O komadima odjeće za koje se može reći da su preteča modernog rublja, za portal Onogošt govori modna kreatorka Jelena Đukanović.

U svojoj kolekciji ima ih na desetine. Raznih velična. Logično. Ne krije da je fascinirana, kako formom tako i etnološkom stranom nakurnjaka.

„Nosili su ga Crnogorci, Hercegovci, mještani Like, Korduna, planinskih krajeva Srbije. Bez njih se  nije mogao zamisliti život u surivim zimski uslovima. Mislim da je bio veoma zastupljen jer su primjerci koji su pronađeni i koje sam vidjela na izložbama bili skroz autentični. Na njima je bilo dosta ukrasa, znači dosta posvećenog rada, nije to bilo samo da se, eto, napravi. Znate s koliko su ljubavi plele žene nekad svojim muževima čarape, a zamislite tek ovo“, govori kroz osmjeh Jelena.

Što zbog naziva, što zbog namjene tek, priznaje ona , nakurnjaci su uvjek pravi hit i nezaobilazan povod za šale kad god se sa njima pojavi na izložbama.

„Pa ljudi prvo misle da su futrole,  a kad im objasnim onda me i pitaju da li ih radim po sjećanju  i uzimam li mjere“, prisjeća se ona dogodovština sa izložbi.

Učestvovala je kaže dosad na tri izložbe malih formata. Nakurnjaci, kaže, znaju i dobro da se prodaju. Nebičnost uvijek privuče pažnju.

„Prodala sam dosta radova. Bude zanimljiv kao poklon, kao geg ili šala, ili čak umjetnički rad koji krasi mjesto u kući“, kaže Jelena.

Ona svoje nakurnjake radi od filca, a inače su se, kaže, radili od raznih materijala, a najčešće su zbog kontakta sa tijelom, pravljeni od finije pređe, jagnjeće vune. Kaže da je gledala nakurnjake koji imaju i drugi dio, takozvani torbak za testise, ali ona se opredijelila samo za ove jednodjelne.

„Nije me zanimalo da ih kopiram,  zanimaju me isključivo kao meka skulptura i cilindrična forma“, kaže Jelena za kraj razgovora.

Nakurnjak, tradicionalni modni brend našeg podneblja, možda jednog dana nađe svoje mjesto, u nekoj modernijoj formi, i u ostalim djelovima svijeta.

Darko Bulatović za onogost.me