Ne počinje sve od kvote 5.000 koju su samo ludi srećnici, zagriženi navijači ili neke vještice uplatili kada su stavili Lester na tiket uoči sezone. Nije počelo ni dolaskom Klaudija Ranijerija. Nije počelo ni kada je Lester sa nervoznim Najdželom Pirsonom pobijedio na sedam od devet posljednjih u prethodnoj sezoni i na čudesan način izborio opstanak u Premijer ligi. Možda je sve počelo u maju 2010. kada je Lester igrao plej-of za Premijer ligu iz koje je ispao prije šest godina, piše Aleksandar Gligorić za Mozzart sport.
Na klupi je pomenuti Pirson, od poznatijih igrača su tu bili Norbeto Solano, Pol Galaher i 22-godišnji momak Endi King. Tako je počelo zidanje bajke koja će 2016. godine opčiniti fudbalsku planetu.
Endi King (vezista, 1988, Vels) – ponikao
King je igrač sa najdužim stažom u taboru novog šampiona. Precrtani otpadak kao i dobar dio njegovih saigrača. Prošao je Čelsijevu akademiju i sa 15 godina dobio zahvalnicu. Tada je otišao u Lester i dijelio sa Lisicama dobro i zlo. Dao je gol u tom baražu 2010. protiv Kardifa, ali je Lester ispao na penale. To nije bilo prvo Kingovo razočaranje sa Lesterom. Dvije godine ranije je ispao u treću ligu sa Lisicama. I tamo bio najbolji igrač ekipe i najzaslužniji za povratak u Čempionšip. Sa Lesterom je osvojio Ligu 1, Čempionšip i sada Premijer ligu. Nikome u istoriji engleskog fudbala to nije uspjelo. Nije više ključni igrač kao u trećeligaškim danima, ali ga Ranijeri obožava i čak 16 puta ga je uvodio sa klupe ove sezone. Prošao je sve sa Lesterom. Jedan od simbola puta od blata treće lige do trona u konkurenciji bogatih aždaja.
Džefri Šlup (bek/krilo, 1992, Gana) – ponikao
Kasper Šmajhel (golman, 1986, Danska) – 1.700.000 eura
Ako su Šlup i King epizodisti sa kojima je krenulo rađanje ovog tima, ljeto 2011. je bio početak zidanja temelja startne postave koju ovog jutra zna napamet svako dijete u Engleskoj. Vječito pritisnut sjenkom slavnog oca, simpatični plavušan koji se pojavljivao kao klinac sa ocem na velikim slavljima Mančester Junajteda je od sinoć samo Kasper Šmajhel. Nije više ,,sin Petera Šmajhela”. Mančester Siti ga se odrekao, slao ga na pozajmice u niželigaške timove, a kada je sa Nots Kauntijem izborio opstanak u četvrtoj ligi, ,,presvukao je želudac” i naučio šta je pritisak kada igraš za goli život i kada si na granici da sve batališ. Već petu godinu je nezamjenjiv na golu Lisica.
Ves Morgan (štoper, 1984, Jamajka) – 1.250.000
Dani Drinkvoter (vezista, 1990, Engleska) – 1.250.000

Džejmi Vardi (napadač, 1987, Engleska) – 1.250.000
Rijad Marez (ofanzivni vezista, 1991, Alžir) – 500.000
Leonardo Uljoa (napadač, 1986, Argentina) – 10.120.000 eura
Prvo, kažu da se momak preziva Užoa. Ali nećemo da cjepidlačimo… Prošao je gore i planine da bi došao do ovoga gde je danas. U rodnoj Argentini nije bio zvijezda, dao je devet prvenstvenih golova za tri godine. Preselio se u špansku Segundu gde je igrao skoro pet godina, a onda je Gus Pojet u Brajtonu video nešto što Ostrvljani ne bi uspeli da prepoznaju. Urugvajac je namirisao argentinsku lisicu i platio 2.000.000 za njega, a Uljoa je počeo da rešeta. Dovoljno da Lester pre skoro dvije godine sruši klupski rekord u visni transfera i za 8.000.000 funti ga izabere kao prvu opciju u napadu. Bio je prvi špic kod Pirsona, a Vardi je igrao iza njega. Pomogao je da se izbori opstanak, a onda je Ranijeri promijenio sistem i Uljoa je postao prva napadačka opcija sa klupe. I bio je zlata vredan. Postizao je neke ključne golove kao protiv Noriča, Vest Hema ili Svonsija, a umijeće skok igre i da zadrži loptu kad Lester čuva rezultat su ono što Ranijeri nije imao u drugim napadačima.
Dani Simpson (deni bek, 1987, Engleska) – 2.500.000
O njemu je od svih startera ispričano najmanje ove sezone. Ali Ranijeri ima neograničeno povjerenje u ovog desnog beka. Poput Drinkvotera, i on je bio višak u Mančester Junajteda, pa je i to možda razlog frustracija Junajtedovih navijača Lestrovom sezonom. Sa Njukaslom i Kvins Park Rendžersima je ulazio iz Čempionšipa u Premijer ligu, a u Lesteru je prvo bio rezerva Vasilevskom i De Laetu. Plaćen je 2.000.000 funti. Tek kod Ranijerija je blindiran u startnih 11. Nije toliko atraktivan, ali je neumorni borac, obično posljednja brana protivnicima u kontranapadima i neprolazan u situacijama jedan na jedna. Crveni karton protiv Arsenala i promašaj protiv Sautemptona umalo od njega da naprave tragičara sezone, ali mnogo je više dobrih stvari koje je Simpson uradio u ovoj čudesnoj sezoni.
Mark Olbrajton (vezista, 1989, Engleska) – bez obeštećenja
Robert Hut (štoper, 1984, Njemačka) – 4.200.000
Vječiti predmet podsjmeha. Potpuno nestilizovan i rogobatan za Čelsi u kojem je započeo premijerligašku karijeru, a potom ili povređen ili ispodprosječan u generaciji Midlzbroa koja se survala u Čempionšip i na kraju član Pulisove bande sa Britanija stadiona koja je igrala antifudbal da bi pravila faulove, branila se i iz nekog prekida davala golove. Došao je u Lester u januaru prošle godine kada je izgledalo da Lisicama nema spasa i sa Vesom Morganom formirao štoperski tandem koji je spakovao u džep zvijezde Premijer lige. Veliki su, spori su, ali znaju kako ovaj drugi diše i kada treba priteći u pomoć. Uz to je postigao gol za pobedu nad Totenhemom u 90. minutu i dva gola na gostovanju Mančester Sitiju kada je šampion uništen od fudbala. Danas Njemci traže od Leva da ga vrati u reprezentaciju.
Kristijan Fuhs (lijevi bek, 1986, Austrija) – bez obeštećenja
Ljetos višak u Šalkeu koji ga se odrekao besplatno, danas igrač bez kojeg se ne može zamisliti igra Lestera. Ko je pratio Bundesligu i pogotovo Fuhsove igre u Bohumu znao je što može ovaj Austrijanac. Njegova ljevica ima razornu moć i njegovi prekidi, šutevi i centrašutevi su nekad pola gola. Nije postigao nijedan gol, ali Lester je u njemu imao oružje od kojeg su rivali strepili. Sjajan u ofanzivi, vječito spreman da se sjuri na protivničku polovinu bio je često više krilo nego bek i činio supertandem sa Olbrajtonom po levoj strani. Neki podsjeća na Pola Končeskog, zbog šuta mnogima na pamet pada Roberto Karlos. Sezona karijere u kojoj je Asutrijom obezbijedio i plasman na EP.
Šinđi Okazaki (napadač, 1986, Japan) – 11.000.000
Poput Fuhsa, i Okazaki je prošlog ljeta zamijenio Bundesligu Premijer ligom. Ali kao najskuplji igrač u istoriji Lestera koji ga je Majncu platio 11.000.000 eura! Ranijeriju se nije sviđao Hrvat Kramarić i želio je Japanca. Okazaki nije gol-mašina, ali fanatizam u presingu na poslednju liniju, pretrčani kilometri i borba do posljednjeg atoma snage su donijeli energiju iz koje su često rezultirali golovi Mareza, Vardija ili Uljoe. Samo da ima malo bolju realizaciju, Okazaki bi vredio mnogo više. Ali i ovo što je uradio je iznad očekivanja bez obzira na etiketu sa cijenom koju nosi na leđima. Takođe, makazice protiv Njukasla su jedan od prelomnih trenutaka sezone…
Nejtan Dajer (krilo, 1987, Engleska) – pozajmica
Došao je ljetos na pozajmicu iz Svonsija i već na početku sezone postigao važan pobjedonosni gol protiv Aston Vile kada su u Lesteru shvatili da mogu da prave čuda. Nije igrao mnogo u drugom delu sezone, ali jeste počinjao u bitnim mečevima kao što su oni protiv Mančester Sitija, Totenhema, Liverpula, Suatemptona… Zna svoju ulogu i odigrao ju je prilično dobro.
N’Golo Kante (zadnji vezni, 1991, Francuska) – 8.500.000
Demaraj Grej (krilo, 1996, Engleska) – 5.100.000 eura
Priču o Spartancima iz Lestera koji su napisali fudbalsku bajku završavamo sa momkom koji predstavlja budućnost ovog kluba. Demaraj Grej je došao zimus iz Birmingema i nije se uplašio nekog sasvim novog ambijenta, očekivanja i pritiska. Ranijeri se nije libio da 19-godišnjaka koristi kao drugu ili treću izmjenu. Svih 10 mečeva je ušao s klupe i umio brzinom da unese pometnju među rivale, ali i da odradi lavovski dio posla u odbrani kada se Lester branio. Tek će da igra…
Izvor: Aleksandar Gligorić/Mozzart sport
Foto: Action Images



