Kada je Lionel Mesi objavio da se povlači iz reprezentacije cijela Argentina je ustala na noge. Svi mole fudbalera da promijeni odluku, a izuzetak nije ni učiteljica Joana Fuks.
Ona nije očekivala da će Mesi ikada vidjeti i riječ ovog pisma, ali je ono postalo hit veoma brzo. Jeste dugačko, ali ga zaista vrijedi pročitati.
Prenosimo ga u cjelosti:
“Lionele Mesi,
Vjerovatno nikada nećete pročitati ovo pismo, ali ću ga napisati, ne kao fudbalski navijač, već kao učiteljica iz Argentine, koja je izabrala ovu profesiju iz ljubavi.
Mogla bih da pišem o Vašem velikom talentu u sportu koji je najpopularniji u našoj zemlji, o zadovoljstvu koje imam da budem dio srećne generacije koja može da vidi magiju u Vašim kopačkama ili o divljenju koje izazivate u svakoj zemlji na svijetu. Ali, sve to bi bilo ponavljanje klišea. Umjesto toga ću Vas zamoliti za pomoć u mnogo većem izazovu od onog sa kojim ste se ikada suočili, želim da mi pomognete u teškoj misiji ispravnog vaspitanja i ponašanja djece koja Vas vide kao fudbalskog heroja i uzor koji mogu da prate.
Nebitno je koliko ljubavi i posvećenosti ulažem u svoj posao, nikada neću dobiti toliku fascinaciju i pažnju učenika koju Vi izazivate. Sada će vidjeti svog najvećeg idola kako odustaje.
Preklinjem Vas da ne dajete satisfakciju mediokritetima od ljudi, onima koji su frustrirani zbog hiljada snova koje nisu ostvarili zbog prezira prema fudbaleru, onima koji ogovaraju druge, jer je to besplatno i lako uraditi. Slušate ovo od učiteljice koja se, uprkos razlici između nas, suočava sa tom ružnom navikom Argentine da misli da je nečiji posao lakši, da je postizanje golova lakše od građenja kuće ili budućnosti za drugoga. To je ta bolesna želja da se neko spusti na zemlju i da se pretvore u idiote koji sude bez kajanja i sa arogancijom o performansu drugih i koji vrednuju samo pobjede i pričaju o greškama i neuspjesima, onim istim greškama koje nas čine ljudima i koje nas tjeraju da učimo.
Molim Vas da ne odustajete. Nemojte da dozvolite mojim učenicima da misle da su u ovoj zemlji bitne samo pobjede i da je to najvažnije. Ne dozvolite im da vide da koliko god da ste uspješni u životu, da nikada nećete moći da usrećite sve, ne dajte im da osjećaju da moraju da žive da bi se drugi osjećali srećnim. Nemojte im slati poruku da, uprkos prevazilaženju toliko različitosti, što ste se od malih nogu borili da budete čovjek kakav ste danas, da sve to bude uprljano od strane kritičara i zavidnih ljudi koji bi duboko u sebi ubili nekoga da budu kao Vi.
Ako neko kao Vi, ko ima podršku porodice na svojoj strani, ko ima bogatstvo i podršku toliko ljudi ne može to da uradi, kako onda oni da vjeruju da su sposobni da se suoče sa toliko bitki koje ih čekaju iz dana u dan.
Ne pričam im o tome koliko lijepo Mesi igra fudbal, ni od hiljadu slobodnih udaraca koje vježba da bi ubacio loptu, već im pričam o Mesiju koji prima bezbroj injekcija protiv bolova da bi jurio svoj san. O Mesiju koji sa svim tim novcem koji je zaradio pomaže djeci koja se suočavaju sa problemima. Pričam im o odraslom Mesiju, čovjeku koji ima porodicu i koji se suočava sa najtežim poslom na svijetu, roditeljstvom. Mesiju koji ne dozvoljava obezbjeđenju da povrijedi navijača koji je uletio na teren usred utakmice. Mesiju koji može da promaši penal, jer nas greške čine ljudima i pokazuju nam da jedan od najboljih sportista svih vremena nije savršen.
Nemojte da odustanete, nemojte da odložite dres u bojama reprezentacije, jer kada ga obučete postajete čovjek koji predstavlja cijelu Argentinu. Ne čekamo svi mi medalje i trofeje da bismo se osjećali ponosni što ste jedan od nas. Molim Vas da ne tjerate moje učenike da osjećaju da je biti drugi poraz i da od broja trofeja u vitrini zavisi kakva si osoba ili da je gubitak utakmice gubitak slave.
Moji učenici treba da razumiju da su heroji veliki, bilo da su oni ljekari, vojnici, učitelji ili fudbaleri, da su oni ti koji daju najbolje od sebe za dobrobit drugih iako ih niko ne cijeni više od toga. Treba da znaju da će ukoliko pobijede ta pobjeda pripadati svima, ali da će poraz biti samo njihov. Međutim, treba da znaju da moraju i uporkos tome da nastave da pokušavaju. Ali, pored svega toga treba imati hrabrosti da se bore i da prelaze preko poraza sa integritetom čak i kada im cio univerzum kaže da neće uspjeti.
I da jednog dana uživaju u najvećoj pobjedi, a to je da se osjećaju srećno zbog sebe, sa svim tim demonima sa kojim su morali da se suoče kako oni više ne bi bili problem.
Svi govore o fudbalskoj lopti, a ja vjerujem u snagu Vašeg srca”.
Izvor: Novosti.rs