MAGAZIN SLAJDER
RENATA PERAZIĆ U OGLEDALU: Ljubav je u nama samima, ne treba da je tražimo, samo dajemo
Foto: Danilo Ivezić/Montenegrina.net
Naša današnja gošća rubrike ,,U ogledalu” Renata Perazić je profesorica solfeđa, kompozitorka, tekstopisac i pjevačica. Za svoje djetinjstvo kaže da je bilo drugačije i ljepše od onog u kojem odrastaju današnja djeca. Prvi honorar je zaradila pjevajući na čuvenom albumu ,,Stare trube” koji je grupa ,,Galija” snimila u studiju Radio-televizije Crne Gore. Majka je bila bibliotekarka, otac književnik, pa se u njihovoj kući mnogo čitalo. Zadovoljna je što je ljubav prema knjizi prenijela i na ćerku. Smatra da povjerenje, poštovanje i požrtvovanje čine ljubav, te tri čarobne riječi čiju suštinu ljudi olako shvataju, ili čak nikako.
Renata i Igor Perazić
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Prva asocijacija na moje djetinjstvo je bezbrižnost! Bilo je to jedno zdravo i lijepo djetinjstvo, puno igre i ljubavi među djecom. Nisamo imali ništa nalik što današnja djeca imaju (i ne žalim, nimalo), kao što ni oni nikada neće imati to što smo mi imali. Mi smo odrastali realno, a oni virtuelno. Ja sam i danas, u suštinu, jedno veliko dijete tako da se rado sjećam tog vremena. Odlasci na Goricu, Moraču. Sve je bilo drugačije, ljepše.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Od malih nogu sam u svijetu muzike, to je moja najveća ljubav. Sa 16 godina sam profesionalno počela da pjevam prateće vokale, pa je moj prvi honorar bio upravo tada. Tada je studio RTCG bio jedan od najboljih u Jugoslaviji, pa su velika imena Yu muzike snimala u našem studiju. Bila je to grupa ,,Galija” i njihov album ,,Stare trube”. Bila sam uzbuđena što ću učestvovati na njihovom albumu i još dobiti honorar. Taj novac sam dala roditeljima.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Moja majka je bila bibliotekarka, tata književnik, tako da se u našoj kući oduvijek čitalo. Kao mala, mislim da sam pročitala sve bajke svijeta. Možda ne baš sve, ali većinu jesam. Zadovoljna sam što sam tu svoju ljubav prema knjizi uspjela da prenesem i na kćerku, koja voli da čita. Da krenem da nabrajam knjige koje su na mene ostavile jak utisak, spisak bi bio predugačak. S vremena na vrijeme odgledam poneki film, ni tu ne bih mogla da izdvojim jedan. Mada, između knjige i filma, uvijek biram knjigu.
Koje jelo najviše volite?
– Hrana? Mislim da mene treba pitati što ne volim da jedem, jer je toga vrlo malo ? U posljednje vrijeme sam se baš opustila, što je malo počelo i da me nervira, pa jedem malo više i to ono što najviše goji. Volim italijansku kuhinju – paste, pice.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Eh, kad bi znali pravi recept – formulu za ljubav, gdje bi bio kraj – početak. Ljubav je u nama samima, ne treba da je tražimo, samo dajemo. Mislim da povjerenje, poštovanje i požrtvovanje čine ljubav, te tri čarobne riječi čiju suštinu ljudi olako shvataju, ili čak nikako.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Možda neću zvučati skromno, ali da mogu ,,oživjela” bih mog brata. Igor je bio veliki muzičar, umjetnik i intelektualac. Od njega je moglo puno da se nauči! Da je kojim slučajem rođen u neko drugo vrijeme i na drugom mjestu, sve bi bilo drugačije. Sopstvenim izborom, njegova ljubav i muzika koju je nesebično davao, ostali su ovdje. Svim srcem je volio ovaj kamen.
Putovanje koje pamtite?
– Volim da putujem, iako u posljednje vrijeme nemam puno vremena. Izdvojila bih Sankt Petersburg, grad kao iz bajke. Bijaše zimska idila, Neva zaleđena u blagim talasima. Ja se nekako ,,vratih u neki drugi vijek”, sve dok me ne otrgnu glas turističkog vodiča ?.
Pjesma Vašeg života je?
– Kao i kod knjiga i filmova, ne mogu da izdvojim pjesmu. Ja živim muziku, to je moja najveća ljubav, moje opredjeljenje, čini mi se po rođenju. Možda je pjesma mog života moja porodica.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
