To što svoj jezik volim priječi me da se odričem ijednoga njegovog dijela, ijedne jedincate riječi. Ne zanima me kako će ko to politički ili nacionalno konotirati. Meni jezik nije političko sredstvo, a nacionalna mi je pripadnost neusporedivo manje važna od jezične. Naciju ću rado i spremno izdati, ali jezik ne mogu i neću, rekao je dobitnik Njegoševe nagrade Miljenko Jergović.
n je kazao da misli da loša književnost počinje onog trenutka kada pisac počinje razmišljati o svojim obavezama prema čitaocima.
„Ovo govorim s punim uvjerenjem, i to prije svega kao čitalac. Izbjegavam pisce koji umišljaju neku obavezu prema meni. Volim one koji za mene niti ne znaju. Ali naravno, Njegoševa nagrada me višestruko obavezuje: zbog crnogorske države koja dodjeljuje, zbog veličanstvenog niza prethodnih dobitnika (takav niz ne postoji ni kod jedne nagrade, a ni na jednoj drugoj listi niti spisku u južnoslavenskim književnostima), zbog članova žirija, ali prije svega i iznad svega drugog, obavezuje me Njegoševim imenom. On je taj pjesnik nad ovim jezikom, kao što je Dante nad talijanskim, Gete nad njemačkim ili Šekspir nad engleskim. Pritom, ne govorim o Njegoševom mitu, nego govorim o jeziku i o poeziji“, rekao je Jergović za Pobjedu.
Jergović je naglasio da Crnu Goru voli zato što nije samo visoka, nego je i široka.
„Već i sama činjenica da ova država ima Njegoševu nagradu, kojom obuhvata sav imaginarni prostor od Karavanki i Ljubelja, preko dinarskih planina, Bosne i Srbije, sve do Crnog mora, Varne i Burgasa, govori o širini Crne Gore. Naše male državice imaju tu nevolju što su na imaginarnoj i kulturnoj mapi još manje i uže nego što ustvari jesu. Crna Gora tome se opire. Ona se širi, i biva sve veća“, dodao je on.
Prema njegovim riječima ugodno ga iznenadilo kada je film Ivone Juke „Ti mene nosiš“ izabran za crnogorskog kandidata za „Oskara“.
„Ivonin film je sjajan, jedan od nekoliko najboljih naših, južnoslavenskih filmova otkako smo se 1991. razišli, crnogorski kreativni i producentski ulog u njemu nije mali, ali od svega toga je veća crnogorska odluka da o tom ulogu povede računa na takav način da film i prihvati kao svoj. Volio bih kada bi se Balkan malo pomalo počeo voditi za ovom vrstom crnogorskih primjera“, zaključio je on.