Porto Novi
DRUŠTVO PREPORUKA

UTOPIJA ILI REALNOST: Osniva se nova država za sve izbjeglice svijeta

14.09.2015. u 10:16

Migrant-Boat-Deaths-03Širom svijeta, haos i nasilje su uzrokovali raseljavanje gotovo 60 miliona ljudi. Živeći u teškim uslovima u siromašnim ili ratom zahvaćenim zemljama, mnogi su primorani da rizikuju svoje živote kako bi se spasili. Trenutna migracijska kriza kojoj svjedočimo već sada ima zastrašujuće ozbiljne posljedice i čini se kao da nema izlaza. Ali, jedan je čovjek došao na ideju o stvaranju države za sve izbjeglice, kao mjestu gdje bi mogli živjeti i raditi, a koju čak ni stručnjaci za migracije nijesu automatski odbacili.

Ne radi se ni o političaru, niti naučniku, Jason Buzi čak ni ne djeluje pri nekoj nevladinoj organizaciji, on je poslovni čovjek koji se bavi nekretninama i kako sam kaže, uopšte nije važno ko je on. Jedino je važno da se u realizaciju projekta koji je već započeo uključi što više ljudi koji mogu podstaknuti promjene koje će dugoročno riješiti probleme svih izbjeglica.

Mnogi će odmah pomisliti da se radi o utopiji, ali činjenica je da ideja nije odbojna stručnjacima za migracije, odnosno, čak i oni koji ne vjeruju u ovaj projekt smatraju da se rješavanju problema izbjeglica zaista treba pristupiti na drugi način. Izbjeglice dolaze iz 93 zemlje širom svijeta, a polovinu od 60 miliona raseljenih čine djeca. Čak devet od 10 ljudi će se naseliti u zemljama u razvoju, najmanje stabilnim mjestima gdje bi im se moglo pomoći. Većina njih se neće moći zaposliti, živjeće doslovno u siromaštvu, neće moći ostvariti državljanstvo i  neće moći dobiti legalan posao ili pravo na školovanje.

Dok će raseljene osobe živjeti bez osnovnih uslova za život i bez ikakvih ljudskih prava, istovremeno se na rješavanje njihovih problema dnevno potroši više od 27 miliona dolara i uprkos plemenitim ciljevima brojnih nevladinih organizacija koje pomažu, sva je ta pomoć samo trenutna. Oni koji prežive bijeg primaju samo trenutnu pomoć u vidu smještaja, hrane i vode, ali time se zapravo ništa ne rješava.

Buzi je do sada oformio internetsku stranicu koja služi za prezentaciju i širenje njegove ideje, a za sada sve finansira sam. Njegov krajnji cilj je kupovina velike količine zemlje gdje bi se smjestila nacija izbjeglica, za što će biti potrebni desetine milijardi dolara, što je svota koja je njemu lično nedostižna. Stoga se nada da će ovu ideju prepoznati i podržati mnoge poznate osobe, kao dobrotvori i promoteri, ali i vlade država svijeta. Takođe, u obzir dolazi i uzimanje zemljišta u zakup ili suživot s malim populacijama u zamjenu za novac. Cijeli projekat nije još detaljno razrađen i na njemu treba raditi, ali je izvodljiv, uz investitore koji bi osigurali radna mjesta, a pitanja socijalne zaštite i političke infrastrukture bi bila riješena naknadno. Kada bi se sve zemlje svijeta uključile aktivno u ovaj projekt, jasno je da bi se našlo rješenje za svaki problem koji može imati jedna zemlja u svom nastajanju.

Naravno, pitanje je bi li izbjeglice uopšte željele živjeti u takvoj državi, ali svakako bi to mogla biti dobra opcija gdje bi mogli živjeti sigurno, gdje bi im mogao biti osiguran posao, školovanje i sve ostale mogućnosti potrebne za normalan život. U tom smislu, neminovno se nameće pitanje – je li stvaranje Zemlje izbjeglica nešto što će nastati zbog poštovanja izbjeglica kao ljudskih bića i rješavanja njihovih problema ili je to način da se druge države riješe problema izbjeglica, odnosno, zašto je lakše stvoriti novu državu nego finansirati poboljšanje njihovih života tamo gdje su sada?

Jasno je da ova ideja u globalu otvara brojna pitanja i dileme, i iako je neki odbacuju kao utopističku ili naivnu, svi se slažu u jednom – trenutni način rješavanja problema izbjeglica nije efikasan što su i pokazale silne tragedije. Nešto se mora promijeniti, jer svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život, baš kao što to navodi Opšta deklaracija o pravima čovjeka, ista ona koja navodi i da ljudi jedni s drugima treba da postupaju u duhu bratstva. Ne bi se moglo reći da su se mnoge države u svijetlu ove krize ponijele baš bratski, pa možda baš zato ova ideja i nije loša opcija. U svakom slučaju, ljudi i vlade širom svijeta trebaju preispitati svoja razmišljanja i postupke, svi mi imamo jednaka prava na život, samo to prečesto zaboravljamo.

Izvori: The Washington Post, The Guardian, Refugee Nation

Piše: Irena Dujmušić za Os Uma