ART SLAJDER
RADE ŠERBEDŽIJA GOST ,,NOVE KNJIGE”: Ako se ne pokušaš oduprijeti zlu bilo koje vrste, ono će samo rasti
Glumac i pisac Rade Šerbedžija sinoć je u ,,Gradskoj knjižari” u Podgorici kao gost izdavačke kuće ,,Nova knjiga” govorio o književnom, muzičkom i filmskom radu i najavio da je u toku pisanje nove knjige ,,Green card” o životu i radu u Londonu i Americi. Objaviće je ,,Nova knjiga”, jer ,,nova knjiga treba da se radi u ,,Novoj knjizi””.
– Knjiga koju pišem je poslijeratna knjiga, tako da je zadovoljstvo pisati je. Blaga je i smiješna, iako je ujedno tužna. Napisao sam 143 stranice. Pisao sam o mom životu tamo, o mišljenju o Americi, suprotnostima, različitostima, apsurdnostima i pozitivnim stvarima Amerike i ljudi. Onda sam pisao o ljudima sa kojima sam radio, Vanesom Redgrejv, Kjubrikom, Tomom Kruzom. O svima sam pisao, nekima više, nekima manje, kako me je ko zaintrigirao – rekao je Šerbedžija.
Nakon smrti njegovog vjenčanog kuma, prijatelja sa kojim je osnovao teatar ,,Ulisis”, čovjeka koji je bio najzaslužniji za to da se ,,Do posljednjeg daha” pojavi, Borisa Slavujčića, prestao je, kaže, pisati osam godina. Iza njega umrli su mu još neki bliski prijatelji. To ga je, kako priznaje, pokosilo.
– Tako da ću sve to morati staviti u jedno poglavlje i napisati esej o smrti. Dobro je da sam nastavio pisati. Kad nešto radiš sa strašću i kad ti se dogodi prekid, ne samo u pisanju, bilo čemu, onda je najgore zatvoriti vrata. Treba ih otvoriti u svemu tome, pa i u životu. I ako želiš nekome oprostiti, a ne možeš, ma samo otvori vrata i zalupi odmah, sjutra ćeš otškrinuti, pa ćeš opet zalupiti, preksjutra ćeš otvoriti pa nek stoje otvorena neko vrijeme. Četvrti put ćeš proći kroz njih i pustiti da neko uđe. Tako je isto sa pisanjem. Jednostavno sam sjeo i napisao doslovno jednu rečenicu. Sjutradan sam napisao sedam rečenica. Već sam treći dan napisao cijeli esej – rekao je Šerbedžija o tome kako se desilo da nastavi da piše.
Drago mu je da je u Podgorici.
– Uvijek sam volio doći ovdje kod vas. Nisu kurtoazije ove rečenice. Imam puno prijatelja Crnogoraca i kad god sam dolazio bilo mi je dobro tu kod vas. I zadnji put mu je bilo lijepo i ugodno. Mislim da je ova kombinacija u kojoj se tretiram kao pisac i glumac najbolja. Ovako me ozbiljnije doživljavaju ljudi – rekao je Šerbedžija.
Velika je hrabrost, kako kaže, objaviti pjesmu.
– Ja sam smogao tu hrabrost i sjećam se kad sam objavio prvu knjigu pjesama u subotičkim novinama. Zvala se ,,Promjenjivi”. Knjiga je imala dosta uspjeha i počela se prodavati. Predgovor mi je pisao Igor Mandić, moj prijatelj. Sjećam se da je štampano 2.000 primjeraka. U tri nedjelje je otišlo 1.000 primjeraka – počeo je priču Šerbedžija.
Sa izdavačem tih pjesama je igrao tenis i on mu je otkrio da je neko iz Beograda kupio 1.000 Šerbedžijinih knjiga. Kaže da je bio iznenađen. Iza ove priče krila se još jedna koja je izazvala smijeh u sali.
– U Beogradu imam prijatelja Andreja Popovića… Bili smo toliki prijatelji, da sam imao ključ od njegovog apartmana u Beogradu. Dolazim jedno veče tada iz Subotice, bilo je negdje oko deset sati naveče, otvaram apartman, vidim tamo sve lijepo, kosi krov. Natočim sebi viski i vidim tamo u uglu pada svijetlo na neke knjige. Sve su iste, crno-zelene. Dođem tamo, mojih 1.000 knjiga. Ja ga čekam. Dolazi on oko 12 sati. ,,O, zdravo Raki, kako si?” Rekoh: ,,Dobro, dobro, što znači ova hrpa knjiga tamo?” Kaže on: ,,Raki, pa ne mogu ja tek tako da dozvolim da se blamiraš.” – ispričao je Šerbedžija gdje je završilo tih čuvenih preostalih 1.000 primjeraka njegove prve knjige poezije.
Anegdote, smijeh i aplauz su se nastavili i u drugoj priči.
– Zatim sam izdao drugu knjigu. Zvala se ,,Crno crveno”. Bila je jako ambiciozna knjiga modernog dizajna. Kratka pjesma, odjedanput cijela stranica bijela. Pokazao sam ocu knjigu. To je bilo ’80. i neke godine. Tad je on imao oko 70 godina, sad ima 103. Živi u Beogradu. Donesem mu ja tu knjigu. Rekoh: ,,Tata, pogledaj, kako ti se čini?.” On gleda i kaže: ,,Pa, dobro je, sine, ali ima mnogo neiskorišćenog prostora” – prisjetio se Šerbedžija na šta je publika prasnula u smijeh.
Osvrnuo se potom na rad na knjizi ,,Do posljednjeg daha”.
– Morao sam pisati što je u meni duboko vrilo, a to je, prije svega, rat u mojoj zemlji, za koji sam mislio da nikada neće biti, pa sam se prevario. Bila je muka izbacivati sve te misli. Ima mnogo stvari koje nisam napisao, a nije ni bitno – kazao je Šerbedžija.
Šerbedžija kaže da ne gleda puno filmove drugih, a svoj nijedan nije pogledao. To mu je, kako kaže, prešlo od Pavla Vuisića. I za njega je ispričao anegdotu:
– Sjedimo nas dvojica tako i, naravno, družimo se. Negdje smo snimali u Crnoj Gori, na nekom malom mjestu, kafanica pored puta. Paja nju baš izabere kao jako interesantno mjesto. Sjedimo, dva metra od nas prolaze kamioni. On uživa. Pred nama litra banatskog rizlinga i kisjela voda. Jedemo škembiće. Mi se družimo, ali s njim se uglavnom ćuti. Prolaze sati, ćutimo. ,,Al je dobar ovaj kamion što prođe.”, kaže on. ,,Baš jeste”, kažem ja. Sad opet 15 minuta ništa. Dobacuje šibicu u tišini. ,,Što kiša neprestano pada.”, opet on nakon deset minuta. A neposredno prije tog našeg susreta napisao sam pamflet o jugoslovenskom filmu i kulturi. Napisao sam da je nonsens da toliki jugoslovenski filmovi, teatri, muzeji, biblioteke, sve što spada pod kulturu je manje od budžeta ,,Neretve” Veljka Bulajića. Nisam to napisao iz ljubomore – prisjetio se Šerbedžija.
Dočekan je ,,na nož”. Svi su, kako kaže, rasturili po njemu, da je ljubomoran, da nikad neće biti glavni glumac.
– Napišem ja razočarani, cinični komentar na sve to. Danijel Dragojević, veliki pjesnik me je sreo i rekao mi je: ,,E, moj Rale, kad se izvuče mač iz korica, onda se treba zasjeći”. Niko u Jugoslaviji od mojih prijatelja nije stao u moju odbranu, jedino Paja Vuisić napiše u velikom intervjuu: ,,Onaj Šerbedžija, moj drugar, ono što je napisao, sve ima pravo. I to znadu svi filmski radnici Jugoslavije, ali su svi p…. pa ćute”. I to je prvi put, kada smo sjedjeli u kafani, da sam ga sreo poslije toga. To je izišlo prije deset dana. Ja mu ne govorim ništa: ,,Hvala ti, Pavle”, jer znam da se takvom čovjeku to ne treba reći. Reći će mi: ,,Ajd, ćuti, šta pričaš gluposti.” Pa zato bolje da ne spominjem. Tako u toj tišini, on kaže: ,,Je li, p…. ti m…., ti meni ni hvala što ti ja ono kazah!” – ispričao je Šerbedžija i zasmijao sve u sali.
On je kazao da je bilo vrijeme kada je bio kolovođa svih protesta u zemlji koja se zvala Jugoslavija, kad su se pisale peticije. Morao je napustiti Srbiju i Hrvatsku jer se usprotivio šovinizmu, nacionalizmu, ratu i svim pošastima.
– Živimo na jednom mjestu jedni uz druge i ako uđu svi u Evropu, granice će se izbrisati i svi ćemo biti Jugoslavija. To je paradoks slavenskog naroda. Uvijek ćemo biti južni Sloveni, čak i onda kada mi to ne želimo. Za druge ćemo uvijek biti južni Sloveni. I ništa drugo, nikada. Duboko sam uvjeren da je došlo, za mog života sigurno ne, već ovih mlađih, možda će i biti nekih pokušaja, ne da se stvara Jugoslavija, nego da smo svjedoci normalnog i civilizovanog života tih susjeda – kazao je Šerbedžija.
Rekao je da svega ima u današnjim događanjima, a o njima će pisati u knjigama, jer umoran je od komentarisanja.
– Neću da dozvolim mangupima da me razapinju, da krivo tumače, da ih krivo citiraju i da ja sad odgovaram nekom nešto o tome. Jedva čekaju da nekog uhvate te vaši kolege novinari koji od te jedne interesantne profesije ponekad čine užas – poručio je Šerbedžija.
Poručio je da je važno u teškim vremenima biti hrabar, ,,jer ako ne kažeš, ako ne protestuješ, ako se ne pokušaš oduprijeti zlu bilo koje vrste, ono će rasti.” To je najbolje izrazio kroz pjesmu o hrabrosti Antuna Martinovskog Babe koju je odrecitovao.
Prisjetio se i koncerta sa Arsenom Dedićem u ,,Lisinskom”.
– Pojavio se i bio je briljantan. Nije pjevao 12 pjesama, pjevao je 16. Stajao sam sve vrijeme kraj njega na sceni, pjevali smo zajedno pjesmu ,,O, mladosti”. Insistirao je da samo on svira na klaviru ,,Ne daj se Ines”, a ja recitujem. I svo to vrijeme, na mom koncertu, toliko sam uživao, jer sam se pretvorio u ono što sam bio cijelog života, najveći obožavalac poezije i pjesama Arsena Dedića – rekao je Šerbedžija.
Nakon oficijenog izlaganja Rade Šerbedžija je za MNE magazin demantovao informacije koje su se pojavile u nekim medijima da učestvuje u dva projekta o Tesli.
– Ja više ne znam u koliko filmova o Tesli učestvujem. Od toga nemam nikakve dogovore. Ljudi me stavljaju u projekte. To je tako dok rade pa hoće da dobiju pare za projekte. Onda naprave neki spisak glumaca sa kojima su sarađivali. Za te projekte nikad me niko nije zvao. Ali neki jesu. Ima jedan moj prijatelj Arto iz Finske koji je napravio scenario o Tesli i hoće da mu ja igram jednu od glavnih uloga i hoće da Teslu igra moj veliki prijatelj, stranac, neću da spominjem njegovo ime. To je jedini film za koji znam i čiji sam scenario dobio da pročitam. Super je ideja – rekao je Šerbedžija.
Šerbedžija će večeras sa bendom ,,Zapadni kolodvor” u 20 sati održati koncert u Crnogorskom narodnom pozorištu. Organizator je Izdavačka kuća ,,Nova knjiga”, a pokrovitelj Ministarstavo kulture Crne Gore, uz podršku Best Western Premier hotela Montenegro.
B.R.
Foto: B. Šekularac
