20.09.2015. u 7:15
Danijela Mujović, novinarka i vlasnica modne agencije ,, Mondaine models” današnja je gošća rubrike ,,U ogledalu”. Kaže da pamti bezbrižne dane djetinjstva provedenog u Bečićima, prvo voditeljsko iskustvo u emisiji radija Budve i mobilni telefon koji je kupila od prvog honorara. Za sebe kaže da je dijete mora, da ne trpi ograničenja kako na poslu tako i u privatnom životu i da voli kafanu. Čovjek je, po njenim riječima, bogat onoliko koliko je vidio i čuo.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Na bezbrižne dane u Ulici ,,Sremskog fronta” u Bečićima, nestašluke od jutra do sjutra koje smo brat, sestra i ja smišljali kad god bi nas roditelji ostavili same kući, na serije “Bolji život” i “Laku noć djeco” poslije kojih su nas slali pravo u krevet, raspuste u Zagori, Nikšiću i Beogradu… I prvom voditeljskom iskustvu tokom osnovne škole u emisiji ,,Pet plus” na talasima Radio Budve.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Počela sam da zarađujem jako mlada. Sa sedamnaest godina počela sam da radim kao novinar kolažne emisije ,,Plima” na televiziji Budva, a čak tri prva mjesečna tv honorara potrošila sam na mobilni telefon Erikson i post paid karticu. Sjećam se da je bio od mahagonija i prilično težak, ali sam ja bila jako ponosna jer sam, za mene tada tako veliku i važnu stvar, kupila bez pomoći roditelja.
Na čemu insistirate u poslu?
-Na suštini, to jest, svemu što će doprinijeti da to što radim u finalu izgleda dobro, moćno, ekskluzivno…Zamaraju me pravila, procedure, forme, birokratija i drugo što stoji na putu mojoj kreativnosti i svemu lijepom što publika treba da vidi. Ne volim stege i ograničenje ni u poslu ni u privatnom životu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Volim knjige. Upravo čitam ,,How to be Parisian wherever you are”. Idealna je za sve one koji znaju engleski, vole Pariz i modu.
Koje jelo najviše volite?
-Ja sam dijete sa mora. U vrijeme sankcija i inflacije jeli smo divlju ribu koju je moj otac sa drugovima lovio po grbaljskim uvalama. Sve iz mora za mene je uvijek poslastica.Do kraja života mogla bih da čupkam brancin, sir iz ulja, rukolu. Da ne zaboravim…bez kvalitetnog bijelog vina moja gastronomska morska priča nije potpuna.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Sreća. Neki je ljudi nikad ne dožive. Ljubav nema formulu. Desi se ili ne.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Prerano preminulog genija, ludog samoubicu i slikara suncokreta – Vinsenta Van Goga. Zaljubljena sam u post-impresionizam.
Putovanje koje pamtite?
-Obožavam da putujem. Imam veliki strah od aviona, ali ni to me ne sprečava da kad god mogu posjetim novu zemlju. Svako putovanje sa mojim suprugom toliko je sadržajno da se zaista ne bih mogla odlučiti za jedno. Mišljenja sam da je čovjek bogat i da vrijedi onoliko koliko je vidio i čuo.
Pjesma vašeg života je?
-Volim kafanu, svirače i starogradsku muziku. Nema pjesme, koliko god stara bila, da ne znam riječi od početka do kraja.
,,Imala je dušu, znala je da voli…” stihovi su koji uvijek probude emociju u meni…