MAGAZIN PREPORUKA
BARANIN DEJAN VUKIĆ: Više od strasti – Đoković, biciklo i računari (FOTO)
Priča o najstrasnijem navijaču Novaka Đokovića ujedno je i storija o vlasniku najskupljeg putničkog bicikla i najboljeg kućnog računara u Crnoj Gori. I jednoj velikoj životnoj pobjedi. Najskuplji putnički bicikl, najbolji kućni računar i titulu najvećeg navijača Novaka Đokovića u Crnoj Gori posjeduje jedan čovjek. Zove se Dejan Vukić i, makar u njegovom rodnom Baru, nema ozbiljnijih pretendenata koji bi mu ugrozili titulu u bilo kojoj od navedenih kategorija.
Sumnjičavi prema Vukićevom statusu najvećeg navijača srpskog tenisera razuvjerili bi se nakon posjete njegovom domu u nekim prostorijama podsjeća na muzej Novaka Đokovića!
U ulaznom hodniku, naime, postavljene su uramljene fotografije najboljeg tenisera današnjice sa svim trofejima koje je osvojio u karijeri. Dominiraju naravno one sa grend slem turnira iznad kojih su uredno, slično kao u holu najpoznatijih teniskih arena, zavedene godine Novakovih trijumfa.
Tik do Đokovićeve fotografije iznad koje su ispisane godine u kojima je proglašavan najboljim sportistom planete zakačene su adidas patike sa njegovim likom u kojima najbolji teniser današnjice trenutno igra. Vukić kaže da nema namjeru da ih oblači iako je, za svaki slučaj, kupio broj koji on nosi…
– Set aktuelnih Novakovih dresova marke Uniqlo očekujem svakog dana. One stare, iz kompleta Sergio Tachini, skinuo sam da ne zaostajem u navijačkim tokovima. Kruna kolekcije biće reket kojim je Novak igrao, ako uspijem da ga se domognem – kaže Vukić u polušaljivom tonu na početku razgovora za MONDO.
Dodaje da od 2007. godine i prvog Đokovićevog masters trofeja nije propustio nijedan njegov meč.
– Adekvatno sam `satelitski opremljen` da mogu da ispratim i one Novakove mečeve koje nijedna domaća televizija ne prenosi. Tako da za ovih devet godina nisam imao kiks – dodaje Vukić koji je osnivač i administrator Fejsbuk stranice Navijači Novaka Đokovića – Bar.
Prije pojave Đokovića na teniskom sazvežđu, “bijeli sport” mu nije bio među najomiljenijim. U Crnoj Gori poznat je kao jedan od najposvećenijih biciklista rekreativaca i aktivista biciklističkih udruženja. S tim u vezi, nevjerovatan podatak je da se Dejan ovom sportu posvetio samo par godina nakon što mu je dijagnostifikovana hronična mijeloidna leukemija. Tešku bolest je ukrotio nakon višemjesečne borbe u Kliničkom centru Srbije i barskoj bolnici u kojoj mu je, kako ističe, pomogla snaga vjere koju je našao u crkvi. Nastavak priče o ovom strastvenom fanu Novaka Đokovića ima holivudski tok…
– Terapija revolucionarnim lijekom Glivec dala je izvanredne rezultate. Čim sam se osjetio bolje, odlučio sam da preporučenu rekreaciju upražnjavam na biciklu. I od tada do danas prešao sam na dva točka blizu 19.000 kilometara – priča Vukić.
Kao predsjednik Udruženja rekreativnih biciklista Bara, potrudio se da nabavi biciklo od kojeg ljubiteljima dvotočkaša na nožni pogon zastaje dah. Riječ je o modelu KTM Life Style Herren Anthrazit-Schwarz-Orange 2012 čije je oficijelna cijena, kada je kupovano, bila 1,900 eura. Sa dodatnom opremom, Dejanovo biciklo koštalo je, međutim, gotovo duplo više!
– Danas je jeftinije, mislim da može da se kupi i za 500 eura nižu cijenu od one koja je bila kada sam ga ja naručio. Sa opremom koju ima, međutim, i dalje je top klasa među putničkim biciklima i nerijetko me zaustavljaju strani turisti koji putuju svijetom na biciklima priznajući da bolji nisu vidjeli – priča Vukić.
Volan Dejanovog bicikla predstavlja svojevrsnu atrakciju gdje god se parkira. Na njemu su, pored standardne opreme, sat koji mjeri brzinu, pređenu kilometražu, puls… GPS sistem, punjači za baterije, lampe, svjetla, bljeskalice…
– Najskuplji dodatak je sat Suunto Ambit 3 Sport koji košta 350 eura. Sjedište Brooks košta okruglo 100 eura a tu je još dvadesetak sitnica s kojima za bicikl može da se kaže da je “full opremljen” a koje koštaju sve ukupno oko 1,150 eura što je cijenu ovog dvotočkaša podiglo na 3,050 eura. Naravno, izlaskom novih modela cijene padaju, ali nisam čuo da neko u Crnoj Gori ima bolji i opremljeniji od ovog – objašnjava Vukić.
Od 19.000 kilometara koje je prešao minulih desetak godina, na ovoj „zverki“ predsjednik Udruženja rekreativnih biciklista Bara odvezao je preko 7,000. Za to vrijeme promijenio je tri bicikla, od kojih mu je jedno ukradeno. Od tada svoj ponos garažira isključivo u stanu.
– Prosječno vozim po 30-ak kilometara dnevno, naravno kada mi vremenski uslovi to dozvoljavaju. Najduža ruta bila je do Podgorice i nazad, kao i ruta oko Rumije koju smo u šali nazvali „crminčkim stazama – priča Vukić uz dozu humora koji otkriva strast prema rekreativnom biciklizmu.
Udruženje rekreativnih biciklista Bara broji preko 120 članova od kojih oni aktivniji često praktikuju grupne vožnje. Vukić je, naravno, zbog funkcije i strasti, redovan učesnik svake ture.
– Grupno smo do sada vozili najdalje do Skadra u Albaniji. Nadam se da ćemo se uskoro otisnuti i na dalji put. Doživljaj je jedinstven i samo onaj ko ga priušti sebi može da razumije našu strast prema rekreativnom biciklizmu. Da ne govorim o pozitivnim efektima koje ima na zdravlje – priča Dejan.
Svi parametri poslednjih 400 i kusur Vukićevih vožnji, od trase, kilometraže do prosječne brzine, zabilježeni su na sajtu sports-tracker.com.
U pauzama rekreiranja na biciklu i mečeva Novaka Đokovića, Dejanova omiljena „igračka“ je kompijuter koji po performansama teško da ima konkurenciju među kućnim računarima u Crnoj Gori.
– Računar samo uslovno doživljavam kao igračku jer se već 11 godina bavim opravkom i održavanjem hardvera i softvera. Kada uđete u ovaj svijet, igra je nezaobilazni nusefekat ali ja sam na tom planu više „zarazio“ svog sestrića Vasilija, nego sebe – komentariše Vukić.
Na opasku da njegov računar važi za najbolji u Crnoj Gori, odgovara potvrdno.
– Ovakav računar ne može da se kupi. On je ručno sastavljan od komponenti koje mi je nabavljao drug Dušan Nikočević, jedan od najboljih overklokera na Balkanu. On je učestvujući na turnirima u overklokingu širom svijeta, između ostalog, kao nagradu dobijao i najnovije i najbolje hardvere koji su se u tom trenutku tek pojavljivali na tržištima zapadnih država. Moj kompijuter je trenutno „HIGH END“ kućni računar koji može da se sklopi – objašnjava Vukić.
Njegov računar specifičan je i po sistemu hlađenja koji podsjeća na aparaturu nekog akvarijuma…
– Procesor ovog računara je overkolkovan iznad svoje nominalne vrijednosti a da bi se takav procesor podigao mora da se podigne i voltaža. Podizdanjem napona procesor se više grije tako da mora da se hladi vodom – priča Vukić, trudeći se da nam specifičan sistem hlađenja svog računara objasni, kako kaže „jezikom koji svi razumiju“.
– Znam da su samo dva ovakva kućišta naručena u Srbiji za potrebe marketninga firma Termaltake u Beogradu – dodaje on uz preporuku da će oni koji se razumiju u računare najbolje shvatiti o čemu govori na osnovu performansi predstavljenih u ovom grafikonu:
Foto: MONDO 
