ART SLAJDER
SRĐAN BULATOVIĆ O FESTIVALU ,,DANI GITARE U PODGORICI”: Cilj je promocija instrumenta i afirmacija naših umjetnika
Ljubitelji gitare, đaci osnovnih i srednjih škola, studenti, profesori, koncertni gitaristi imaće priliku da 29. i 30. marta uživaju u prvom međunarodnom festivalu ,,Dani gitare u Podgorici“, ali i da nauče o izradi gitare i kako da suzbiju tremu.
Primarni cilj je razmjena znanja, prakse i iskustava i upoznavanje sa domaćim i svjetskim tokovima u savremenoj gitarističkoj pedagogiji i koncertnoj praksi, kao neophodna nadgradnja edukativnoj osnovi.
Festival počinje u 11 sati 29. marta u koncertnoj sali muzičke škole ,,Vasa Pavić“ predavanjem Vere Ogrizović o tremi . Nastavlja se u 20 sati nastupom Gabrijela Gijana u sali biblioteke ,,Radosav Ljumović“, te nastupom Borisa Nikčevića i Bojane Brajović u istom prostoru u 21 sat.
Predavanje o graditeljstvu gitara koje će voditi Branislav Marković i Lazar Bogosavljević biće u koncertnoj sali muzičke škole ,,Vasa Pavić“ u 11 sati. Vera Ogrizović održaće iste večeri u 20 sati koncert u biblioteci ,,Radosav Ljumović“, dok će se duo gitara Đani Sehu i Luka Vlašić publici predstaviti u istoj sali u 21 sat.
Organizator festivala je NVO Gitara, a prijatelji festivala su Opština Podgorica, Sekretarijat za kulturu i sport Podgorica, biblioteka ,,Radosav Ljumović“ i muzička škola ,,Vasa Pavić“.
O Festivalu za MNE magazin govori gitarista Srđan Bulatović.
Kako je nastala ideja o osnivanju prvog međunarodnog festivala ,,Dani gitare u Podgorici“?
– Ideja o organizovanju festivala gitare postoji odavno, više od jedne decenije. Kada govorimo o gitari u Crnoj Gori, sve je počelo upravo u Podgorici, a zatim se razgranavalo po drugim gradovima Crne Gore. Kao prvi školovani gitarista (magistar, a kasnije i doktor klasične gitare) vratio sam se u rodnu Podgoricu gdje sam, sada već daleke 1994. godine, osnovao odsjek gitare u srednjoj muzičkoj školi ,,Vasa Pavić”. Od tada do danas kroz moju klasu gitare prošao je veliki broj školovanih gitarista, neki su ostali u Crnoj Gori, a neki nastavili da grade svoj profesionalni put van granica naše zemlje. Takođe, podgorička muzička škola ,,Vasa Pavić” najbrojnija je obrazovna institucija u Crnoj Gori, gdje nastavu pohađa više od hiljadu učenika, a samo gitaru pohađa više od sto učenika u devet klasa gitare. Svake godine je interesovanje veliko za gitaru na prijemnim ispitima u muzičkoj školi, pa imamo situaciju gdje pola od prijavljenih kanadidata želi upisati istrument gitaru. Sve ovo, ali i još mnogo činjenica uticalo je na konačan početak festivala gitare u našem glavnom gradu.
Kako ste biralir prveizvođače i zbog čega baš Gabriel Gijan, Boris Nikčević, Bojana Brajović, Vera Ogrizović, Đani Sehu, Luka Vlašić, Branislav Marković i Lazar Bogosavljević?
– Jedan od najvažnijih uslova za pravljenje koncepta festivala je novac. On ne mora biti veliki da bi došli renomirani izvođači i profesori na festival. Više uticaja imaju lična poznanstva, prijateljstva, ugled koji stičete decenijama kod kolega i to biva najbolja preporuka za dolazak umjetnika. Moj odabir navedenih umjetnika kroz njihov angažman ogleda se u promociji gitare kao solo i u kombinaciji sa drugim instrumentima, ljepoti i prijemčivosti programa koje će izvoditi i dodatno popularizovati instrument, afirmaciji naših umjetnika na festivalu uz ravnopravan položaj sa ostalima, upoznavanju mladih gitarista sa renomiranim umjetnicima i vrhunskim graditeljima gitara kroz koncertni program, predavanja i majstorske radionice.
Još jedan segment jesu radionice, pa će tako Marković i Bogosavljević posjetioce upoznati o načinu izrade gitare, počevši od drveta koje se koristi i Ogrizović o tremi. Zbog čega su ove teme krucijalne za prvi međunarodni festival ,,Dani gitare u Podgorici“?
– Predavanja koja ste pomenuli biće prava poslastica gitaristima, kako profesorima tako i učenicima. Načini kako se grade vrhunski instrumenti, koje drvo ili kombinacija drveta se koristi pri izradi, kako i zašto njihove gitare tako izgledaju i zvuče čućemo iz prve ruke – od graditelja gitara ,,SAMAR”. Još jedna interesantna tema koja se odnosi generalno na izvođače na svim instrumentima, ne samo gitariste biće tema o tremi. Ugledni beogradski univerzitetski profesor i gitarista Vera Ogrizović će nam otkriti kako je kontrolisati, suzbijati, boriti se protiv nje.
Ono što je još karakteristično jeste slobodan ulaz na koncerte i predavanja, te uvođenje novine u vidu Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović“ kao koncertne dvorane. Zbog čega ste se baš odlučili za ovaj prostor?
– Više je razloga zašto je biblioteka mjesto na kojem će se održati festival. Pamtim biblioteku decenijama unazad kada sam još kao učenik nastupao na mnogim književnim večerima gdje sam sticao sviračko samopouzdanje i koncertnu praksu. Sa druge strane, festival svojim angažmanom kao nova gradska manifestacija ima potrebu otvaranja novih gradskih prostora za potrebe kulturnih događaja. Upravo festival gitare će u biblioteci promovisati novu akustičnu salu u kojoj će po prvi put biti organizovani koncerti.
Želja je da se promovišu i crnogorski gitaristi. Jedan od Vaših učenika bio je Miloš Karadaglić, koji je već stekao svjetsku slavu i prepoznatljivost u svijetu. Koji su to mladi gitaristi, početnici, učenici, kod kojih prepoznajete ,,žicu za gitaru“, kako se to u žargonu kaže?
– Ima ih, ali ne tako često. Da bi stvorili dobrog učenika potrebno je mnogo stvari da se poklopi. Talentovani učenik mora da posjeduje posvećenost instrumentu, da voli to što radi i da ga ljubav prema instrumentu i muzici motiviše ka novim zahtjevima. Proces stvaranja mladog gitariste je dugotrajan proces, a najbitniji period toga procesa je srednja škola. U njoj mladi umjenik, ukoliko je posvećen, uči i razvija sve elemente profesionalizma. Kada to postigne, vrata mnogih evropskih akademija su mu širom otvorena.
Na Vašem primjeru, zatim primjeru Darka Nikčevića, Miloša Karadaglića, Filipa Gavranovića i još mnogih crnogorskih gitarista, to se čini lakim, ali koliko je zaista teško gitaristima iz Crne Gore da postanu prepoznatljivi u inostranstvu?
– Kada živite i radite u velikoj zemlji, predstavljate se tamošnjim medijima, publici, menadžerima, poznatim koncertnim prostorima koji su često jedni od najpoznatijih u svijetu. Signal iz takvih sredina mnogo se jače oglašava u svijetu nego onaj iz male zemlje. Samim tim, jako je teško iz Crne Gore biti prepoznatljiv u inostranstvu. Ali, sa druge strane, nema ništa ljepše nego kada živite u svojoj zemlji iz koje putujete i širite svoju kulturu ka zapadnim civilizacijama. Iz tih razloga mnogi naši talentovani učenici nastavili su graditi karijeru u razvijenijim sredinama. Navedeni primjeri to dokazuju.
Bojana Radonjić
Foto: Facebook
