedan vrlo odgovoran posao, da je cilj i smisao umjetnosti da edukuje i oplemeni čovjeka. Zbog svega toga, povukao sam se iz medija i posvetio se svojoj porodici i svom duhovnom razvoju. Sve vrijeme sam svirao sa svojim bendom po pozorištima, ljetnjim scenama i kulturnim centrima. Prva pjesma koja će se uskoro pojaviti je ,,Zagrljaj” i ponosan sam što mogu da kažem da je ovo pjesma koja promoviše vrijednosti koje su iznad materijalnog, vrijednosti kojima bi svi trebalo da se vratimo – porodici, prijateljima i zagrljaju.
Optimističnu pjesmu ,,Zagrljaj” radili ste sa Rastkom Aksentijevićem. Ona upravo govori o zagrljaju koji je svima potreban u ovim sumornim vremenima. Za album, takođe, kažete da će biti drugačiji. Na koji način drugačiji?
– Na svim albumima koje sam do sada snimio, uvijek sam se trudio da po pitanju aranžmana i produkcije unesem neke novine, da budu drugačiji od onog prethodnog. Insistiram na ,,živom” sviranju instrumenata i spajam ih sa modernim zvukovima, sekvencerima i neobičnim bojama na klavijaturama. Uvijek tražim talentovane i neobične ljude koji imaju neki svoj lični pečat. To sam vrlo često nalazio u mladim ljudima i volim da radim sa njima, jer tako nastaje predivan spoj nove energije i iskustva. Sa tekstopiscem Rastkom Aksentijevićem počeo sam da sarađujem još 2000. godine na svom drugom albumu i zaista je saradnja sa njim uvijek bila jako uspješna. U njegovom kućnom studiju smo snimali i miksali dosta stvari. Bubnjeve i električne gitare smo snimali u drugom studiju. U posljednje vrijeme dosta slušam modernu muziku. Ustvari, to su odlične pop pjesme samo sa modernim aranžmanima i odličnom produkcijom. Želio sam da to uradim i sa novom pjesmom i jako sam zadovoljan kako je to ispalo. Muzičari sa kojima sam sarađivao na ovoj pjesmi, sa izuzetkom bubnjara i basiste, su već svirali na mojim albumima. Ostvario sam sjajnu saradnju sa Draganom Ivanovićem iz Kotora, koji je zaista odličan basista, a bubnjeve je svirao Sebastijan Kerekeš, koji inače svira u mom bendu posljednje dvije godine. Električne gitare sam uradio sa Dejanom Trajkovićem koji je svirao na prošlom albumu, koji inače svira u mom bendu već 15 godina, a klavijature Vladimir Preradović koji je i na prošlom albumu odsvirao sve klavijature.
Koncertne aktivnosti su u toku. Uvijek ste rado viđen gost u Crnoj Gori. Da li će publika ovdje uskoro moći da Vas sluša na nekom nastupu?
– Iskreno se nadam da hoće. Meni bi svakako bilo zadovoljstvo da nastupim pred crnogorskom publikom nakon nekoliko godina pauze i svakom pozivu ću se rado odazvati.
Kada pominjem Crnu Goru, ne mogu da izostavim pjesmu koja je svima nama ostala u dubokom sjećanju, a to je ,,K'o lijana“ porodice Kovač, otpjevana prije 15 godina na Pjesmi Mediterana u Budvi. Takođe, Vaša solo karijera je krenula 1997. upravo sa tog festivala i pjesme ,,Jednom“. Kasnije su u Budvi nastajali još neki lijepi muzički trenuci i nagrade. Koji je to trenutak iz naše zemlje koji nosite kao najupečatljiviji?
– Uvijek mi je posebno zadovoljstvo da sviram u Crnoj Gori i moji najveći uspjesi su vezani za Budvu. Iako nisam bio ljubitelj festivala, ispostavilo se da sam na njima imao dosta uspjeha i kao izvođač i kao kompozitor. Moja solistička karijera je krenula 1997. sa pjesmom ,,Jednom”, na to se nadovezala još jedna festivalska pobjeda sa pjesmom ,,K'o lijana”, pa još jedna sa pjesmom ,,Bol do ludila” koju sam komponovao za Mariju Šerifović. Dosta sam svirao po Crnoj Gori, najviše u Podgorici i upoznao sam puno divnih i talentovanih ljudi. U jednom periodu sam više radio u Crnoj Gori nego u Srbiji i klubovi gdje sam svirao su bili prepuni. Kada govorimo o najupečatljivijim momentima, mislim da je to nastup sa Kornelijem i izvođenje pjesme ,,K'o lijana”. To je bio jedan od onih čarobnih trenutaka gdje se sve uklopilo i bili smo kao jedan instrument – klavir i glas. To nikada neću zaboraviti i biće mi uvijek jedan od najsvjetlijih momenata u karijeri.
Ljubav je ono što je oduvijek pratilo Vaš rad, od ,,Ođile“, ,,Misije“ do solo karijere. Kako izgleda kada se ta ljubav koju ste davali u pjesmama pretoči u stvarni život zasnivanjem porodice?
– Cijelog života slavim i govorim o ljubavi u svojim pjesmama, maštao sam da ću i ja biti blagosloven i jednog dana imati svoju porodicu. Iako se to desilo relativno kasno, u svojoj 42. godini sam dobio divnog dječaka Aleksandra i od tada moj život je dobio pravi smisao. Nisam mogao da pretpostavim kolika ta ljubav može da bude – velika i bezuslovna.
,,U gitari sam pronašao inspiraciju i počeo da stvaram svoju muziku, a sa svakom novom pjesmom rađali su se novi snovi, o putovanjima, koncertima, albumima… Muzika i ja, rame uz rame, korak po korak, ostvarili smo moje dječačke snove. Na tom putu, koji nije bio ni kratak, ni jednostavan, nikada nismo išli prečicom, odoljeli smo iskušenjima u vidu prevara, primamljivih ponuda žute štampe, lažiranja emocija radi uspjeha i popularnosti…” Da li je put do srca publike bio lak i koji su to novi dječački snovi koje želite da ostvarite?
– Put nije bio nimalo lak. Nije lak ni danas poslije toliko godina. Moj izbor je bio da volim i bavim se muzikom bez kompromisa. To je jako teško svuda, a ponajviše u zemlji u kojoj živim i radim. Ali drugačije ne mogu, to je veliko poštovanje prema daru koji nosim i prema mojim moralnim uvjerenjima. Kada stvaram muziku to radim sa velikom ljubavlju kao onda kad sam bio dječak i počeo da otkrivam veličinu i moć muzike. Poslije 25 godina to me i danas drži, daje mi snagu i čini mi život ispunjenim. Srećan sam i blagosloven što radim posao koji volim i što imam divnu porodicu, a to je sve što mi treba…ništa više!
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
