ART PREPORUKA
SVJETSKI DAN POZORIŠTA: Predstava Milana Karadžića ,,Pogled s mosta” sjutra u DODEST-u
Gradsko pozorište Podgorica Svjetski dan pozorišta, 27. mart, proslaviće izvođenjem predstave „Pogled s mosta“ koju je po tekstu Artura Milera režirao Milan Karadžić. Predstava će biti odigrana u 20 sati u Sali DODEST KIC-a „Budo Tomović“ i cijena ulaznice će biti 20 odsto jeftinija.
Pred početak predstave, u kojoj igraju Mladen Nelević, Boro Stjepanović, Ivana Mrvaljević, Emir Ćatović, Željko Caja Radunović , Marija Đurić i Vule Marković (studenti III godine FDU-ti), tradicionalnu međunarodnu poruku pročitaće glumac Pavle Ilić.
Autor ovogodišnje poruke je svjetski priznati pozorišni reditelj, profesor i osnivač Moskovske škole dramskih umjetnosti Anatolij Vasiljev iz Rusije.
Anatolij Vasiljev (foto: Natalia Isaeva)
Međunarodna poruka za Svjetski dan pozorišta
,,Da li nam je potrebno pozorište? Pitaju se hiljade profesionalaca razočaranih u pozorište i milioni ljudi koji su ga se zasitili. Zašto nam je potrebno? U godinama kada je scena toliko beznačajna u poređenju sa trgovima gradova i državama gdje se odigravaju prave tragedije stvarnog života. Šta će pozorište nama? Pozlaćeni balkoni, baršunaste fotelje, grimizne kulise, uzvišeni glasovi ili naprotiv – crne kutije, isprskane blatom i krvlju, gomile bijesnih, nagih tijela. Šta pozorište može da kaže? Sve! Pozorište može da kaže sve. I kako bogovi na nebu žive, i kako zatvorenici čame u tamnici, i kako strast podiže, i kako ljubav nestaje, i kako nam dobri ljudi ne trebaju, i kako vlada obmana, i kako ljudi žive u stanovima, a djeca – u izbjegličkim kampovima, i kako se vraćaju u pustinju, i kako se rastaju sa najbližima, pozorište može da govori o svemu tome. Pozorište je postojalo i zauvijek će ostati. I sada, u ovih pedeset ili sedamdeset posljednjih godina, naročito je potrebno. Zbog toga što od svih drugih umjetnosti samo pozorište ide iz usta u usta, od oka do oka, iz ruku u ruke i od tijela ka tijelu. Njemu ne treba posrednik između čovjeka i čovjeka svijetla strana svijeta nije jug, ni sjever, nije istok, ni zapad – pozorište je svjetlo samo po sebi, svijetli na sve četiri strane, odmah prepoznatljivo svakom neprijateljskom ili prijateljskom čovjeku. Potrebno nam je raznovrsno pozorište. Arhaične forme teatra biće nam potrebne prije svih drugih. Ali ritualne teatralne forme ne bi trebalo da budu u suprotnosti sa pozorištem civilizovanih naroda. Sekularna kultura je isključiva, „kulturna informacija“ zamjenjuje jednostavne suštine i susret sa njima. Pozorište je otvoreno. Ulaz je slobodan. Dođavola sa gadžetima i kompjuterima – idite u pozorište, zauzimajte redove u parteru i na balkonima, slušajte riječi i gledajte u žive slike – pozorište je pred vama, nemojte ga zanemariti i ne propuštajte ga u svojim užurbanim životima. Pozorište je potrebno svima. Samo jedno pozorište nije nam potrebno – to je pozorište političkih igara, političko pozorište mišolovki, pozorište političara, pozorište politike. Pozorište dnevnog terora – pojedinačnog i kolektivnog, pozorište leševa i pozorište krvi na trgovima i ulicama u glavnim gradovima i u unutrašnjosti, između religija i etničkih grupa”.
Nastanak
Na inicijativu Internacionalnog teatarskog instituta (ITI), već više od 50 godina, 0d 1961. godine, širom svijeta obilježava se Svjetski dan pozorišta 27. mart. Prvi put u Helsinkiju, a zatim u Beču na devetom ITI kongresu, juna 1961. godine, tadašnji predsjednik Arvi Kvima iz Finske, predložio je proslavu ovog dana. Od tada se svakog 27. marta (dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu) obilježava Svjetski dan pozorišta na različite načine.
Dan pozorišta u svijetu, nacionalni centri Internacionalnog pozorišnog instituta i čitava međunarodna pozorišna zajednica, organizuju uz razne pozorišne manifestacije, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv ITI-ja, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda. Poruka se prevodi na više od 20 jezika, čita pred desetinama hiljada gledalaca u pozorištima, štampa i emituje u stotinama novina, časopisa, radio i tv stanica na svim kontinentima.
Prvu poruku za Svjetski dan pozorišta napisao je poljski pozorišni i operski reditelj Kšištof Varlikovski.
