Smatram svoju porodicu idealnom. Suprug, ćerka i ja činimo savršeni skup. Nakon par mjeseci od njenog rođenja, saznali smo da je zapravo bila pravi blagoslov za nas. Željeli smo da porodicu proširimo, ali nažalost, ta mogućnost za nas više ne postoji. Iz tog razloga, biram da izvučem najbolje iz situacije u kojoj se nalazimo.
Tako sam odlučila da zapišem sve prednosti toga što imam samo jedno dijete, a ovo su zaključci do kojih sam stigla:
Kada je moja ćerka okupirana školom ili se zabavlja u svojoj sobi, naša kuća postaje prava oaza mira. Te trenutke uvijek mogu da iskoristim za prelistavanje štampe, opuštanje uz šoljicu čaja, druženje sa prijateljicama ili uživanje u nekih drugim aktivnostima koje mi izazivaju osjećaj zadovoljstva.
Kada odlazimo na odmor, u autu uvek ima dovoljno mjesta za sve. Činjenica da moram da skupljam pare za školovanje samo jednog djeteta, znači da sebi i dalje mogu da priuštim ,,sitnice koje život znače”.
U mojoj kući ne možete da čujete svađu djece oko igračaka.
Ubjeđivanje ćerke jedinice da je vrijeme za popodnevnu dremku, sigurno je lakše od obavljanja iste obaveze sa većim brojem mališana. Oni svakog trenutka mogu da se urote protiv vas, mislim da to ne bih mogla da podnesem.
Kada bude tražila kućnog ljubimca, moja ćerka će biti poražena u porodičnom glasanju. Da imamo više djece, suprug i ja bismo morali bismo da smišljamo druge metode i izgovore zbog kojih ono što žele nije moguće. Mislim da jedan pubertet mogu da preživim.
Ukoliko odlučimo da putujemo avionom, ne moramo da se razdvajamo tokom leta. Tri sjedišta su više nego dovoljna za našu malenu porodicu.
Nikada se neću naći u situaciji da biram između gledanja školske predstave ili odlaska na dječiju utakmicu. Mogu da učestvujem u svakom djelu njenog života i moja djevojčica nikada se neće osjetiti zapostavljeno.
Svihet će moje uplakano lice moći da vidi na maturi moje princezice i to se, takođe, dešava samo jednom u cijelom životu.
Međutim, ništa od ovoga mi nije bitno. Odrekla bih se svih navedenih privilegija, samo da dobijem još jedno dijete. Postoje oni ljudi koji su sigurni da ne žele više od jednog djeteta, kao i oni kojima haos i konstantna dečija graja prija. To je njihova zamisao savršene porodice.
Ja sam neko ko ne pripada ni jednima, ni drugima. Moja vrsta je specifična. U istom trenutku mogu da se smijem i da plačem kada razmišljam o sreći koju prouzrokuje moja ćerka jedinica, ali i koliko bi tek naša kuća bila vesela sa više djece.
Tokom života, imamo dvije opcije. Možemo da pobijedimo ili izgubimo i naučimo da živimo sa tim. Prema tome, kao što sam i na početku rekla, moja malena porodica je sve što sam uvijek željela.
Izvor: Yumama /Scary mommy
