MAGAZIN PREPORUKA
NA DANAŠNJI DAN: Četrdeset pet godina od smrti Džimija Hendriksa
Jedan od najvećih rok gitarista svih vremena Džimi Hendriks ugušio se u 27. godini od povraćanja nakon što je uzeo prekomjernu dozu tableta sa alkoholom 18. septembra 1970. godine.
Danas se u svijetu obilježava 45 godina od tog tragičnog događaja.
Tako je ,,Nju dejli njuz” podsjetio na Hendriksovu pjesmu ,,If 6 was 9” sa albuma iz 1967. godine ,,Axis: Bold as Love”.
– Ja sam taj koji mora umrijeti kada dođe za to vrijeme, pa me pusti da život živim kako ja hoću – pjeva Hendriks.
U tekstu stoji i podsjećanje na posljednji intervju dat ,,Melodi mejkeru” samo nekoliko mjeseci pred smrt u kojem Hendriks priča o tome kako su slavne ličnosti obožavane tek kad umru.
U knjizi o Džimiju Hendriksu ,,Starting at zero” prenešeni su djelovi intervjua koje je davao za razne časopise.
Za časopis ,,Hjumo” rekao je da je zatvorena osoba i da ne voli puno da govori.
– Sve što imam da kažem, govorim putem gitare – rekao je Hendriks.
Nije, kaže, volio obične ljude ili osobe sa obrvama koje su uredno iščupane.
Novinar ,,Mjuzik mejkera” imao je interesantno pitanje koje je glasilo ,,zašto imate takvu frizuru?”
– Mislim da je to zbog toga što mi je otac skraćivao stalno kada sam bio dijete, pa sam u školu išao izgledajući kao očerupana kokoška. Možda sam i zbog toga postao iskompleksiran – iskren je bio Henriks.
Na pitanje zašto nosi dva novčića u cipeli, Hendriks je odgovorio da je to zbog toga jer je samo to imao kada je došao u Englesku.
Kada nije radio, volio je da se opušta slušajući ploče. Nije volio zabave.
Volio je da gleda munje, čitao dosta naučnofantastičnih romana i bajke Hansa Kristijana Andersena. Volio je i ,,Vinija Pua”.
Najviše je volio da jede špagete, tortu od jagoda sa šlagom, kao i pitu sa bananama, zeleniš i pirinač.
Na pitanje ,,koje su sada Vaše ambicije?”, reako je:
– To se mijenja stotinu puta na dan. Nikada ne znate kakvog će oblika biti oblaci prije nego što ih vidite – rekao je Hendriks.
Onda je dodao:
– Imam samo jedan život. Možda neću biti ovdje sjutra, tako da radim što mogu sada.
Nije ga interesovao novac, nije ni znao koliko ga ima.
– Ne znam, ne zanima me koliko ga imam, dok god imam da se prehranim i sviram muziku koju volim – objasnio je legendarni gitarista.
Volio je klasičnu muziku, Hendela i Baha. Maštao o tome da ima mirnu djevojku sa sela koja ne zna da je on poznati muzičar, da ima djecu i dvorište gdje će saditi biljke. Želio je da ima svoju državu, oazu gdje će biti ljudi slični njemu.
– Moj cilj je da se izbrišu sve granice na svijetu – rekao je Hendriks.
Posljednji nastup Džimija Hendriksa bio je 16. septembra 1970. godine u čuvenom ,,Roni Skot's klubu” u Londonu sa Erikom Bardonom i sastavom ,,Vor”.
B.R.
Foto: Alphacoders.com, thenextweb.com
