U britanskoj predstavi ,,Audijencija” prikazana je istinita scena u kojoj se Vinston Čerčil žali što mora da se susretne s kraljicom Elizabetom II koja je, prema riječima slavnog premijera, samo dijete. Bilo je to jednog zimskog dana 1952. godine, nedugo nakon što je 25-godišnja princeza Elizabeta, kćerka kralja Džordža VI nakon prerane očeve smrti postala kraljica. Kraljevstvo koje je naslijedila ljepuškasta mlada žena bilo je poslijeratno, puno rana i velikih očekivanja. Njegov premijer – harizmatični Vinston Čerčil vrlo brzo će uvidjeti da je kraljica ipak više od djeteta i njih dvoje razviće gotovo prijateljski odnos s audijencijama koje su umjesto uobičajenih pola sata trajale sat i po. Čerčil je kasnije rekao da su dio vremena redovno koristili za razgovor o konjskim trkama. Njegov nasljednik Harold Vilson nije znao ništa o trkama i ostalim običajima visokih klasa budući da je dolazio iz radničke porodice i kao predani ljevičar zagovarao interese radničkog sloja zemlje, ali on će joj otvoriti vrata prema jednom sasvim novom svijetu u kojem je točila pivo u pubu i odazvala se pozivu na čaj u socijalnom stanu izvjesne gospođe Mekaron. Dejvida Kamerona, svog po redu dvanaestog premijera, u jedom trenutku tješila je riječima: ,,Vinston je imao isti problem!”
Ovo su samo neki od detalja o najtajanstvenijoj tradiciji britanske politike – nedjeljnim sastancima između kraljice i aktuelnog premijera. Oni se odvijaju svake srijede, u prostoriji su prisutni isključivo kraljica i premijer, razgovori se ne snimaju niti zapisuju i njihov sadržaj ostaje nepoznat.
Jedan od razloga zbog kojeg Britanci rado govore o ovim sastancima srijedom – toliko da im je posvećena ranije pomenuta izvrsna predstava Pitera Morgana, mogla bi biti činjenica da oni ujedinjavaju ne samo kvalitete kraljice – tradiciju, dosljednost, suzdržanost, strast za politikom – nego i poželjne osobine svakog dobrog Britanca.
Današnji sastanak u 18.30 sati, koji se zbog kraljičinog službenog putovanja u Edinburg odvija preko telefona, vjerovatno će proteći u razgovoru o nesrećnim migrantima s istoka i evropskom referendumu i njegovi učesnici možda se suzdržavaju da pokažu da je po bilo čemu poseban. On to ipak jeste; na današnji dan, naime, kraljica Elizabeta II postaje najdugovječniji monarh u istoriji Ujedinjenog Kraljevstva. Na britanskom tronu je ukupno 63 godine, 7 mjeseci i tri dana, više od svojih prethodnika kraljice Viktorije, kralja Henrija III koji je vladao većim dijelom 13. vijeka i Atelreda koji je stupio na tron kao dječak krajem 10. vijeka. Elizabeta je bila djevojčica i još se nije moglo ni naslutiti da će njen ujak Edvard VIII abdicirati i tako je učiniti nasljednicom krune kada je njen otac primijetio sličnosti između starije kćerke i bake, kraljice Viktorije.
– Čim je progovorila, pokazala je toliko karaktera da je bilo nemoguće ne zapitati se ne ponavlja li se istorija – rekao je.
Gotovo čitav vijek kasnije, ne možemo a da ne upoređujemo dvije velike dame. Uz očite sličnosti – strast prema politici, dugovječnost, stabilan brak – još je više različitosti. Za početak, kraljica Viktorija vladala je carstvom koje je činilo gotovo četvrtinu teritorije planete zemlje sa 400 miliona ljudi. Elizabetino kraljevstvo neuporedivo je manje, ali ne i izazovi vremena u kojem živi. U njemu možda nije upoznala ratove na domaćoj teritoriji poput svog oca i monarha koji su mu prethodili, ali ono je došlo sa svim boljkama modernog doba – terorizmom, štrajkovima, finansijskim krizama, nasilnim medijima i porodičnim skandalima. Tokom godina kraljica Elizabeta II nije ih bila pošteđena – od njeno četvoro djece samo se jedno nije razvelo, a gorki razvod najstarijeg sina od princeze Dajane naveo ju je da godinu okarakteriše latinskim izrazom annus horribilis.
To je vrijeme koje je britanska monarhija jedva preživjela. Nacija zavedena likom tragično stradale princeze Dajane činila se spremnom da se riješi zastarjele, skupe, okrutne krune. Kraljica se ponjela u svome stilu – tiho, suzdržano i bez toga da u bilo kojem trenutku iznese mišljenje vratila u srca Britanaca da bi svoj dijamantski jubilej prije tri godine proslavila s najvećim javnim rejtingom u istoriji.
Popularnosti monarha pridonose okolnosti – poput nostalgičnih jubileja i bajkovitog vjenčanja Vilijama i Katarine u svijetu koji je zamalo prestao vjerovati u bajke. Ipak, tu je i ona sama. U ovim vremenima agresivnih trendova, egocentričnih likova i opsesije samopromocijom na društvenim mrežama karakter kraljice Elizabete II nosi simboliku sidra koje pazi da jarboli ostrvskog kraljevstva ne otplutaju predaleko. Kako je opisao istoričar Tom Holand, Britanija na početku njene vladavine bila je zemlja u kojoj je rasna diskriminacija bila legalna, a plata najboljih fudbalera 15 funti nedjeljno. Staljin je bio lider SSSR-a, Vinston Čerčil uživao svoju poslijeratnu ulogu premijera – pobjednika, a predsjednik Francuske bio je Šarl de Gol. Ima nešto utješno u činjenici da se sve mijenja, ali ne i kraljica. Njena ljubav prema psima i konjima, rituali ispijanja džin tonika svake večeri, ljetovanja u Balmoralu, zimovanja u Sandringemu. Činjenica da svoj dnevni boravak u vikendici zagrijava staromodnom električnom grijalicom jer je ekonomičnija od naslijeđenog kamina. Sposobnost da prećuti kada je bolje ćutjeti, da izdrži kada je to potrebno. Stiff upper lip – stisnuta gornja usna – izraz je koji pogrdno opisuje britansku suzdržanost u iskazivanju emocija, ali sve se više se o njemu govori s nostalgijom. Stisnuta gornja usna kraljice Elizabete pridonjela je činjenici da će za sobom ostaviti monarhiju čvrstih temelja sa tri generacije monarha – sina Čarlsa, unuka Vilijama i praunuka Džordža.
Doba kralja Džordža većina nas neće doživjeti. Poput svojih prethodnika i nasljednika, imaće jednako težak zadatak – najvažniji zadatak svakog monarha – održati monarhiju. Kraljica, koja će uskoro proslaviti devedeseti rođendan, tek je navršila punoljetstvo kada je Britancima obećala:
– Objavljujem pred svima vama da će moj čitav život biti posvećen služenju vama i služenju našoj velikoj imperijalnoj porodici kojoj svi pripadamo.
Obećanje je to koje će obilježiti njen život. Službena fotografija objavljena danas u čast istorijskog dana prikazuje kraljicu za radnim stolom, uz crvenu kutiju u kojoj joj se svakog dana dostavljaju spisi iz parlamenta. Poruka je jasna – najdugovječnija kraljica u istoriji ostaje u službi nacije. Ili, kako je rekao njen bliski prijatelj, ona nikada ne prestaje biti kraljica.
Izvor: Jutarnji.hr
Foto: BBC