DRUŠTVO SLAJDER
TALENTOVANI UČENICI GIMNAZIJE ,,PETAR I PETROVIĆ NJEGOŠ“ IZ DANILOVGRADA: Radoznalost i upornost stoje iza svakog uspjeha
Oljenka Zuber je profesorica Italijanskog jezika u JU Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“ od 2006. godine. Ona za MNE magazin ističe da ,,njeni gimnazijalci uče italijanski jezik kao drugi strani jezik, ali da ga veliki broj njih bira kao obavezni izborni predmet u želji da po završetku školovanja imaju znanje još jednog stranog jezika“.
-Talenat učenika, želja za usvajanjem novih znanja, njihova radoznalost vas stalno motivišu u radu. Trudim se da njihovo interesovanje za italijanski jezik produbim i probudim u njima želju za daljim istraživanjem, proučavanjem italijanskog jezika, kulture i civilizacije. Upravo zbog toga, ove godine, maturanti su kao destinaciju odabrali Italiju i posjetili Rim, Firencu, Veronu i Veneciju. Veliko je zadovoljstvo raditi sa talentovanim učenicima kojih u našoj školi ima mnogo. Veoma sam ponosna na uspjeh učenice Ane Martinović, koja je ove godine osvojila drugo mjesto na državnom takmičenju-kaže profesorica Zuber.
Ana Martinović je učenica drugog razreda Gimnazije „Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu. Ljubav prema italijanskom jeziku, kako kaže Ana, raste još od malena.
Ana Martinović
-Fascinirana sam italijanskom kulturom. Uživam slušajući njihovu muziku i gledajući njhove filmove. Zaštitni znak jednog naroda je jezik. Zato sam se trudila da usavršim italijanski jezik kako bih mogla bolje da razumijem njihov narod i kulturu. Od početka školovanja u Gimnaziji, posebnu podršku su mi pružile profesorica italijanskog Oljenka Zuber i razredna Nada Krivokapić. Profesorica Zuber je bila moja mentorka na državnom takmičenju na kojem sam zauzela drugo mjesto. Samo takmičenje je za mene bilo velika čast i prijatno iskustvo. Tokom priprema za takmičenje imala sam podršku svojih profesora, prijatelja i porodice. Pored italijanskog, volim da učim i francuski jezik koji mi predaje profesorica Tanja Kuč. Zavoljela sam ovaj jezik od svog prvog susreta sa njim, smatrajući ga najmelodičnijim jezikom, poslje italijanskog. Mislim da će mi ovi jezici biti korisni u budućnosti jer da planiram da studiram u inostranstvu-kaže Ana za MNE magazin.
Nada Krivokapić je profesorica ruskog jezika od 1980. godine. Veoma je posvećena nastavi ruskog jezika i njegovoj afirmaciji. Dokaz za to su osvojena visoka mjesta na državnim takmičenjima, broj maturanata koji biraju ruski jezik kao izborni predmet i broj maturanata koji idu na studije gdje se po znanju ruskog jezika prepoznaje škola iz koje dolaze.
-Zadovoljstvo mi je raditi na pripremi naših talentovanih učenika za prestižna i zahtjevna takmičenja. Čast mi je što imam ovakve učenike koji su najbolji dio moje karijere. Zato s najvećom voljom ulažem sebe u njihov uspjeh, tako na neki način utičem na njihovu profesionalnu i životnu sudbinu. Čuveni kineski pjesnik i mudrac Lao Ce je govorio da čovjek duguje sebe drugima. Ja sebe dugujem svojim učenicima, posebno najboljima. Zbog svega toga njihovi uspjesi nijesu slučajni- smatra profesorica Krivokapić.
Bojana Šolaja
Bojana Šolaja je učenica drugog razreda. Ona smatra da ,,poznavanjem-učenjem stranih jezika, cijeli svijet može biti kao svoj dom“.
-Upravo to i ljepota jezika me je motivisala da se posvetim ovoj oblasti. Moju sklonost prema jezicima otkrili su nastavnici u osnovnoj školi. Tokom devetogodišnjeg školovanja osvajala sam brojne nagrade. Učestvovala sam na školskim takmičenjima iz engleskog jezika i osvajala prvo mjesto. Dva puta sam osvajala prvo mjesto na školskom takmičenju recitatora i učestvovala na opštinskom takmičenju. Oprobala sam se i u takmičenjima iz prirodnih nauka. U šestom razredu sam zauzela sedmo mjesto na državnom takmičenju iz matematike, a u osmom razredu sam osvojila prvo mjesto na školskom takmičenju iz fizike. Prepoznavši moje sklonosti ka pisanju, nastavnica iz škole 2010. Preporučila je moj literarni rad gospođi Mirki Obradović, tadašnjoj urednici dječije emisije Radija Crne Gore „Radoznalica“. Od tada do danas, redovno objavljujem literarne radove u ovoj, kao i u dječijoj radio emisiji „Budilnik“ koja se svakodnevno emituje u okviru jutarnjeg programa Radija Crne Gore. U okviru pomenutih emisija bavim se i novinarskim izvještavanjem i intervjuisanjem gostujućih javnih i drugih ličnosti čija je profesija i stvaralaštvo vezano za različite oblasti. Zajedno sa saradnicima intervjuisala sam pored ostalih: Dragana Koprivicu (književnik), Sergeja Ćetkovića, Vanju Radovanovića(muzičare), Radmilu Stupar – Đurišić(psiholog), Andriju Miloševića (glumac), Minju Subotu (dječijeg kompozitora i pjevača), predstavnike UNICEF-a, Bojana Marovića (muzičar),Nikolu Vukčevića (režisera), Dušana Đurišića (pisca), Dejana Đonovića (pisca i glumca) i mnoge druge. Bila sam organizator brojnih priredbi u osnovnoj školi sa različitom tematikom. Između ostalih, književne večeri povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, 8. marta – prava žena širom svijeta koja je imala humanitarni karakter i dr. U devetom razredu zajedno sa svojim timom osvojila sam prvo mjesto na školskom takmičenju u debati na temu „Budućnost knjige je u opasnosti“-priča Bojana.
Kaže da je u srednjoj školi nastavila da njeguje svoju ljubav prema jezicima i pisanju i da je u tome podržavaju profesorice Oljenka Zuber (italijanski jezik), Lidija Lakić (maternji jezik), Biljana Pavićević (engleski jezik) i Tanja Kuč (francuski jezik).
-Nastavila se i moja ljubav prema matematici uz podršku profesora Miomira Brajovića. Interesantna mi je i psihologija koja bi mogla biti moje buduće zanimanje. U ovu nauku me je uvela profesorica Anđela Novaković. Planiram da se u budućnosti oprobam na takmičenjima iz nekog od pomenutih predmeta. Godine 2015. postala sam član Mreže Zlatnih savjetnika u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Novembra 2015. godine učestvovala sam kao Zlatni savjetnik na konferenciji koju je organizovao Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore povodom obilježavanja dana usvajanja Konvencije o pravima djeteta. Tada sam učestvovala i na VII zasijedanju Dječijeg porlamenta Crne Gore koji se održava u Skupštini Crne Gore, a organizuje ga Centar za prava djeteta Crne Gore u saradnji sa Skupštinom Crne Gore. Prilikom učešća u parlamentu bila sam jedan od tri kopredsjedavajuća. Od 11. do 13. decembra 2015. godine učestvovala sam na seminaru „Osnaživanje djece na učešće u procesu izvještavanja o pravima djeteta“. Organizatori seminara su bili Centar za prava djeteta Crne Gore i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Na seminaru su imali svog predstavnika i međunarodna organizacija ,,Save the children”-kaže za naš portal Bojana.
Dušan Praščević
Dušan Praščević je učenik četvrtog razreda. On vjeruje da radoznalost i upornost stoje iza svakog uspjeha.
-Sjećam se, još kao dječak, da sam se uvijek divio svestranošću mojih roditelja. Fasciniralo me je to što su moji roditelji znali sve da urade, da poprave automobil, da sagrade vikendicu, da sade u bašti, da urade težak zadatak iz matematike, da naslikaju sliku zadatu na času likovnog i da izrecituju svaku pjesmicu koju smo učili. Zbog ovoga, mogu reći da su oni ti koji su produbili tu urođenu radoznalost koju svi imamo. Kada smo u osnovnoj školi učili o humanizmu i renesansi bio sam oduševljen da Vinčijem, Mikelanđelom i drugim velikanima koji su bili sve, samo ne jednolični. Čitao sam sve više o njima i nisam mogao da vjerujem da pojedinac može dostići toliku izvrsnost na toliko različitih polja. Tada sam saznao sam šta je to renesansni čovjek i na neki način sam se poistovjetio sa njim-priča Dušan.
Kaže da smo danas pod pritiskom da izaberemo put kojim ćemo ići i da ga se strogo pridržavamo, bez razmišljanja i vraćanja nazad. On je svoju srednju školu predstavljao na mnogo takmičenja, u mnogo disciplina preko stranih jezika i debate, do biologije i fizike.
-Najzapaženije uspjehe sam ostvarivao na takmičenjima u debati, ali nit koja povezuje sva takmičenja svakako je odlično druženje i puno novih naučenih stvari. Pored tog formalnog dijela smatram da su i vannastavne aktivnosti dosta bitne i u velikoj mjeri sam angažovan i u njima. Smatram da je srednja škola pravo vrijeme i mjesto za eksperimentisanje sa raznim interesovanjima i talentima, ne bi li na kraju iste imali jasniju sliku o tome šta želite postići u životu. Normalno, postoji mjera u svim stvarima. Ne treba se preširoko razliti pa presušiti, već naći pravi balans između dovoljne širine i dubine da, kada naiđete na korito kojim želite da plovite u životu, imate zaleta da u tome i uspijete. Ovakav način ophođenja doveo me do fizike, koja me oduvijek interesovala, ali dugujem zahvalnost mojim profesoricama, Danki Jovović i kasnije, Svetlani Nikolić, koje su ovo interesovanje pretvorile u pravu ljubav. Takođe, moram istaći pedagoškinju Nadu Vujašković koja je neizcrpan izvor motivacije i razumijevanja kako za mene, tako i za sve ostale učenike-rekao je Dušan.
Katarina Šćepanović
Katarina Šćepanović učenica je prvog razreda i kaže da mnogo voli ruski jezik.
-Imala sam sreće da se još kao dijete upoznam sa jednim od najljepših jezika svijeta, jezikom poezije i umjetnosti , sa ruskim jezikom. Naši kumovi žive u Rusiji i svakog ljeta dolaze kod nas. Dok sam bila mala, donosili su mi crtane filmove na ruskom jeziku, knjige za djecu… Gledajući crtane filmove, slušajući razgovor kumova, polako sam usvajala ruski jezik. Kao učenica OŠ ,,Štampar Makarije“ imala sam mogućnost da u sedmom razredu izaberem da učim ruski, francuski ili italijanski jezik. Naravno, izabrala sam ruski. Časovi nikada nisu bili dosadni: igrali smo igre, slušali rusku muziku… Na taj način smo brzo i lako usvjali nove riječi i gramatiku. Školovanje, a samim tim i učenje ruskog jezika nastavila sam u gimnaziji ,, Petrar I Petrović Njegoš “ . I u osnovnoj i u srednjoj školi sam recitovala na ruskom jeziku na priredbama povodom Dana jezika i Dana škole. Ove godine odlučila sam da se okušam na Državnom takmičenju iz ruskog jezika na preporuku moje mentorke Nade Krivokapić koja je već na prvom času uočila moj talenat i mogućnosti i ubijedila me da, iako sam prvi razred, pokušam. Ja volim izazove i rado sam prihvatila ovaj poziv. Naporno smo radile, učile i vježbale u toku pet mjeseci i sigurna sam da nikada ne bih postigla ovaj uspjeh bez njenih smjernica, savjeta, uputstava. Uz mnogo truda i rada, pomoć i podršku moje mentorke, i naravno uz svakodnevnu podršku roditelja, ostvarila sam izvanredan uspjeh. Iako sam učenica prvog razreda, a takmičila sam se u kategoriji sa trećim i četvrtim razredima, osvojila sam prvo mjesto. Ovo priznanje mi je jako važno zato što sam uložila mnogo truda i vremena. Takođe, u toku priprema za takmičenje mentorka mi je davala da čitam rusku klasičnu literature, koja me je oduševila-kaže Katarina.
Ona, osim ruskog jezika, mnogo voli i prirodne nauke, a naročito hemiju.
-U toku osnovne škole, takmičila sam se iz hemije na Olimpijadi znanja na Prirodno-matematičkom fakultetu i na Državnom takmičenju. Prošle godine sam osvojila četvrto mjesto na Državnom takmičenju iz hemije. Učestvovala sam i na praktikumu hemije na Ljetnjoj školi nauke 2015. na Ivanovim koritima, koju organizuje Fondacija za promociju nauke ,,Prona“. To je bilo veliko iskustvo za mene, zato što sam upoznala mnogo mladih zaljubljenika u nauku i znatno proširila svoja znanja. Svako takmičenje za mene predstavlja novo iskustvo, novi izazov, mogućnost stvaranja novih prijateljstava. Svim mladima koji vole da uče, rade na sebi i imaju planove za budućnost savjetujem da upišu gimnaziju, zato što je to škola, koja će ih sigurno dovesti do cilja-poručila je Katarina.
Luka Glomazić
Luka Glomazić je učenik četvrtog razreda i kaže da, kao i većina djece u tim godinama, teži ka tome da treba što više zna.
– Roditelji su me kroz različite igre i kvizove prilagođene mom uzrastu postupno uveli u taj čudni svijet u kojem sam se nalazio i stalno su pokušavali da mi objasne kako taj svijet funkcioniše. Iako su za mene teme takvog tipa bile previše komplikovane i zamarajuće, kasnije je postalo jasno da je to bio dobar temelj za učenje koje predstoji. Od početka školovanja volio sam prirodne nauke. Najprije je to bila matematika, a od sedmog razreda osnovne škole počeo sam se interesovati i za fiziku. Vremenom su se moja interesovanja pretvorila u pravu ljubav prema nauci. Pored roditelja i cjelokupne porodice koja me je oduvijek podržavala, veliku ulogu imaju profesori koji su bili predusretljivi i omogućili mi da razvijam svoj talenat. Uz pomoć profesorica Jadranke Radović, Biljane Stojkanović i Svetlane Nikolić stekao sam adekvatno znanje iz mnogih oblasti koje mi je omogućilo da bolje razumijem neka pitanja iz djetinjstva i tako zadovoljim svoju znatiželju. Takođe, u mom životu i radu veliku ulogu imaju moji prijatelji koji mi pružaju konstantnu podršku i podstiču me da postignem što više. Pored svega toga, smatram da je najbitnija motivacija koju pružam sam sebi. Želja za znanjem i radoznalost koju sam razvijao od malih nogu mi omogućavaju da istrajem u ovom poduhvatu i ostanem na pravom putu-priča Luka.
On podsjeća da u svijetu nauke ima puno velikih ličnosti i da su svi na svoj način genijalni.
– Za mene su svi oni kolektivno uzor, kao cjelina. Smatram da ih ne treba upoređivati i pokušavati utvrditi ko je svijetu pružio više i ko je, kako se to često može čuti, bio „bolji“. U nauci nije bitno ko je bolji, niti se otkrića uglavnom mogu porediti po važnosti. Sva otkrića su važna za određenu sferu života, a sve velikane pokreće jedna i jedina bitna zajednička osobina – nepresušni izvor njihove radoznalosti. Od kad sam saznao da postoje takmičenja, redovni sa učesnik istih. Nadmetanja ovakvog tipa su mi uvijek bila dodatni razlog da se bavim fizikom. Ne zbog samog takmičenja sa drugim ljudima i mogućnosti osvajanja nagrada, već zbog toga što je to način da provjerim svoje znanje i napredak. Naravno, takmičenje je odlična prilika za sticanje novih prijatelja i upoznavanje ljudi sa sličnim interesovanjima. Veliki dio mog društva danas čine baš oni koje sam upoznao zahvaljujući takmičenjima na kojima smo zajedno učestvovali. Učestvovao sam na ljetnjim i zimskim naučnim kampovima i festivalima nauke, koje organizuje Fondacija za promociju nauke „Prona“ i tako dobio mogućnost da čujem predavanja uvaženih i renomiranih profesora i studenata širom svijeta. Kada se ne bavim konkretno fizikom, dosta vremena provodim baveći se astronomijom, muzikom, pisanjem i sportom. Mada i pored svih hobija koje imam, najviše volim da provodim vrijeme u zanimljivim razgovorima u krugu porodice i prijatelja-zaključuje Luka.
Kada je škola u pitanju, dodaje on, smatram da većina ljudi naiđe na dvije velike raskrsnice. Jedna se nalazi na kraju osnovne škole, a druga na kraju srednje. Odluke kada je u pitanju smjer u kojem treba poći polazeći sa tih raskrsnica su jednako važne i teške. S obzirom da sam maturant, trenutno se nalazim na svojoj drugoj raskrsnici. Veoma je važno opredijeliti se na odgovarajući način jer će to uticati na čitav život koji je preda mnom. Što se tiče raskrsnice koju sam već prošao, ubijeđen sam da je za sve one koji gaje ljubav prema naukama, prirodnim ili društvenim, gimnazija pravi izbor.
Stefan Šćepanović
Stefan Šćepanović je učenik četvrtog razreda, a njegova ljubav prema matematici, a kasnije i prema prirodnim naukama počela je još od prvih školskih dana. Od početka mu je predstavljalo zadovoljstvo da rješava zadatke, da sazna po kojim to zakonima se dešavaju procesi u prirodi.
-Iz velike želje za znanjem i interesovanje prema nauci, počelo je i učešće na takmičenjima. U osnovnoj školi sam išao na takmičenje iz bilogije. Moj talenat su prepoznali i dalje razvijali profesori u gimnaziji i na tome sam im mnogo zahvalan. U gimnaziji, sam učestvovao na takmičenjima iz biologije, hemije i fizike. Ovom prilikom moram pomenuti profesoricu biologije Nadu Janković i profesoricu hemije Senku Đurović koje su bile moji mentori predhodnih godina. Ipak, predmet mog interesovanja je fizika, pa sam ove godine osvojio treće mjesto na državnom takmičenju iz fizike i zahvalan sam profesorici fizike Svetlani Nikolić koja je bila moj mentor i pružala mi podršku i pomoć u pripremi za takmičenje. Takmičenja za mene predstavljaju izazov, razlog više da se dodatno spremam, izučavam, istražujem… Ali i priliku da sretnem učenike sličnih interesovanja i osjetim draž priznanja znanja, talenta i truda. Takođe, volim i da pišem, da izrazim svoje trenutno osjećanje i stav prema nekoj temi. Na konkursu koji je objavilo Ministarstvo prosvjete Crne Gore, povodom obilježavanja 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, za rad „Njegoš-pjesnik i državnik“ osvojio sam treću nagradu. Želim da istaknem da sam zaista ponosan na ovu nagradu, jer je za mene odgovornost i zadovoljstvo razmišljati i pisati o umnom vladiki Radu-kaže Stefan.
A, kada zatvori knjige sa brojkama i formulama, Stefan voli da se odmori uz muziku, i svoju harmoniku.
-Završio sam Nižu muzičku školu, Odsjek harmonika, tako da sam učestvovao i na koncertima koji su organizovani u okviru Muzičke škole. Sva moja interesovanja, sve moje ambicije i želje za uspjehom podržava moja porodica. Posebno mi znači što imam društvo koje me takođe podržava, razumije i raduje se svakom mom uspjehu. Sada, kao maturant, mogu da kažem da je ponos biti učenik gimnazije, imati profesore koji su dobri i pedagozi i stručnjaci, i sa svim tim stečenim znanjem i saznanjem zakucati svijetu na vrata. Tako da bih svim osnovcima preporučio da njihov izbor bude gimnazija, jer je to škola koja pruža znanje, obrazovanje i poznavanje opšte kulture, i prava je odskočna daska za životno hodočašće. A, uz dobru organizaciju, redovan rad i marljivost, rezultati neće izostati. Siguran sam da je znanje neiscrpna snaga i temelj za ostvarenje ciljeva i želja u budućnosti- zaključuje Stefan.
