ART SLAJDER
SRDAN GOLUBOVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Ovo je posebno vrijeme u kojem je bunt važan
Režiser, po svemu, specifičnih ostvarenja ,,Paket aranžmana”, ,,Apsolutnih sto”, ,,Klopke” i ,,Krugova”, te muzičkih spotova i reklama Srdan Golubović govorio je nedavno na filmskoj večeri koja je u sali DODEST bila posvećena njegovom radu.
Podgoricu smatra svojim drugim gradom, jer u njemu ima bliskih prijatelja, a i otac mu je rođen i odrastao u njoj.
Filmove pravi kada želi da kaže nešto o svijetu u kojem živi. Važna mu je moralna, emotivna poruka koju ostvarenje nosi. Tako nakon tri godine od posljednjeg ostvarenja ,,Krugovi” radi na filmu ,,Otac” o kojem i govori u ovom intervjuu.
Foto: Dalibor Danilovic
Kažete da su velika djela nastala iz bunta. Kako Vi gledate na bunt u današnje vrijeme? Da li je nestao?
– Taman kad je čovječanstvo ili zapadna civilizacija pomislila da su sve vrste bunta se desile, bunt postoji, samo na drugi način. Oblici društvenog života se mijenjaju tako da mislim da je danas posebno vrijeme u kojem je bunt važan, jer je bunt danas odraz nepristajanja na globalni korporativni kapitalizam i na poziciju pojedinca koji je potpuno nezaštićen od strane sistema države i gdje je, ustvari, pojedinac odbačen od društva.
Pravite filmove kada imate nešto da kažete o svijetu oko sebe. Kako gledate na svijet oko sebe danas?
– Čudno. Mislim da se svijet nalazi danas u dosta neobičnoj situaciji gdje niko od nas ne može tačno da definiše šta se trenutno dešava. Svijet koji smo poznavali nestaje, a ne znamo šta dolazi. Mislim da je cijela stvar sa strašnim porastom terorizma, ludačkom promjenom samog kapitalizma ka liberalnom korporativnom kapitalizmu do pozicije pojedinca koji je potpuno nezaštićen. To je nešto sa čime se suočavamo, a ne znamo tačno šta je niti kako se društveni sistem u Evropi mijenja i u kom pravcu ide.
Rekli ste: ,,Imam utisak da sam u ovom trenutku načisto sam sa sobom”. Na koji način?
– Kad čovjek pravi film i kad se bavi umjetnošću nikad nije načisto sa sobom. Potreba za bavljenjem umjetnošću proizilazi iz preispitivanja i duboke nesigurnosti, vremena i svijeta oko sebe. Shvatio sam da mi sada najviše odgovara ovaj trenutak. Raskrstio sam sa devedesetim, ne želim više da pišem o tom vremenu.
Pripremate novi film pod nazivom ,,Otac”. Što možete reći o njemu i da li je bilo teško pridobiti povjerenje Njemaca i Francuza za koprodukciju?
– Nije bilo teško, jer poznaju moj rad odranije. Ovo je road movie. Riječ je o čovjeku koji kao Hari Din Stenton u filmu ,,Pariz, Teksas” iz protesta jer su mu oduzeta djeca pješke ide kroz Srbiju da bi tražio pravdu. Ocu, koji od potpunog autsajdera, radnika koji je ostao bez posla, kroz borbu sa korumpiranim birokratskim sistemom, postaje junak. Glumce ću tek odabrati u septembru jer nisam od onih koji pravi uloge za određenog glumca.
Bojana Radonjić
