– Više od pola svog života sam provela osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi. Sada kada sam napunila 50 godina shvatila sam prave vrijednosti života. Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale cijeli život:
Prestara sam da ćutim
Ne želim više da ćutim kada mi neko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim klimati glavom ili se složiti sa svakim glupim i samozadovoljnim čovjekom. Ne želim da ćutim na nepravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas vikati jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi ćutalo.
Prestara sam da se brinem kako izgledam drugim ljudima
Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne ,,moraju” svakih dvadeset dana da farbaju kosu da bi prekrili sjede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice i brinuti što im se vide bore od brige i smijeha.
Sada sam dovoljno stara da znam da sam najljepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora, ne zna im se broj, sjeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam.
Ono pitanje ,,šta će komšije reći?” ne dotiče me već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.
Prestara sam da imam sitne male grijehove
Sada sam dovoljno stara da imam samo – grijehove! Sladoled nedjeljom sam preimenovala u sladoled svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grijehovima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti porasli.
Prestara sam za neudobnu obuću
Sada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje godinama je ograničavala visoka potpetica. Nijesam mogla hodati tempom kojim sam htjela. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo … Sada nosim samo ravno i to je to! Srećna sam kada naiđem na dvije iste čarape dok se obuvam …
Prestara sam da se izvinjavam za svinjac u kući
Svinjac mi je u kući jer imam nešto pametnije da radim od čišćenja. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista “kao apoteka!”
Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući
Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nijesam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi.
Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju
Zašto trpjeti neke nadobudne seljačine koji mi vade živce. Daleko im lijepa kuća. Imam dovoljno godina da znam ko mi odgovara, a ko ne. Onaj ko mi ne odgovara više me nikada neće vidjeti očima.