ART SLAJDER
DUŠAN KOJIĆ KOJA (DISCIPLIN A KITSCHME): Milan Mladenović je zauvijek tu
Sastav ,,Disciplin A Kitschme” priredio je izvrstan nastup na ,,Bedem festu”
Sastav ,,Disciplin A Kitschme” osnovan je u Beogradu krajem 1981. godine, ali pod ovim nazivom postoji posljednjih 20 godina.
Grupu je osnovao basista Dušan Kojić Koja nakon prelaska iz benda ,,Šarlo Akrobata”, gdje je svirao sa Milanom Mladenovićem, kasnije frontmenom sastava EKV. Kojić je početkom mjeseca sa bendom priredio koncert za pamćenje na ,,Bedem festu” u Nikšiću, gdje je publika horski pjevala od prve do zadnje pjesme.
Povoda za današnji razgovor je mnogo, od toga da se na ovaj dan obilježava 57 godina rođenja Milana Mladenovića, zatim novog albuma, muzičke scene devedesetih u Londonu i danas, Crne Gore do aktuelnog potpisivanja peticije za ukidanje rijaliti programa.
Često ste gost u Crnoj Gori, čak i kad nemate svirke. Što Vas to dovodi kod nas?
– Jedan mali dečko.
Proteklih sedmica bila je u Srbiji aktuelna peticija kojim bi se ukinuli rijalitiji. Vaš stav povodom toga?
– Ne znam koliko će zaista peticija bilo šta pomjeriti, ali je bitno da postoji takva svijest kod ljudi. Bitno da plamen bune tinja, razgoreće se kasnije. Nadam se i brže nego što se misli. Opet, nekakve prave altenativne tipove to ne bi trebalo ni da zanima, ali s obzirom da nam čak i opšta mjesta škripe, treba obratiti pažnju i na ovo.
Danas se obilježava 57 godina od rođenja Milana Mladenovića. Kako je bilo svirati i družiti se sa njim?
– Prvo smo se poznavali i družili kao tinejdžeri, ja sam npr. prisustvovao većini koncerata ,,Limunovog drveta”, potom smo imali neke zajedničke jam session nastupe, da bi na kraju i zaista zasvirali, prvo kratko u zadnjoj postavi ,,Limunovog drveta”, a kasnije u ,,Šarlu Akrobati”. Milan, kao i svi ostali naši prijatelji koji nisu više fizički sa nama, ustvari su zauvijek tu. Naime, ovo malo nas što je ostalo, kad se nađemo i spomenemo nekog od naših prerano otišlih prijatelja, i dalje o njima pričamo u sadašnjem vremenu, skoro kao da smo se vidjeli prije nedjelju dana.
Živjeli ste i radili u Londonu deset godina. Kako je devedesetih bilo raditi u Londonu i da li biste se i danas odlučili na taj potez?
– Već s kraja prve polovine osamdesetih, po potpunom jenjavanju interesa britanske muzičke industrije za post punk ili new wave, i izbacivanjem programiranih i lažno zabavnih trendova poput novog romantizma ili elektro sint pop-a, atmosfera u Londonu je bila daleko od onog entuzijazma koji su donijeli pank bendovi. Da ne pominjem pretjerano british blues boom 60-tih i Hendrixa koji je djelovao u Londonu. Ustvari, industrija je ponovo preuzela na trenutak uzdrman tok kojim ide popularna muzika i brže-bolje sve vratila u svoje anemične i vrlo isplative kolosjeke. To se samo granalo i u devedesetim nije bilo ni najmanje ugodno njegovati neki svoj muzički izraz, koji je potpuno van puta kojim industrija planira da svi idu. Koncept radikalnog miješanja bas-gitarske buke i tehno, kasnije jungle, muzike samo je dodatno izazvao nedoumicu kod onih koji treba da ulože novac u nove nade. A danas je to još grđe, pogasile su se i one zgodne male muzičke radnje, kao i zanimljive alternativne rupe, na djelu je džentrifikacija, što se još definiše i kao ,,socijalno čišćenje”. Taj grad više uopšte ne odiše muzikom, kako je to nekad umjelo da se osjeti. Umjesto prodavnica ploča tu su sad prodavnice suvenira i brendirane odjeće. Na žalost.
Pripremate novi album. Možete li nam reći nešto više o radu na njemu – koje teme obrađuje, kad će biti objavljen, kako će se zvati?
– Naslov nikad ne znam do zadnjeg trenutka i finalizacije albuma, album upravo miksujem i editujem i najvjerovatnije se pojavljuje do decembra. Neke od tema kojima se bavimo su upravo pomenute promjene kojima svjedočimo. Međutim, ima dosta jammovanja, pošto je to, između ostalog, ono što fali današnjoj muzici, gdje je sve prilično neopušteno i stegnuto, čak i kod alternativnih grupa.
Gdje se danas sprovodi ,,disciplina kičme”?
– Zavisi kako ko to tumači. Ljepota takvog imena i jeste u višesmislenom tumačenju. Što se benda tiče, a treba da se benda tiče, djelujemo i djelovaćemo i u ovim sumnjivim i nejasnim trenucima ovog društva i trudićemo se da sviramo što više naokolo, po izlasku novog albuma.
Bojana Radonjić
Foto: Miloš Zvicer Photography
