Svaka država i svaki grad, imaju neki simbol koji vas jasno upućuje gdje se nalazite, ili slike kojeg grada gledate na televiziji ili bespućima interneta. Tako ćete recimo, Berlin odmah prepoznati po Brandenburškoj kapiji, London po Big Benu, centar Katalonije Barselonu po Sagradi Familiji, a Pariz, i pritom svaka čast Luvru, Notr Damu i ostalim simbolima grada, po ogromnoj čeličnoj konstrukciji koja je nekad bila najviša građevina svijeta, Ajfelovoj kuli, piše Vedran Jurić za Punkufer.
Ipak, nije sve išlo tako glatko, jer simbol kojim se danas ponose stanovnici glavnog grada Francuske, nekad su doživljavali kao ruglo, a slavni književnik Gi de Mopasan išao je da jede u restoran u tornju s objašnjenjem da je to jedino mjesto u gradu s kojeg ne vidi ogromnu čeličnu konstrukciju. No, kako to vremenom biva, kula je postala zaštitni znak zemlje po kojem je Francuska danas najpoznatija na svijetu.
Gradnja je počela je 1887. godine, a završena je dvije godine poslije, za potrebe održavanja Svjetske izložbe u Parizu. Po završetku, mjerila je 324 metra, a sve do 1930. i završetka izgradnje zgrade Krajsler u Njujorku, držala je i titulu najviše građevine svijeta. Početkom gradnje, kad je inžinjer Gistav Ajfel dao ideju za kulu, došlo je do velikog otpora.
Gore pomenuti Mopasan i ostali vodeći umjetnici tog vremena pisali su peticije protiv izgradnje kule, smatrajući ga ,,varvarskim” i upozorivši da će ,,hrpa čelika” nepravedno zasjeniti sve druge pariske spomenike, poput Trijumfalne kapije, katedrale Notr Dam i Luvra. Uprkos svemu, gradnja je srećom nastavljena i kula je bila spremna za izložbu, ali uz dogovor da može stajati samo 20 godina.
Ubrzo se kula pokazala vrlo korisnim i u komunikacione svrhe, ali i za potrebe vremenske prognoze. Građani su je sve više i više prihvaćali, pa je na kraju i grad odlučio da toranj može ostati. Gledajući iz današnje perspektive, ovo je bila sjajna odluka. Naime, Ajfelova kula je danas najposjećenija atrakcija na svijetu u koju se ulaz naplaćuje.
Brojke govore da je u prošloj godini posjetilo nešto manje od sedam miliona ljudi. S obzirom na cijene karata koje nisu jeftine (ukoliko ste stariji od 24 godine službena stranica kaže da je cijena 17 eura s liftom do drugog sprata), ostavljanje ,,čelične nemani” čini se najboljim potezom koji su pariske vlasti svojevremeno napravile.
Deset nepoznatih činjenica o Ajfelovoj kuli:
1. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prilikom Hitlerove posjete Parizu, Francuzi su prerezali kablove lifta, tako da ako je Hitler htio do vrha kule, morao bi da ide stepenicama.
2. Prvobitno je bio namijenjena za Barselonu, no projekt je odbijen i tako je kula postala simbol Pariza.
3. Visina varira 15 centimetara, u zavisnosti od temperaturnih promjena.
4. Ako želite da se popnete do vrha kule, morate da pređete više od 1665 stepenica.
5. Širom svijeta, postavljeno je više od 30 replika kule, a možda je i najpoznatija ona u Las Vegasu.
6. Boja potrebna za bojanje kule teži otprilike kao 10 slonova.
7. Godine 1891. u Londonu su odlučili da sagrade kulu višu od Ajfelove. No ona se pokazala nestabilnom, nikad nije dovršena i na kraju je 1907. godine, srušena.
8. Gistav Ajfel nije poznat samo po ovoj kuli. Naime, čovjek je jedan od najzaslužnijih za izgradnju Kipa slobode.
9. Tri stotine radnika sklopilo je ukupno 18.038 komada željeza kako bi kula bila dovršena.
10. Na kuli ima oko 20.000 svjetiljki.
Izvor: Punkufer.dnevnik.hr
Foto: Thinkstock/Gulliver/AFP